Luka Grgić: „Iako neki misle da 'nikoga nije briga za Doru', statistike govore sasvim suprotno"

Za ovo mlado ime koje stoji iza jednog od najvidljivijih i najkomentiranijih glazbenih događaja u Hrvatskoj, Dore, zasigurno ste već čuli, a ovih dana imali smo priliku s njim i razgovarati te tako saznati i brojne zanimljivosti iz svijeta s one strane kamere

Kako je započela tvoja priča u glazbenoj i medijskoj industriji? Možeš li nam ukratko predstaviti svoj profesionalni put?

Moj profesionalni put zapravo je krenuo puno ranije nego što sam to tada shvaćao. Još 2014. kao učenik postao sam ambasador Europskog parlamenta, što mi je otvorilo vrata Erasmus projektima, razmjenama učenika i brojnim inicijativama vezanima uz medije, organizaciju i međunarodnu suradnju.

Rođen sam 2000. godine u Metkoviću, gradu koji mi je dao prve prilike i potaknuo me na stvaranje. Uz podršku škole i lokalne zajednice, s prijateljima sam organizirao glazbene priredbe i natjecanja — i upravo je tada sve krenulo. Ta rana iskustva oblikovala su moj profesionalni put pa sam već s osamnaest godina postao dio kreativnih timova različitih projekata, a kroz Erasmus programe ostvario sam i prve međunarodne suradnje s televizijama.

Iako sam kasnije upisao studij građevine i devet godina ozbiljno trenirao rukomet, paralelno sam sve više ulazio u svijet televizije, spotova i suradnji s glazbenicima. Sve je krenulo spontano, bez nekog velikog plana, ali s puno entuzijazma.

Trenutačno si i student televizijske režije i produkcije na VERN’u. Koliko si zadovoljan kvalitetom studija i koliko je on utjecao na profesionalno oblikovanje tebe kao osobe?

Tako je, danas sam pri kraju diplomskog studija filmske i TV režije i produkcije na VERN’u. Taj mi je studij posebno drag jer se ne usmjerava isključivo na režiju ili produkciju, već daje široku sliku cijele industrije i kroz velike projekte tjera te da izađeš iz zone komfora.

Studij je koncipiran tako da pruža široko i cjelovito znanje – ne samo u vidu režije i produkcije već i scenarija, kamere, montaže, zvuka, digitalnih medija, novinarstva, društvenih mreža i tako dalje. Pokriva široki spektar i različita područja struke, ali kroz projekte svatko se od studenata prirodno profilira i specijalizira. Radio sam na brojnim projektima što mi je dalo konkretno iskustvo i osjećaj odgovornosti. Fakultet zaista gura studente i daje mogućnosti za velike projekte, a meni je pružio ogromnu podršku i prilike za profesionalni rast, na čemu sam stvarno zahvalan.

Je li nastup Baby Lasagne bio tvoj prvi veći profesionalni angažman koji ti je donio širu prepoznatljivost? Kako si postao dio njegova tima i koja je bila tvoja uloga?

Nije bio moj prvi veći profesionalni angažman, radio sam već na nacionalnim izborima i drugim projektima na televizijama, ali je bio prvi projekt koji sam u potpunosti samostalno vodio, zbog čega je posebno došao do izražaja i donio mi veću prepoznatljivost. U njegov tim ušao sam spontano: kada je pjesma izašla, prepoznao sam njezin potencijal i javio sam mu se putem Instagrama. Iz tog prvog kontakta razvila se suradnja, a zatim i konkretan angažman u timu.

Bio sam dio kreativnog segmenta produkcije, s primarnom odgovornošću za osmišljavanje scenskog nastupa i vizualnog identiteta izvedbe. To je uključivalo razradu kadrova, razvoj koncepta s rasvjetom, koreografijom, kostimima i LED sadržajem te kontinuiranu komunikaciju sa svim produkcijskim sektorima kako bi se ideja dosljedno prenijela prema tehničkim timovima. Radio sam na koncepciji nastupa za Doru, kao i na eurovizijskoj izvedbi u Švedskoj.

„Od 2014. godine intenzivno pratim Eurosong kao predani obožavatelj”

Koliko već dugo pratiš domaću i europsku glazbenu scenu, uključujući Doru i Eurosong? Je li rad u glazbi i medijima oduvijek bila tvoja želja ili ti se karijera samo spontano krenula razvijati u tom smjeru?

Eurosong se u mojoj kući pratio ponajviše zahvaljujući djedu, koji ga je redovito gledao na televiziji. No prvi put sam ga stvarno doživio 2012. godine, kada su nam došli rođaci, koji su ga strastveno pratili. Te je godine pobijedila Loreen s pjesmom ”Euphoria” i tada sam ga počeo gledati s puno većim interesom.  Već iduće godine, na Eurosongu u Malmöu, prvi sam put obraćao pažnju na produkciju i ono što se događa iza kulisa. Fascinirali su me tehnički elementi, poput mosta koji se spušta sa stropa, rasvjete i cijele scenografije. Tada sam se zapravo zaljubio u taj produkcijski aspekt natjecanja.

Od 2014. godine intenzivno pratim Eurosong kao predani obožavatelj. Doru sam pratio u svim njezinim izdanjima, a od njezina povratka 2019. godine moje zanimanje prelazi iz gledateljske perspektive u profesionalnu ambiciju.

Intenzivno pratim i domaću i svjetsku glazbenu scenu, od aktualnog mainstream popa i urbanih trendova do alternativnih i autorskih projekata. Zanima me kako se razvijaju novi izvođači, na koji način se gradi vizualni identitet te kako se mijenja odnos publike prema glazbi kroz digitalne platforme i live iskustvo. Redovito odlazim na koncerte i festivale jer smatram da se upravo kroz izvedbu uživo najbolje razumije energija publike, produkcijski standardi i smjer u kojem se industrija kreće.

Iste godine, svega nekoliko mjeseci nakon pobjede Baby Lasagne na Dori, kao završni rad na svom studiju organizirao si event Eurosong – najveći hitovi u zagrebačkom klubu Boogaloo, u sklopu kojeg su sudjelovali i neki strani izvođači s Eurosonga, što je stvarno bio velik zalogaj za jednu mladu osobu. Kako je nastala ta ideja i koliko je izazovno bilo spojiti akademski projekt s produkcijom stvarnog događaja?

Iskreno, i danas se pitam odakle mi hrabrost da se uopće upustim u tako nešto. Htio sam napraviti događanje koje će imati konkretan doseg i stvarnu publiku, a Eurosong tematika bila je logičan izbor jer je to nešto što pratim i volim godinama.

Organizacija je bila iznimno zahtjevna, pogotovo jer su sudjelovali i strani izvođači. To je značilo rješavanje administracije, honorara, birokracije, letova, smještaja, logistike… Bilo je tu i puno nepredviđenih situacija. Sve se odvijalo paralelno s radom na nastupu Baby Lasagne i završetkom studija, tako da je tempo bio doslovno na milijun posto.

Najveća pomoć bila mi je podrška ljudi s faksa, kolega i prijatelja koji su uskočili i dali ogroman doprinos. Radilo se do zadnjeg trenutka, pod velikim pritiskom, ali iskustvo je bilo neprocjenjivo. Bilo je zaista iscrpljujuće, ali rado bih to ponovio.

Kako je došlo do suradnje s HRT-om? Radiš li kao honorarni suradnik i koja je točno tvoja uloga u projektu Dore?

Suradnja s HRT-om dogodila se nakon Eurosonga u Malmöu, kada sam dobio puno pozitivnih reakcija na svoj rad i način na koji sam se snašao u produkcijskom okruženju. Moj je angažman očito bio primijećen, nakon čega je uslijedio poziv za suradnju na Dori.

Na projektu radim kao honorarni programski suradnik. To je pozicija koja formalno nema strogo definirane granice, ali u praksi podrazumijeva vrlo širok raspon zadataka. Blisko surađujem s urednicom Dore Majom Tokić i voditeljem projekta Tomislavom Štenglom te preuzimam konkretne segmente organizacije.

Aktivno sam sudjelovao na produkcijskim i kreativnim sastancima, gdje sam predlagao ideje za unapređenje formata i ukupnog doživljaja Dore. U izravnoj komunikaciji s izvođačima pomagao sam razvijati i precizirati njihove koncepte, prevoditi njihove ideje u produkcijski izvediva rješenja te ih koordinirati prema svim sektorima. Cilj mi je bio osigurati jasnu komunikaciju i podići kvalitetu scenskih nastupa kroz povezivanje kreativne vizije i tehničke realizacije.

Uz to, bio sam zadužen za organizaciju fan zone te koordinaciju sadržaja za društvene mreže. Moja je inicijativa bila da se objavljuju fotografije s proba, kao i ekskluzivni video isječci, čime se publici omogućio uvid iza kulisa i dodatno podigla razina interesa za natjecanje. Taj se pristup pokazao vrlo uspješnim, s izrazito pozitivnim odazivom publike.

Prošla su dva tjedna od završetka Dore 2026. Sad kad su se dojmovi slegli, kako gledaš na ovogodišnje izdanje? Jesi li zadovoljan izvedbama, pjesmama i rezultatima?

Uvijek sam dosta samokritičan prema svemu što radim, pa mi je u prvim danima nakon završetka bilo lakše vidjeti što je moglo biti bolje nego što je bilo dobro. Tek s odmakom od dva tjedna zapravo sam postao svjestan koliko je ovogodišnje izdanje Dore bilo dobro odrađeno.

Reakcije su stvarno bile odlične, brojke i statistike sjajne, a ono što mi je osobno najveći uspjeh jest atmosfera koja je vladala u backstageu. Energija, međusobna podrška i pozitivna klima među izvođačima bili su na visokoj razini. Posebno mi je drago što su nam sami izvođači prilazili i govorili koliko su primijetili trud da im sve bude organiziranije, ugodnije i produkcijski podignuto na višu razinu. To mi je možda i najveća potvrda da smo napravili dobar posao.

Jesi li imao favorite?

Jesam. Mislim da svi imamo neke pjesme koje su nam osobno drage pa sam tako i ja imao određene izvođače koji su mi bili posebno zanimljivi. Ne bih ih sve imenovao, no Lelekice su mi definitivno bile među favoritima.

Luka Grgić/privatna arhiva

Kakva je bila atmosfera tijekom pripreme i realizacije Dore? Kakva je bila suradnja s izvođačima i njihovim timovima? Jeste li se susretali s određenim izazovima u organizaciji i kako ste ih rješavali?

Vrlo pozitivna i radna. Suradnja s izvođačima i njihovim timovima bila je zaista dobra. Imam dojam da su se ove godine svi dodatno uozbiljili i shvatili koliko je važno na vrijeme krenuti s pripremama i produkcijskim detaljima.

Uveli smo dodatne sastanke s izvođačima kako bismo bili sigurni da njihove ideje dobiju jasnu strukturu i da se što vjernije prenesu na pozornicu. Organizirali smo i speed date susrete s timovima, uz stalne updateove i otvorenu komunikaciju, kako bi svi u svakom trenutku znali u kojoj je fazi produkcija.

Najveći izazov bio je vremenski okvir. Dora se ove godine održala dva tjedna ranije, što je značilo kraće rokove i znatno veći pritisak. Puno toga izvođači moraju pripremiti u vrlo kratkom razdoblju, od scenskog koncepta do tehničkih zahtjeva pa je organizacijski tempo bio izuzetno intenzivan. No upravo zbog dobre komunikacije i timskog rada uspjeli smo sve realizirati na vrijeme.

„Promjene u takvom okruženju ne događaju se preko noći”

Kao jedan od organizatora, kakve ideje imaš za daljnji razvoj Dore, i jesi li neke već uspio realizirati? Postoje li različita mišljenja unutar organizacijskog tima? Kako dolazite do zajedničkih odluka?

Ideja imam jako puno, ponekad i previše. No svjestan sam da trebam još puno rada i iskustva da bih bio u poziciji da donosim odluke. Ipak, drago mi je što je tim na HRT-u otvoren za prijedloge i što postoji stvarna želja da Dora svake godine bude bolja.

Riječ je o ogromnom projektu unutar velikoga televizijskog sustava, s puno razina odlučivanja i tehničkih procesa. Promjene u takvom okruženju ne događaju se preko noći. Dora je produkcijski izuzetno zahtjevna, jedan od najvećih projekata koje HRT radi, i uključuje velik broj ljudi, tehnologije i koordinacije.

Ono što je važno jest da postoji volja da se ide ukorak s Eurosongom, da se prate trendovi i tehnološki napredak te da se postupno uvode poboljšanja. Proces nekad ide sporije nego što bismo htjeli, ali vidi se trud da svako izdanje bude kvalitetnije od prethodnog.

Tko te najviše podržava i bodri u tvojem poslu?

Podrška mi dolazi s više strana. Obitelj je uz mene od samih početaka, a prijatelji su mi ogroman oslonac. Oni vjeruju u mene i u trenutcima kada i ja sâm sumnjam u sebe, što zna biti češće nego što ljudi misle.

Veliku podršku osjećam i unutar tima na HRT-u, osobito od voditelja projekta Tomislava Štengla, koji mi je pružio priliku da postanem dio tima, kao i od urednice Maje Tokić.

Podršku osjećam i kroz odnos s izvođačima. Kada vidiš da cijene trud koji ulažeš, da prepoznaju da radiš u njihovu interesu i da ti to otvoreno kažu, to stvarno daje dodatni vjetar u leđa.

Ovogodišnjem izdanju prethodio je natječaj s rekordnim brojem prijava (251). Smatraš li da je žiri uspješno odradio selekciju? Prošle godine bio si i dio žirija. Kako izgleda odabir kandidata za Doru i koji su kriteriji prema kojem se donosi odluka? Jesu li, prema tvojem mišljenju, neke kvalitetne pjesme možda ostale zakinute zbog jake konkurencije ili je možda 24 prevelik broj za naše tržište i scenu?

Mislim da 24 pjesme u finalu nije previše za naše tržište. Dapače, to potiče scenu da se razvija jer daje priliku više izvođača i više pjesama. Neke pjesme koje možda ne bi prošle u manjem izboru zapravo postanu najpopularnije i dobiju svoj prostor pred publikom.

Žiri odlučuje isključivo na temelju studijskih snimaka što zna biti nezahvalno. Scenski nastup i live izvedba dolaze tek kasnije i mogu pjesmi pomoći ili odmoći. Ima puno teorija, no proces odabira prilično je jednostavan i transparentan: svaki član žirija glasa pojedinačno, a rezultati se onda zbrajaju i dobijemo listu od 24 pjesme.

Tako se uglavnom dobije raznolika selekcija. To je važno jer je Dora televizijski show i mora zadovoljiti raznoliku publiku s različitim glazbenim ukusima. Naravno, uvijek postoje pjesme koje osobno možda ne bih odabrao, ali ako su nekom drugom u žiriju zanimljive, mogle bi biti zanimljive i nekome u publici. To je i ljepota Dore, daje priliku različitim pjesmama i izvođačima.

„Siguran sam da će dragi kolega Jasmin Cvišić, koji je osmislio nastup Konstrakti za Srbiju 2022. godine, napraviti super posao”

Svakim danom svjedočimo sve većem usponu generativne umjetne inteligencije (AI) pa tako i u glazbi. Kakav je tvoj stav o tome? Postoje li tijekom selekcije određene sumnje da su neke pjesme nastale uz pomoć AI-a i kako to žiri eventualno prepoznaje?

Smatram da tehnologija sama po sebi nije negativna, ona može biti alat, kao što su to nekada bili novi produkcijski softveri ili autotune. Međutim, ključna je transparentnost i autorstvo. Glazba je prije svega osobni izraz i važno je da iza pjesme stoji stvarna kreativna odluka i identitet autora.

Kako komentiraš pobjedu grupe Lelek? Koliko si uključen u pripreme za nastup u Beču i što sve taj proces obuhvaća?

Mislim da će se Lelek dobro pokazati. Puno rade i trude se, pjesma je zanimljiva te mislim da će u Beču sve skupa ponuditi jedan kvalitetan paket. Imaju odličan tim koji vodi sve oko nastupa pa ja nisam uključen u samu produkciju nastupa. Siguran sam da će dragi kolega Jasmin Cvišić, koji je osmislio nastup Konstrakti za Srbiju 2022. godine, napraviti super posao. Reakcije na pjesmu zasad su vrlo dobre: ankete, aplikacije fanova, reakcije. Komentari su zaista sjajni i definitivno nudimo nešto drugačije u usporedbi s ostalim izvođačima i pjesmama. Žao mi je da svi jedino gledaju kladionice, na kojima se zasad reakcije ne odražavaju, no znamo da je i njihova relevantnost prilično upitna, pogotovo u ovom razdoblju.

Ove su godine političke teme posebno prisutne na Eurosongu. Španjolska, Nizozemska, Irska, Slovenija i Island odlučili su bojkotirati Eurosong zbog sudjelovanja Izraela, Nemo je EBU-u vratio svoj pobjednički trofej, a mišljenja su javnosti u vezi ove teme podijeljena. Koliko je glazba odvojiva od politike? Koji je tvoj stav o njihovu sudjelovanju i koje je tvoje mišljenje o ovim bojkotima kojima se želi poslati politička poruka?

Nažalost, gledajući povijest, glazba i politika uvijek su bile povezane. Ipak, imam osjećaj da komentiranjem svega zapravo dajemo još veću pažnju politici. Podržavam pravo svake zemlje da donese vlastitu odluku, ali mislim da bi nam bilo bolje da sve svoje energije usmjerimo na to da se Eurosong vrati svojoj izvornoj poruci – želji i ideji da glazba ujedini Europu.

Postoje li već sada kakvi veći planovi za iduća izdanja Dore, primjerice održavanje u većem prostoru? Supertalent je nedavno postao prvi televizijski show čije se finale održalo u najvećoj dvorani u Hrvatskoj, prepunoj Areni Zagreb, što je veliki uspjeh. Misliš li da ima interesa publike za takav iskorak? Koliko je ljudi prijavljeno za fan pit ove godine i prošle godine u Opatiji?

Iako je na Prisavlju sve izgledalo dobro, Dora nije emisija samo za studio i zaslužuje veći prostor. Nitko ne bi bio sretniji od mene da Dora jednom ode u Arenu Zagreb i mislim da bi to bio prirodan iskorak. Naravno, odluka o tome nije u mojim rukama. Dora je od početaka usko vezana uz Opatiju pa je sve do sada bilo u tom kontekstu. Mislim da bi veći prostor bio pravi potez. Svaka čast Supertalentu što su svoje finale održali u Areni jer su ujedno dokazali da publika za takve projekte postoji i da veće dvorane imaju smisla.

Što se fan zone tiče, ove godine imali smo puno više prijava nego lani: preko dvije tisuće prijava iz više od deset zemalja, i to u samo nekoliko dana bez ikakvih dodatnih oglašavanja, i PR napora. I lani, i ove godine dolazili su nam ljudi iz Poljske, Slovenije, Azerbejdžana, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih država, a na YouTubeu su gledatelji iz preko sto zemalja pratili prijenos uživo.

Iako neki misle da „nikoga nije briga za Doru“, statistike govore sasvim suprotno jer nam statistike nikad nisu bile bolje. Pregledi online višestruko su puta veći, a medijska pokrivenost i broj članaka ove je godine također znatno narastao. Brojke pokazuju da publike ima, i to ogromne, samo treba stvoriti nešto dovoljno ludo da ih dodatno privuče.

Tko su ti najdraži izvođači s Eurosonga i Dore općenito kroz sve ove godine? Postoji li netko koga posebno cijeniš zbog vokala, scenskog nastupa ili autentičnosti?

Za mene je Loreen uvijek bila glavna. Zanimljivo je da je prvi Eurosong koji sam stvarno pratio bio onaj 2012. kada je pobijedila s ”Euphorijom”, a iduće godine Eurosong je bio u Malmöu. Nekoliko godina kasnije, opet je pobijedila s ”Tattoo”, a onda sam ja išao u Malmö s Baby Lasagnom. Ona za mene zaista ima posebno mjesto, no Eurosong je prepun divnih nastupa i izvođača koji ostave trag.

Isto vrijedi i za Doru. To je najveća domaća pozornica za postojeće i nove izvođače. Predivne su priče poput Baby Lasagne, anonimnog izvođača koji je kroz Doru i Eurosong postao svjetski poznat. Takve priče pokazuju koliko ova pozornica može biti velika i značajna za karijere izvođača.

Koju glazbu najčešće slušaš privatno, izvan profesionalnih obveza? Koliko se tvoj osobni glazbeni ukus razlikuje od onoga što radiš i predstavljaš kroz posao?

Dosta se poklapa s onim što radim profesionalno, pogotovo kad je riječ o pjesmama s Eurosonga koje stalno slušam, možda je to već i profesionalna deformacija. Najčešće slušam pop, ali moj se ukus zapravo kreće u vrlo širokom rasponu. Od aktualne domaće pop i urbane scene, poput Miach i Grše, do mladih izvođača nove generacije kao što je Jakov Jozinović. Istovremeno, rado posegnem i za klasičnom glazbom ili nekim potpuno drugačijim žanrom — stvarno ovisi o raspoloženju i trenutku.

I za kraj, što bi poručio gledateljima i fanovima Dore te čitateljima portala glazba.hr?

Prvo se želim zahvaliti vama, kao portalu te svim drugim portalima koji prate Doru, i, naravno, fanovima koji je vjerno prate i uživaju u svemu što im pruža. Često zaboravljamo da Dora ne bi postojala bez fanova i medija koji sve to prenose. Zaista se nadam da će Dora iz godine u godinu biti sve bolja, i svima nam želim da Eurosong što prije dođe u Hrvatsku!

U nastavku donosimo i službene detaljne rezultate televotinga Dore 2026. koje nam je dostavio odjel Komunikacija HRT-a.

1. polufinale

2. polufinale

Finale