Ususret premijeri na Glazbenoj tribini
Lukša Vučić Montana: „Moja ambicija slikovitog skladanja krenula je od osnovne glazbene škole“
Mala i mlada, ali iznimno uspješna klasa kompozitora Ivana Božičevića na Umjetničkoj akademiji u Splitu prošle akademske godine iznjedrila je dva diplomirana skladatelja, Šimuna Čarlija Boticu i Lukšu Vučića. Kroz formu intervjua već smo uronili u svijet glazbe Šimuna Čarlija Botice, a niz nagrada i uspješnih praizvedbi skladbi Lukše Vučića nametnuli su se kao povod za ugodan razgovor, u kojem je odškrinuo vrata svestranosti kompozitorskog zanimanja.
Umjetničkim nazivom Lukša V. Montana rođen je 2000. godine, a već posjeduje bogat portfolio, koji obuhvaća glazbu za animacije, kratkometražne i dugometražne filmove, dok se sve više njegovih djela nalazi i na koncertnim programima raznovrsnih izvođača. Skladbe su mu oblikovane dinamičnim i pamtljivim melodijama od neoklasicističkog do avangardnog stila za solo instrumente, komorne sastave i zbor, a uskoro ga očekuje i praizvedba prve orkestralne kompozicije na 62. Glazbenoj tribini u Osijeku.
Lukša V. Montana
Tek ste diplomirali, a praizvedbe vaših skladbi na programima su otvorenja koncertnih sezona. Prvo je u Hrvatskom domu Split Synchronos Ensamble izveo Orbitu na koncertu Posveta splitskim skladateljima, a zatim Kvartet Papandopulo u sklopu ciklusa Lisinski da camera u maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski skladbu Ad imum za saksofone i elektroniku. Ima li ljepšeg i većeg uspjeha za skladatelja i to netom diplomiranom? Jeste li zamišljali ovakav početak nakon završetka akademskog puta?
U posljednje dvije godine neke aktivnosti zakotrljale su se eksponencijalno, naročito po pitanju koncertne glazbe. Osim vjetra u leđa mog nekadašnjeg profesora Ivana Božičevića i kolege Šimuna Čarlija Botice, izvedba za izvedbom rezultirala je nastankom novih djela. Imati skladbe na otvaranjima koncertnih sezona friško nakon diplome bila je neočekivana stavka.
Odakle umjetnički naziv Lukša V. Montana?
Montana je majčino djevojačko prezime i potječe iz mjesta Trpanj na Pelješcu, gdje imamo obiteljsku kuću. U Trpnju su mi se mještani obraćali s „umjetniče“ i „mali Montana“ pa mi je to ostalo zvučno kao nadimak. Drugi je razlog povezan uz moj odlazak u inozemstvo. Kolegama i prijateljima bilo je vrlo komplicirano izgovoriti moje ime Lukša pa ih uopće nisam htio opterećivati s prezimenom Vučić. Montana je ostalo zvučnije i jednostavnije za međunarodno predstavljanje.
Vaš obrazovni i akademski put išao je neuobičajenom putanjom. Prvo inozemni studiji kompozicije na Sveučilištu Cardiff u Wallesu i koledžu Columbia u Chicagu pa zaključak na UMAS-u. Kako biste usporedili studijske programe na tim institucijama i zašto ste se ipak vratili doma?
Prvo sam završio preddiplomski studij na Sveučilištu Cardiff u Wallesu, a na koledžu u Columbiji sam od dvije godine diplomskog studija završio prvu godinu. Mogućnost povratka i završetka studija otvorena mi je do 2029., sukladno njihovim studijskim pravilima. Međutim, za sada mi to nije u planu. Kada bih uspoređivao studijske programe rekao bih da su sustavi i modeli studiranja u potpunosti drukčije zamišljeni pa se izvan Hrvatske više radi praktično. Odmah smo bili bačeni u vatru!
U Cardiffu su svi kolegiji bili izborni, a kako je potrebno skupiti određeni broj ECTS bodova, samostalno sam koncipirao program. Naravno, određeni kolegiji uvjetuju upis kolegija na sljedećim godinama. Iako mi je inozemni studij bio izvrsno iskustvo, nedostajao mi je individualni pristup na koji smo navikli u hrvatskim školama i akademijama.
Kada bih uspoređivao studijske programe rekao bih da su sustavi i modeli studiranja u potpunosti drukčije zamišljeni pa se izvan Hrvatske više radi praktično
Predavanja na Columbiji bila su iznimno dobra priprema za rad u industriji. Dovodili su nam skladatelje iz Los Angelesa na sedam tjedana masterclassa te smo na njihovim prijašnjim projektima, poput Game of Thrones ili Tom & Jerry, skladali našu verziju glazbe. Bili smo upućeni u tijek suradnje skladatelja i redatelja, snimanja s orkestrom, ali i na autorska prava i networking. Dakle, sve povezano uz poslovanje.
Kada sam stigao na UMAS mnogi su bili začuđeni i komentirali su da sam skočio „s konja na magarca“. Uopće se ne bih složio s tom konstatacijom. Iskustvo traženja opcija i povezivanja s ljudima u online okruženju primijenio sam po povratku pa nisam bio usko povezan uz splitsku akademiju. UMAS mi je pružio mogućnost i alate za unaprjeđivanje znanja, naročito teoretskog koje nisam toliko stekao u inozemstvu. Profesor Ivan Božičević u tom vidu popunio je sve moje „rupe“ na kompoziciji i orkestraciji. Primijetio je što mi dobro ide, a koje dijelove još trebam usavršiti. Rekao bih da je to bio šlag na torti mojega akademskog obrazovanja.
foto Igor Jakšić
Šimun Čarli Botica i vi prvi ste magistrirali kompoziciju na splitskom UMAS-u u klasi Ivana Božičevića. Nepretenciozno je reći da su vam karijere uzletjele strelovitom brzinom. Ima li među vama rivalstva ili barem pozitivnoga natjecateljskog karaktera?
Iskreno, šteta što nema ni pozitivnog natjecateljskog duha. Odnos nam teče besprijekorno. Afiniteti nam se razilaze, a međusobno se dobro razumijemo. Imamo tendenciju skladanja za drukčije sastave i sasvim slučajno smo se prijavljivali na različite natječaje i prilike. Mnogo pomažemo jedan drugome; ja njemu s virtualnim zvukovima te mu pokušavam demo ozvučiti što bolje prije samo izvedbe, dok on meni pomaže savjetima kod notacije i priređivanja dionica i partiture.
Mislim da nas se i doživljava različito. Mene kao nekog tko je skloniji komercijalnoj i primijenjenoj glazbi, a Šimuna kao skladatelja koji naginje potrazi i dobivanju vrijednosti kod umjetničkog izraza.
Vaš forte je filmska glazba, odnosno glazba za medije. Kako ste zaronili u taj svijet?
Moja ambicija slikovitog skladanja krenula je od osnovne glazbene škole. Pred upis u srednju glazbenu školu nastavnica solfeggia rekla mi je kako me vidi u filmskoj glazbi, s čime sam se odmah složio. S obzirom na to da imam mnogo rodbine u Chicagu, bili su mi velika potpora na tom putu, kao i moji roditelji, koji su ponijeli breme financijske podrške inozemnih studija. Izgleda da sam zaista ostvario dječački san odlaskom na studij u Chicago, iako se ta putanja s konkretnim radovima razvila već u Cardiffu.
Izgleda da sam zaista ostvario dječački san odlaskom na studij u Chicago
Već tamo stekao sam suradnje s redateljima i kućama koje traju i danas, što je eksponencijalno naraslo u Chicagu. Naročito me zanima sve što ulazi pod kišobran primijenjene glazbe, dakle ono što bi bilo primijenjeno na neku sliku, odnosno vizual.
Konkurencija je na međunarodnom tržištu velika. Kako dolazite do projekata i je li vam u početnoj fazi studij bio odskočna daska?
Više bih rekao da sam samostalno dolazio do poslova. Na studiju smo imali mnogo radionica koje nemamo priliku iskusiti u Hrvatskoj, od marketinga, preko PR-a do cjelokupnog procesa u kojem nečija glazba završi na televiziji. Kroz poslovne aspekte glazbe, koje sam i završio kroz jedan kolegij na Cardiffu, izbrusio sam način pisanja e-maila i životopisa. LinkedIn mi je bio platforma za povezivanje.
Tako sam stupio u kontakt i s američkim studijem MFA Composing for Screen na Columbia College, s kojima sam ostvario online suradnju koja traje i danas. Trenutačno surađujemo na mom najvećem projektu do danas, skladanju glazbe za animiranu seriju MechWest.
Određuje li glazbu i skladateljski proces u potpunosti radnja i koncept medijskog projekta? Koliko imate slobode i prostora za razvoj skladateljskog stila i upotrebu različitih skladateljskih tehnika?
Ključno je ispuniti viziju redatelja, koji najčešće nisu glazbeno obrazovani i ne daju izričite upute što se tiče stila i tehnika komponiranja. Ako požele nešto romantično, trebam prepoznati misle li na sastav, orkestraciju ili harmoniju. Kada dobijem povratnu informaciju da im je nešto preveselo ili pretužno, sâm trebam zaključiti što pod tim misle. Nema mnogo prostora za kreativnost, iako to više ovisi o prirodi samog projekta. Ako je riječ o dokumentarcu ili eksperimentalnom filmu, proces skladanja može biti kreativniji i eksperimentalniji.
Ključno je ispuniti viziju redatelja, koji najčešće nisu glazbeno obrazovani i ne daju izričite upute što se tiče stila i tehnika komponiranja
Postoje li i situacije kada unaprijed skladate glazbu, koju mediji potom mogu kupiti za upotrebu?
Moj prvi službeno objavljeni album Life – Symphony Documentary Adventure spletom okolnosti objavila je jedna češka izdavačka kuća Sprint, koja me je kontaktirala putem LinkedIna. Naručili su dvanaest traka, odnosno skladbi, objedinjenih u jedan album. On se nalazi u katalogu i može se naručiti za dokumentarce s tematikom Afrike ili safarija, ali i za reklame bilo kojeg proizvoda. Takvi angažmani najčešće u početnim koracima nisu plaćeni pa se posluje s određenim „rizikom“, jer očekujete pasivni prihod od tantijema ako bude u upotrebi na nekom projektu.
Koliko se skladbi primijenjene glazbe danas snima uživo?
Postoji cijela industrija sama za sebe u kojoj se snimaju sampleovi zvukova: pojedinačno gudači, puhači, gitare, klaviri… Nalaze se u virtualnoj banci zvukova koje skladatelj može kupiti i koristiti u svom softveru pa ih replicirati i imitirati. Nekoć su ti zvukovi djelovali umjetno i robotski, ali danas je sve više foldera koje je uz kvalitetan miks i produkciju teško prepoznati kao nerealne. Sve se manje snima, ali istrenirano uho to čuje i prepoznaje.
Snimanje uživo ne treba biti na razini orkestra, ali uvijek je poželjno. Ako uzmemo za primjer dionicu violončela u nekoj intimnoj temi, može se dovesti nekog u projekti i platiti snimanje dionice. Jednostavnije je sve napraviti samostalno, ali to ovisi od projekta do projekta.
Koristite li Vi uglavnom banku sampleova ili ste skloniji živim instrumentima?
Kao mladom skladatelju i donedavno studentu, mogućnosti su mi dopuštale da isključivo koristim banku sampleova. Međutim, sve više imam želju promocije instrumentalista na sesijama. Za češku produkcijsku kuću Sprint planiram izradu još tri albuma, a kako projekti imaju određeni budžet bit ću u mogućnost platiti i izvođače. Želim to napraviti iz jednostavnog razloga, jer će bolje zvučati i bit će zanimljivije.
Za glazbu u kratkometražnom filmu Ashes 2024. osvojili ste nagradu na čikaškom filmskom festivalu Wildsound. Koliko vam je ta nagrada otvorila vrata za nove projekte u svijetu medija?
U tom trenutku više nisam bio u Americi i samo sam primio informaciju od redatelja da je prijavio film na festival i da sam osvojio nagradu. Festival se održava online i nisam dobio nikakav trofej, iako je to bila lijepa natuknica za biografiju. Minulog ljeta osvojio sam i nagradu za najbolju glazbu za Mini-score na Cinehill festivalu u Fužinama, kojem sam i prisustvovao, a donijela mi je još ugodnih poznanstava.
Može li se živjeti isključivo od skladanja primijenjene glazbe?
Teoretski mislim da može, ali u mom slučaju to još ne mogu potvrditi jer se kao student nisam mogao u potpunosti tome posvetiti. Naravno, nije moguće bazirati se samo na Hrvatsku. Naša filmska industrija nije toliko razvijena i nemamo toliko projekata na kojima skladatelji mogu sudjelovati. Ne robovati tome i raširiti se online bitna je stavka uspjeha.
View this post on Instagram
U srednjoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea svirali ste i orgulje, a 2017. osvojili ste i prvo mjesto na Državnom natjecanju u sviranju orgulja. Je li vam iskustvo s bogatstvom orguljskih registara pomoglo pri orkestriranju?
Maturirao sam na teoretskom odjelu srednje glazbene škole, a uz klavir sam svirao i orgulje. Mislim da sam više nesvjesno bio vezan uz orgulje. Pred nekoliko mjeseci praizvedena je moja skladba Lasciate ogne speranza za mješoviti zbor, orgulje i saksofon na 2. izdanju festivala UMAS, koju je za orguljama izveo Ivan Božičević. Prije toga nisam se susreo s orguljama još od tog srednjoškolskog natjecanja. Orguljaški put tekao je više školski s obzirom na moj potencijal, iako vjerujem da mi je aspekt boje kroz registraciju podsvjesno pomogao.
Zašto ste onda odlučili Lasciate ogne speranza posvetiti, između ostalog, orguljama?
Godinu prije napisao sam skladbu Agnus dei za Mješoviti zbor UMAS-a, nakon koje se očekivao nastavak suradnje. S obzirom na to da se koncert održavao u splitskoj Konkatedrali sv. Petra, koja posjeduje reprezentativan instrument, odluka je došla i uz poticaj mentora Božičevića, koji je akademski i vrstan orguljaš. Saksofon je došao u kombinaciju, jer je UMAS poznat po uspješnoj klasi saksofonista.
U Splitu Vas je publika kao skladatelja imala priliku upoznavati upravo kroz izdanja festivala UMAS. Na prvom 2024. u skladbi Diptih za dvije flaute te u skladbi Ascension za klavir i traku, u čijoj ste izvedbi bili i interpret. Je li to bila iznimka ili ćemo vas i dalje imati priliku slušati i kao izvođača?
Prije ne nego da. Ascension sam prilagodio svojim izvođačkim sposobnostima i rado bih napravio neku reviziju. Za diplomiranog klavirista sigurno bih dodatno zakomplicirao skladbu nekim tehničkim elementima. Imao sam malo vremena za vježbanje uz sve obveze i htio sam postići određeni efekt sukladno svojim tehničkim mogućnostima. Iako, tko zna. Možda će me opet uhvatiti neka želja za pijanističkim izvođenjem kroz neki sastav elektronike, u kojem se osjećam na domaćem terenu.
Lukša V. Montana / foto Matea Parat
Nije vam stran ni izlet u popularne glazbene vode. Aranžirali ste pjesmu ”Na tvome jastuku”, s kojom ste nastupili za klavirom uz Gabrielu Braičić na festivalu Dalmatinske šansone u Šibeniku 2024. te primili prvu nagradu od stručnog žirija. Je li ovakva suradnja iznimka ili ćemo vas i dalje imati priliku slušati na estradnim pozornicama?
Nije iznimka, u ladici mi leži još neobjavljenih pjesama. I dalje teče suradnja s kolegicom Gabrielom Braičić za koju stvaram niz pjesama u kojima potpisujem tekst, glazbu i aranžman, imajući na umu njezin vokal, energiju i duh. Žanrovski je to hibridan spoj funka i nighta uz elemente gospela, rocka te electronic dance musica, kojim će usko profitirati njezin vokal.
Ove akademske godine počeli ste održavati kolegije na UMAS-u. Što će studenti učiti od Vas?
Kolegije sam koncipirao na osnovi onoga što sam slušao na inozemnim studijima. Na Aspektima primijenjene glazbe bavimo se obilježjima glazbe od harmonije, sinkronizacije, orkestracije i poslovnih aspekata do svega onoga što se tiče filmske glazbe kroz povijest s naglaskom na danas i sutra. Uz to radimo i audio produkciju, odnosno načine na koje možemo sinkronizirati glazbu u neki filmski ili video uradak uz osnove za upotrebu softvera.
Kolegije sam koncipirao na osnovi onoga što sam slušao na inozemnim studijima
Otvoren je još jedan kolegij, Kompozicija primijenjene glazbe, za koji je preduvjet prethodni kolegij pa će se on tek naknadno održavati. Predajem i solfeggio na trećoj godini glazbene pedagogije, a u srednjoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea povremeno ‘ulijećem’ kao zamjena na teoretskom odjelu. U mojoj nekadašnjoj školi započeo sam i s radionicama za učenike povezane uz različite aspekte stvaralaštva; od pisanja pjesama, aranžiranja, audio produkcije, kompozicije klasične i primijenjene glazbe. Teško je sve svesti pod zajednički nazivnik te osmisliti plan i program.
Za sada smo održali uvodno predavanje kako bismo se upoznali s interesima učenika te smo u procesu formiranja grupa. Dva puta po polugodištu održavat ću radionice na kojima će učenici dobivati povratne informacije, dok će u slobodno vrijeme raditi na svojim projektima. Cilj mi je da budu praktične prirode i da na kraju godine radove učenika prikažemo kroz neformalne koncerte i druženje.
Na domaćoj sceni svojevrsno priznanje struke je i praizvedba skladbe Menu pour orchestre capricieux na 62. Glazbenoj tribini u Osijeku. Što očekuje publiku?
Ovo je prvo moje djelo koje se izvodi u takvom izvođačkom kapacitetu i prvo takvo iskustvo suradnje s orkestrom. Veliki je to i pozitivan korak, iako me hvata nervoza i nemam pojma kako će na kraju zvučati! Učenjem skladateljskih tehnika uspio sam odvojiti primijenjeno, programno i apsolutno u glazbi. Nijedna konkretna slika nije inspirirala ovaj kompozicijski tijek.
Ipak, osjeti se njegovanje tradicije francuskih i impresionističkih skladatelja, dok kompozicijski i harmonijski skladba naginje Igoru Stravinskom i njegovoj fazi baleta u koje spadaju Petruška i Posvećenje proljeća. Utjecaji su došli nesvjesno i tek sam ih po završetku komponiranja detektirao. U prijevodu, Jelovnik za hiroviti orkestar, skladba je koja priča sama za sebe, dok orkestracija podsjeća na holivudski stil skladanja.
Kako zamišljate profesionalnu budućnost?
Možda završim diplomu u Chicagu, iako školarina nije jeftina, a mogućnosti ovdje stvaraju se više od planiranih. Svakako se vidim kao profesor na akademiji i volio bih imati balans između pedagoškog i skladateljskog aspekta u svijetu koncertne glazbe, filmova i televizije. Želja mi je okušati se i u skladanju glazbe za videoigre.
Sanjate li o glazbeno-scenskim djelima ili nemate potrebu za izrazom u takvim glazbenim vrstama?
Možda prije balet nego opera, ali generalno, te mi vrste nisu u fokusu. Kada razmišljam o kazalištu, želio bih skladati glazbu za predstave ili napisati mjuzikl.
