Marijan Makar: „Papandopula smatram našim najvećim skladateljem"

U veljači ove godine Marijan Makar proslavio je 90. rođendan. Posrijedi je umjetnička ličnost bogate biografije koja je svojim svestranim djelovanjem na području izvođačke prakse u glazbi, organizacije, produkcije, aranžiranja i skladanja ušla duboko u pore glazbene kulture Hrvatske, ostavljajući vrijedan trag na brojnim poljima.

Ovaj „muzičar opće prakse“, kako ga je prema Makarovim riječima nazivao Zlatko Dvoržak, svojom je aktivnošću pokrivao mnoga glazbena i glazbi pridružena područja te je bio jedan od rijetkih glazbenika u suvremenom svijetu „koji se mogu nazvati renesansnim tipovima“…

„U hrvatskoj glazbi malo je takvih primjera, ali ih ima, i njihovi se tragovi i utjecaji osjećaju na mnogim i raznolikim glazbenim područjima“, zapisala je Erika Krpan.

Glazbeni talent, špurijus i posvećeni rad karakterizirali su ovog svestranog glazbenika tijekom života na njegovu putu koji se ostvarivao intuitivno i slobodno, baš u stilu Makarova duha i poimanja stvaralaštva koji ga i danas motivira u svakodnevnom životu te radu.

Foto: Matej Grgić

Njegov je rođendan bio povod objavljivanja ekskluzivnog diskografskog izdanja (Cantus d.o.o.) posvećenog Makarovu gitarskom opusu i to snimkama izvedbi djela Borisa Papandopula i Heitora Villa-Lobosa koje je glazbenik snimio davne 1976. i 1978. godine. Riječ je o razdoblju u kojem se Marijan Makar intenzivno bavio gitarom, nastupajući kao solist i uz ugledne komorne te orkestralne ansamble u Hrvatskoj i svijetu, a koje je prethodilo teškoj prometnoj nesreći početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća koja je prekinula Makarovu solističku karijeru.

Foto: Matej Grgić

Posebnost ovog diskografskog izdanja, među ostalim, leži u objavljivanju snimaka Papandopulovih djela posvećenih Makaru, koje su vrijedan prilog hrvatskom repertoaru za gitaru. Upravo tu vrijednost uočio je gitarist i pedagog Darko Petrinjak, blizak prijatelj i kolega Marijana Makara, koji je (prema Makarovim riječima) odigrao ključnu ulogu u objavljivanju spomenutog izdanja.

Naime, snimke Papandopulovih Triju igara, kao i djela Villa-Lobosa su u međuvremenu godinama bile izgubljene, dok je presnimku Papandopulovog Kvarteta za gitaru, violinu, violu i violončelo ostvarenog s članovima uglednog Berlinskog trija na kaseti sačuvao prof. Petrinjak.

Foto: Matej Grgić

„Kad sam mu rekao da sam konačno našao tu snimku, Darko je zaključio da je to povijesna stvar i da je moramo objaviti“, rekao je Makar.

Ovaj nas je CD poput vremeplova vratio na vrhunac Makarove gitarske karijere, ali i razdoblja bliskog prijateljevanja s Borisom Papandopulom koje je, uz Tri igre za gitaru i Kvartet, kako piše Erika Krpan u knjižici izdanja „iznjedrilo još dvije skladbe”. Papandopulo godine 1978. za Makara piše Dodekafonsku studiju, a 1981. Četiri bosanske narodne (koje je napisao za Makara i Cynthiju Hansell-Bakić).

„Tako je jedno duboko i iskreno dugogodišnje prijateljstvo utisnulo važne tragove ne samo u hrvatsku literaturu za gitaru nego i u hrvatsku glazbu 20. stoljeća u cjelini.” (Erika Krpan)

Spomenuti je CD na neki način hommage tom prijateljstvu i vremenu u kojem je Makar još aktivno svirao.

Foto: Matej Grgić

Kako je došlo do suradnje s Berlinskim triom?

Boris (Papandopulo) me čekao ispred Koncertne direkcije u Zagrebu, koja je bila moja agencija. Tad je naišao Pepi (Josip) Klima, koji je u ono vrijeme bio producent programa Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Pepi je u tom trenutku rekao Borisu da mu dolazi Berlinski trio i da bi mogli nekaj napisati za njih. Boris je pristao, dok mu je Pepi rekao da uključi mene.

Pepi je rekao Borisu da mu dolazi Berlinski trio i da bi mogli nekaj napisati za njih – Boris je pristao

Onda je nastao taj kvartet koji je sad na CD-u i za koji mislim da je vrhunac mog izvođenja. To su sve bili izvrsni muzičari. Violinist je bio koncert majstor Berlinske opere, dok su violončelist i violist bili solisti berlinske filharmonije.

Kvartet je snimljen u ožujku 1978. u studiju Lisinski Radio Zagreba, sjećate li se toga iskustva?

Bila je nedjelja ujutro kad smo svirali, to je bilo skoro savršeno. Međutim, bilo bi još savršenije da smo djelo snimali poslije dva koncerta koja smo održali nakon toga. Prvo u Lisinskom, a potom i u Varaždinu. To bi sigurno bilo još bolje. Koncerti su bili jako dobro primljeni.

Foto: Matej Grgić

Sve su izvedbe s CD-a snimljene u studiju Radio Zagreba u Šubićevoj ulici, tonmajstor je bio Radan Bosner, a urednik Dubravko Detoni.

Kako ste upoznali Borisa Papandopula?

Svirao sam u ritam sekciji koja je pratila skoro sve festivale zabavne glazbe, među ostalim, zagrebački, splitski i opatijski gdje sam upoznao Maju, Borisovu kćer, pa sam onda upoznao i njega. Bila mi je to jako interesantna obitelj. Maja je često dolazila u Zagreb i mi smo se sprijateljili. Kad sam nastupao s orkestrom u Splitu, onda sam spavao kod Borisa u Kaštelima, a kad bi on dolazio u Zagreb, spavao bi kod mene.

Ovaj mi je CD važan upravo zbog Papandopula kojeg smatram našim najvećim skladateljem

Ovaj mi je CD važan upravo zbog Papandopula kojeg smatram našim najvećim skladateljem. Ja sam i osnovao Muzički odjel na Hrvatskom katoličkom radiju. Presnimio sam od Hrvatskog radija svu hrvatsku klasičnu glazbu koju sam onda i preslušao. Apsolutno smatram da je Boris naš najjači kompozitor.

Otkad seže poznanstvo s prof. Darkom Petrinjakom?

Kad sam počeo razmišljati o svom prvom gitarskom koncertu, onda sam potražio Darka Petrinjaka jer sam znao da on ima notnih materijala koje ja nisam imao. Sve drugo nosila mi je supruga koja je često putovala u London i Pariz. Nešto sam posudio od Darka Petrinjaka pa smo se tako upoznali. Onda je Darko otišao u Englesku na studij. Ja sam često dolazio u London jer sam ondje imao prijatelje i tamo smo se isto lijepo znali podružiti, a ta je veza ostala zauvijek.

Mi se rijetko vidimo, ali smo jako dobri prijatelji. Ovaj CD će biti lijep zajednički projekt.

Foto: Matej Grgić

Marijan Makar „slučajno“ je krenuo putovima profesionalnog glazbenika. „Htio sam studirati ‘slabe struje’“, rekao je.

U srednjoj školi bio sam u momčadi hokeja na travi te sam neposredno prije velike mature dobio palicom udarac u jetra. Tri sam mjeseca bolovao i nisam mogao otići na prijemni ispit na Tehnički fakultet. Tada me školska kolegica upozorila da još primaju studente na muzičkom odjelu Više pedagoške škole i da se prijavim, da ne izgubim dječji doplatak.

Motivirao me profesor Zlatko Grgošević, fenomenalni gospodin i pedagog, koji mi je predavao

Iako sam mislio da je to privremeno, studij mi se počeo sviđati. Posebno jer me motivirao profesor Zlatko Grgošević, fenomenalni gospodin i pedagog, koji mi je prvo predavao solfeggio, zatim kompoziciju i muzičke oblike te kontrapunkt.

Koje biste trenutke izdvojili u Vašoj bogatoj karijeri?

Teško je reći. Proputovao sam cijeli svijet, bio na svim kontinentima i imao raznih susreta. Možda bih izdvojio prvo gostovanje sa Simfonijskim orkestrom u dvorani Istra. Ali i solističke izvedbe na lutnji s Lovrom Matačićem, izvedbu Monteverdijeve Vespro della Beata Vergine ili pisanje oratorija za zagrebačku katedralu.

Foto: Matej Grgić

Na pitanje o uzorima kaže kako je bio previše znatiželjan da bi imao tek jednog uzora.

Kad sam se odlučio svirati klasičnu glazbu na gitari koju sam počeo svirati s četiri godine, učili su me otac i njegovi prijatelji, a poslije sam bio samouk. Moja je supruga bila turistička radnica te smo često zajedno putovali. Jednom smo zajedno otišli u Madrid gdje sam naručio gitaru koju sam čekao dvije i pol godine.

U tom sam razdoblju odlučio prestati svirati zabavnu glazbu, iako sam svirao u Zabavnom orkestru kao kontrabasist. Spremao sam materijal za svoj prvi koncert za koji mi je Boris Papandopulo napisao jednu kompoziciju za gitaru. To je za mene bio veliki šok i izazov.

Čime se sad bavite?

Sad samo pišem glazbu. Upravo sam završio jednu Suitu za Petera Soavea i Gudački kvartet Rucner. Neki dan sam članovima kvarteta dao partituru, dok sam je Peteru poslao mailom jer je on u Americi.

Mislim da je kultura slušatelja na niskom nivou

Kako doživljavate hrvatsku glazbu danas?

Danas ima previše glazbe koju ne razumijem, recimo LET 3. Kad sam počeo s muziciranjem, svaki je tekst imao povijest sa sjajnom glazbom. Danas je to neusporedivo. Tekstovi se ponavljaju, sve je uprošteno, jednostavno harmonijski. Izgleda da to nije samo u zabavnoj glazbi. Mislim da je kultura slušatelja na niskom nivou.

Foto: Matej Grgić

Ovog zanimljivog multitalentiranog glazbenika, imat ćemo priliku dodatno upoznati na tribini Nota mog života Voje Šiljka koja će biti održana u dvorani Hrvatskog društva skladatelja u utorak, 4. travnja 2023. s početkom u 18 sati.

Tom prigodom bit će predstavljen i spomenuti CD Papandopulo – Villa-Lobos u izdanju Cantusa, čime će gitarska i šira glazbena publika imati rijetku priliku saznati više informacija o okolnostima nastanka nekih od istaknutih djela za gitaru Borisa Papandopula, kao i povijesti njihove interpretacije te recepcije.

Foto: Matej Grgić