Marka Kutlića upoznali smo kao frontmena benda Pravila igre, a već neko vrijeme gradi prepoznatljivu solističku karijeru.

Slušali smo ga u popularnoj HRT-ovoj A strani, a jedan je od onih kojima neupitno leži sve – od balada do žestokog zvuka rocka. Ono što ga posebno krasi emocija je koju živi i prenosi na sve oko sebe. Razgovarali smo s njim uoči krune njegove dosadašnje karijere – koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture 23. studenog.

Marko Kutlić/Matej Grgić

Većina te upoznala kao člana Pravila igre, posebno nakon prvog hita s bendom. No kako je izgledao tvoj put do tog uspjeha, dakle prije Pravila igre, a potom i solo karijere?

Rodio sam se u Slavonskom Brodu i od malih nogu sam imao veliku ljubav prema muzici. Nikad nisam znao koji je razlog tomu. Danas znam. Kroz cijeli moj put, odrastanje i sazrijevanje, osnovnu i srednju školu puno ljudi me pokušalo odgovoriti od muzike i puno ljudi je govorilo da bih se trebao baviti nečim drugim, da muzika nije smjer u kojem bih trebao razmišljati. No nikad me nitko nije uspio odgovoriti, ja sam muziku volio i oduvijek sam imao potrebu da ona bude prisutna.

Koliko se taj mali Marko kojeg si spomenuo razlikuje od ovog Marka kojeg sada poznajemo?

Pa zapravo se ne razlikuje puno, osim što kroz godine čovjek dođe do iskustva, do raznih spoznaja i shvati neke stvari. Ja mislim da je najbitniji moment samospoznaje, odnosno kad čovjek shvati zašto želi raditi to što radi i kad shvati tko je zapravo. Ja sam shvatio da sam veliki emotivac, čovjek koji ima potrebu da te neke trenutke koje je proživio zapiše u obliku pjesme i podjeli s drugima. Kao što kaže Picasso: „Smisao života je da pronađeš svoj dar, a svrha života je da taj dar nekome pokloniš.“

Marko Kutlić/Matej Grgić

A kada si došao do tih spoznaja?

Zapravo, relativno nedavno. Kroz život nisam imao puno vremena da budem sam. Život mi je bio takav da sam bio u raznim situacijama i odnosima. U jednom trenu ostao sam posve sam i počeo preispitivati neke stvari. Uz puno čitanja sam došao do tih nekih odgovora i spoznaja. Danas sam stava da se svaki čovjek, prije nego krene nešto raditi, treba prvo zapitati tko je on zapravo.

Imali smo prilike čuti da će koncert u Tvornici biti posljednji u Zagrebu sve do 2025. Što možemo očekivati u međuvremenu?

Taj dio moram ostaviti za sebe. Trenutno je plan da objavim album, a koncert u Tvornici je nešto što je meni iznimno bitno. Ne znam kako bih riječima opisao koliko mi je stalo do tog dana, trenutno sam sve tome podredio. Svakako, nakon toga do 2025. ne planiram ništa raditi u Zagrebu. Baš zato će mi biti drago podružiti se sa svima i istovariti svoju dušu pred publiku. Ogolit ću se do kraja, isplakati sa svima, zagrliti ih, nasmijat ćemo se i dobro zabaviti.

I sam govoriš da ti je ovaj koncert posebno važan, najveći je u tvojoj solo karijeri. Kako se osjećaš, je li prisutna trema ili nekakav pritisak?

Da budem iskren, uvijek imam osjećaj pozitivnog uzbuđenja i kad god stanem pred ljude on je prisutan jer mi je stalo do svih koji su došli. Ne bih volio da ti ljudi koji su platili kartu odu doma bez ičega. Vjerujem da to što se na pozornici događa ima veliku vrijednost, želim da svi živimo taj trenutak i da kući ponesemo jednu lijepu uspomenu.

Marko Kutlić/Matej Grgić

Što publika može očekivati u Tvornici, s produkcijske strane i po pitanju repertoara?

Što se tiče produkcije, imam vrhunski tim ljudi uključenih u cijeli proces, od benda do tonskih majstora i svih sa strane. Bend je vrhunski, profesionalci koje volim i maksimalno poštujem. Tako da se može očekivati vrhunska svirka. Koncert je podijeljen u tri dijela, electric – acoustic – electric. Prvo krećemo žestoko, nakon toga ćemo malo smiriti, pa se ponovno vratiti na žešći dio.

Hoće li biti i nekih iznenađenja, stižu li gosti?

Imat ću puno gostiju, ali ne želim otkriti imena. Bit će ih stvarno dosta, neće biti samo vokalisti već i instrumentalisti. U svakom slučaju snimio sam dosta lijepih pjesama, dueta i suradnji te ću neke izvesti i u Tvornici 23. studenog.

Čini se da nas očekuje pravi spektakl. Koliko već traju pripreme i koliko se razlikuju od onih za ostale nastupe?

Pripreme traju dugo, svaki dan sam po cijeli dan glavom u tom koncertu. Prije toga imam koncert u Splitu 4. studenog pa ovim putem pozivam sve tamo. Ondje ćemo već izvesti dio repertoara s novog albuma koji izlazi 17. studenog, kada izlazi i duet s Lu Jakelić na koji sam jako ponosan.

Marko Kutlić/Matej Grgić

Možeš li nam reći nešto više o duetu s Lu?

Već dugo lovim Lu za taj duet, zadnje dvije i pol godine. Bio sam uporan i na koncertu Amire Medunjanin u Areni Zagreb, na kojem smo oboje bili, donio sam gitaru i odsvirao joj pjesmu. Tada je pristala. Pjesma se zove ”21 gram”, što je simbolika težine duše. Poanta je da duša koja teži samo 21 gram može biti jako teška za nas. Drago mi je da smo se Lu i ja spojili na tom putu. Ja ljude vidim u bojama, a Lu Jakelić je za mene boja snijega, boja bijele svjetlosti.

Naveo si da prije Tvornice imaš još i koncert u Splitu, pa te moram pitati jesi umoran, je li sve skupa naporno?

Da budem iskren, svaki dan se budim oko šest ujutro, a leći idem oko jedan-dva iza ponoći. Cijeli dan sam u pogonu, radim, trudim se. Trenutno završavam album i involviran sam u cijeli proces. Tako da moram reći da jesam malo umoran, ali to je pozitivan umor. Mišljenja sam da je čovjek živ kad radi. Zato kažem da i ako doživim duboku starost ne bih htio prestati raditi jer je to dio mene.

Prije par dana izašla je i nova pjesma, odnosno duet s Leom Deklevom. Kako ste zadovoljni reakcijom publike?

Prezadovoljan sam, sretan i zahvalan na prilici. Inače sam kantautor, za većinu svojih pjesama ako nisam radio tekst, radio sam glazbu, na nekima sam radio sve. Volim biti uključen u kreativni proces, imam potrebu da se kreativno izrazim jer sam kreativac i za mene je umjetnost posljedica iskustva. Također, volim kad me netko drugi pogodi pjesmom te omogući da se osjećam kao da sam i ja to doživio. U tom trenu postajem interpret i jako mi je drago da sam dobio priliku interpretirati ovu Leinu pjesmu, koja je stvarno iskrena i duboka. Beskrajno sam joj zahvalan na prilici i smatram da je možda, uz Lu Jakelić, jedan od najvećih ženskih kantautora na ovim prostorima.

Marko Kutlić/Matej Grgić

Čeka nas duet s Lu Jakelić, izašao je duet s Leom Deklevom, imao si i duet s Nelom i Matijom Cvekom. Postoje li neki glazbeni izvođači s kojima priželjkuješ suradnju u budućnosti?

Volio bih snimiti duet s Dinom Merlinom. Njega smatram velikim umjetnikom, to mi je velika želja i nadam se da će se jednom ostvariti. Ja volim suradnje, volim ljude i uvijek tražim nešto dobro u svakome. Volim taj trenutak kad se ljudske duše spoje. Trenutak kad se u muzici duše spoje zna biti dosta jak, tako da sam otvoren za puno nekih novih suradnji, novih prilika.

A da imaš priliku, s kojim stranim izvođačem bi rado ušao u studio?

Gledaj, ja sam pričao s Erosom Ramazzottijem preko Instagrama. (smijeh) Nakon što sam objavio obradu njegove pjesme, on mi se javio. Nevjerojatan lik, tako da tko zna – možda nešto s njim nekad napravim. Volim Stinga, on mi je vrh, ali teško. No tko zna, možda si samo treba postaviti ciljeve visoko.

Marko Kutlić i Sara Šokić/Matej Grgić

Znamo da si veliki fan EKV-a, no što još privatno voliš slušati?

Obožavam EKV i obožavam Milana! Uvijek sam tražio dubinu u muzici, a Milan Mladenović je čovjek u čiji sam ocean najdublje zaronio od izvođača na ovim prostorima. Toliko mi je drag da sam na sebi ispisao njegove stihove U svakom porazu ja sam video deo slobode i kad je gotovo za mene, znaj, tek tad je počelo. Da sam stih, bio bih taj stih. Ili Gibonnijev: Da nisam ovo ja bi bio biljka. Privatno slušam stvarno svašta, bitno mi je samo da je to dobra muzika, da izaziva u meni neku emociju. Volim Stinga, Seala, Ramazzottija. Slušam i Sade, to mi je muzika za sve, od kuhanja, spremanja stana do vožnje i vođenja ljubavi. Obožavam i Nickelback, genijalni su mi i kad bih se uspoređivao s nekim rekao bih da najviše idem u njihovom smjeru.

Za kraj, što nam spremaš za budućnost i imaš li nekih neostvarenih želja?

Svašta.

Već dugo slušamo o popunjavanju zagrebačke Arene. Vidiš li se i ti na toj pozornici i možemo li očekivati koncert u Areni?

Vidim se ja i na Wembleyju, kako stojim i pjevam tamo. Ali, svjestan sam svog trenutnog stanja i na kojem sam trenutno mjestu. Svjestan sam da moja muzika nije trenutna muzika, radim muziku koja možda nije uvijek najlakša za shvatiti. Zadovoljan sam brojem ljudi koji me trenutno sluša, ali naravno da bih volio da se taj broj poveća. Naravno da bih volio jednog dana napuniti ne samo Arenu, nego i najveće stadione. To je moja želja, a sad do kuda ću dogurati – nemam pojma.