25 godina Igre
Meritas: „Koncerti nas vraćaju na početne postavke“

Neki albumi ostanu zapisani samo u diskografiji, a neki se kao Igra ukorijene dublje
U vremenu, u osjećaju, u identitetu jednog glazbenog dvojca koji već desetljećima gradi, nastala je Igra. Anita i Meri, poznatije kao Meritas, slave 25 godina svog drugog albuma 20. ožujka u Petom kupeu. Mi smo se odlučili poigrati vremenom, vratiti se na početak i prisjetiti se kako je sve ovo zapravo nastalo.

Meritas/foto: Mare Milin
Prisjetimo se samog početka. Što vam danas znači album Igra?
Album Igra naš je drugi album, ponosne smo što smo ga stvorile jer je uvelike utjecao na naš razvoj. Prvi album snimale smo u suradnji s Janezom Križajem (ex Videosex), uz Dejana Oreškovića. Naime, naš tadašnji izdavač Dallas Records na čelu s Foxom, htio je vidjeti uz nas još jednog iskusnog producenta, dok smo na Igri imale slobodne ruke i to se osjetilo – dugo se na njemu radilo, istraživalo i zapravo smo tim albumom, čijih 25 godina slavimo 20.3. i vinilnim izdanjem te koncertnom promocijom, utabale neki naš put.
Već tada se govorilo da je Igra podignula produkcijsku letvicu. Jeste li bile svjesne toga dok ste ga stvarale?
Ta očito snažna i utjecajna rečenica veže se uz jednu recenziju našeg albuma. Kako je za produkciju bio i ostao zaslužan Dejan Orešković, upravo njemu smo i zahvalne jer je bio hrabar, možda i nesvjesno zanesen, baš kako treba, a nominacija za Crnog mačka došla je također baš kako i kad treba. Puno nam je značila, potvrda je onog iz citirane recenzije. To se ne uzima olako.
Postoji li pjesma koja vas je tada posebno iznenadila svojom snagom?
‘’Nije vrijeme’’ bila je pjesma koja se od minijature na gitari i Anitine gitarske fraze na početku razvila u nešto veliko šest minuta i devet sekundi. Kad smo je prvi put odsvirale Dejanu, nije odmah na nju reagirao, a kako smo sve ideje odmah kod njega i bilježili odnosno snimali, on je nakon nekog vremena naletio na tu snimku i oduševljeno nas nazvao: ,,Cure, što je s ovom izvrsnom pjesmom, zašto to ne radimo?”
Kako je bilo ponovno preslušavati cijeli album s odmakom?
Bilo je zanimljivo jer rijetko preslušavamo albume, ali dosta pjesama s ovog albuma sviramo na našim koncertima pa smo bile radoznale čuti što smo tijekom godina sviranja nesvjesno izmijenile, ali je bilo lijepo i ponovno čuti pjesme koje ipak ne zasviramo često.
Sjećate li se prvog koncerta s pjesmama s Igre?
Nismo sigurne je li to bio prvi koncert, ali se sjećamo našeg koncerta u zagrebačkom klubu Aquarius, u vremenu bez društvenih mreža kada se feedback publike dobivao na koncertima. Sjećamo se fantastične atmosfere u kojoj smo osjetile da su se pjesme stopile s publikom – bilo je sjajno, uzbudljivo, organsko.
Bezvremenost je riječ koja se često veže uz vašu glazbu. Kako to objašnjavate?
Hvala na ovom pitanju, komentaru. Teško ćemo moći dati neki relevantan ili objektivan odgovor. Mi smo tada predano i beskompromisno pristupile radu, za nas je glazba kroz godine uvijek predstavljala nešto nama važno; nešto što čuvaš, nešto što dolazi kao poriv, a ne kao kalkulacija. Naša autorska četvorka, Ines Prajo i Arjana Kunštek uz nas dvije, je očito odlično funkcionirala (na kraju krajeva, funkcionira i danas), a uz Dejana za kormilom držao se pravac koji smo nas dvije htjele. Ponešto je bilo svjesno, a puno toga kako već i treba kad se pokušavaš uhvatiti u koštac sa stvaranjem s namjerom da očaraš sebe, a onda i druge.

Meritas/foto: Mare Milin
Kako gledate na svoj umjetnički razvoj kroz sve te godine?
Bez obzira na to radi li se o pjesmi iz različitih perioda stvaranja poput ‘’Na kraju sna’’, ‘’Budim se’’, ‘’Na prvi pogled’’, ‘’Umjesto isprike’’, ‘’Pričaj mi’’ ili ‘’Ova ljubav’’ i tako dalje, sa svakom pjesmom možemo stati pred sebe i biti sigurne da smo se baš za svaku potrudile do kraja, iscijedile sokove svih inspiracija, ali i trpkosti u danima kada nije išlo. Biti sigurne da nismo stale, nismo odustale, već smo se vraćale u svoj svijet i tražile odgovore, harme, poretke, emociju… I danas tražimo puno od sebe prvenstveno, a onda i od drugih; danas smo možda malo otvorenije, brže reagiramo na neku novu suradnju, a opet se trudimo ne zaletjeti samo zato što je netko to predložio, svaka ideja nam mora sjesti…
Ima li pjesma s Igre koja vam je i danas posebno bliska?
Vratit ćemo se opet na ‘’Nije vrijeme’’. Primjerice, način na koji je melodija opisana u stihovima kao da je telepatski odgovor kojim su Ines i Arjana osjetile ono što smo nas dvije htjele u pjesmi.
Suradnje su vam rijetke, ali moćne. Kako birate s kim surađivati?
Suradnje nisu prečeste; ako osjetimo ono što treba, idemo u to. S Massimom smo se upoznale upravo dok smo radile na albumu Igra jer je znao svratiti kod našeg producenta Dejana u studio te nam je na dvije pjesme čak odsvirao gitare.
Kad smo počele raditi na novom albumu na kojem se nalazi pjesma ‘’Odjednom ti’’, jako mu se svidjela te smo mu predložile vokalnu suradnju. U glazbi smo se razumjeli bez puno riječi, voljele smo njegov rad te nam je bila želja napraviti vokalnu suradnju kad-tad, samo se trebala dogoditi pjesma. Sve se mora osjetiti, možda suradnje biraju nas. Uvijek nam treba okidač, vrsta uzbuđenja da bismo uopće krenule u takvo što. S Jelenom Radan nam se isprepliću točke suradnje na različitim područjima: autorice smo velikog broja njenih pjesama, upravo smo se vratile iz Opatije gdje je Jelena izvanredno interpretirala pjesmu ‘’Salut’’ koju smo komponirale, a tekst napisao R. Martin te radimo zajedno na projektima za kazalište i djecu, preklapamo se kroz naš zajednički koncertni program When tomorrow comes, kao i Tri priče. Jako lijepa početna suradnja pretvorila se dugogodišnje prijateljstvo koje, evo, traje preko 20 godina i, što je najvažnije, još uvijek nam je uzbudljivo zajedno stvarati.
Što pripremate za koncert u Petom kupeu?
Koncerti te vraćaju na početne postavke, daju ti šansu da iskusiš bumerang emocija koje nam vraća publika – to je nevjerojatno iskustvo koje ne uzimamo zdravo za gotovo, ma koliko malen ili velik koncert bio. Svaki put je nešto drugačije, pjesma rezonira na neki nov način zbog publike i njene energije. Vjerujemo da će nas publika 20.3. i u Petom kupeu zasuti energijom koja će nas učiniti još spremnijima da im vratimo milo za drago, da ih ispunimo odličnim izvedbama naših pjesama zbog kojih su odabrali biti s nama te večeri, do nekog sljedećeg susreta.
Kako izgleda vaš kreativni proces, je li se promijenio s vremenom?
Kod nas najprije nastaje glazba, proces se nije puno mijenjao, i kad smo zadovoljne, na red dolaze Ines i Arjana koje daju svoj dio u vidu pisanja stihova. Mi inače sve čuvamo i preslušavamo snimke ideja kojih je puno, ponekad se vraćamo nekima od prije nekoliko godina, ponekad dođe do stvaralačke svježine u kojoj, nakon što se odmaknemo iz vreve na nekoliko dana, nastane cijeli album. Najveća promjena i nadogradnja jest ta da zadnjih nekoliko albuma Anita stvara cijelu aranžmansku sliku i ideju za pjesmu s kojom dolazimo u studio, a na koju se Jura Ferina i Pavle Miholjević nadograđuju aranžmanski i produkcijski.

Meritas/foto: Mare Milin
Kako gledate na današnju poziciju žena u glazbi?
Okruženje nam se svakako promijenilo i jasno je da utječe na sve pore u društvu. Nadamo se da bilo koja vrsta prirodne podjele u društvu ne utječe na umjetničku slobodu, na izbor oko djelovanja unutar glazbe ili bilo koje druge sfere djelovanja. Super je čuti i vidjeti puno mladih glazbenika koji imaju strast, hrabrost… To nam se čini drugačije, kao da su danas brži, jednostavniji oko odluka, neovisno o spolu, kao da se stvari brže dogovore, osmisle. Lijepo nam je vidjeti što više glazbenica i glazbenika iz različitih žanrova s karakterom, autentičnim pričama.
Imate li neku anegdotu s nastajanja Igre koju još niste podijelile?
Ma samo sjećanje na taj period budi lijep osjećaj, prepuno je sitnih detalja koji su stvorili mrežu uspomena kojih se ponekad sjetimo, prepričamo pokoji detalj i zapravo jedni druge podsjetimo na to koliko je vremena prošlo i to da smo još uvijek tu… Možda bude koja dobra priča i s ove koncertne promocije.
Kako su vaši bližnji reagirali na album kad je izašao?
Obitelji su nam uvijek podrška, ali mislim da nisu dovoljno duboko u materiji da bi komentirali nešto osim na razini sviđanja ili da im je neka pjesma draža od prethodne. Mislim da je i njihova uloga uživati u glazbi bez opterećenja, ali su svjesni vrijednosti koju ima činjenica da je ovaj album i dalje aktualan.
Koji su izazovi i prednosti stvaranja u tandemu?
Toliko dugo radimo zajedno da znamo samo za prednosti, u suprotnom ovo – pretpostavljamo – ne bi toliko trajalo. Neopterećene smo oko toga, nemamo osjećaj ograničenja, svaka ima prostora izraziti se, nemamo osjećaj sputavanja ni velikih kompromisa, ne poznajemo drugi način niti ga tražimo. Anita je prije godinu dana radila sama na jednoj predstavi jer sam ja bila spriječena, a kad je sve završila, opet je tražila da zajedno sve preslušamo i da iznesem svoje sugestije.