Mirela Priselac - Remi: „Šišanje je simboličan čin preuzimanja kontrole žene nad vlastitim tijelom“

Netom nakon lansiranja debitantskog solo singla “Sloboda“ kao najave isto tako debitantskog albuma, u pauzi rada matičnog Elementala, posjeli smo Mirelu na razgovor o raznim varijantama doživljaja slobode i varijacijama slobode prisutnih ne samo na domaćoj glazbenoj sceni.

Ako je “sloboda narodu” bio nastavak od “smrti fašizmu”, a ne radi se o coveru ni prepjevu ni George Michaelove ni RATM-ove verzije “Slobode” – tko, što, čija, kome se obraća i čemu je tvoja “Sloboda”?

Remi: U mojoj interpretaciji tog velikog koncepta govorim o ženskoj slobodi. Pa inkluzivno i o ženskim pravima, jer prava i slobode uvijek idu ruku pod ruku. Pjesma nije usmjerena muškarcima, nego društvu. Želim da zajedno popričamo o tome što su ženske slobode u 2025. godini. U pjesmi otvaram neka pitanja, poigravam se ustaljenim nomenklaturama i predrasudama o ženama („draga“, „mila“, „zlato“, „ukras“)… No da ne seciram vlastite metafore, najbolje bi bilo reći da se nadam otvoriti razgovor o percepciji i snazi žene.

Zadovoljna dosadašnjom recepcijom medija na singl i spot? I polaganjem na šišanje na kratko kao metaforu slobode?

Remi: Oslonila sam se na čin šišanja jer mi se činio duboko simboličnim – od biblijskog Samsona koji šišanjem gubi snagu, preko književnog primjera u Posljednjim Stipančićima gdje Lucija odustaje od sebe i reže kosu, do gubitka kose kroz bolest… Sve su to primjeri ukorijenjeni u našu svakodnevicu i kulturu, gdje čin šišanja simbolizira destabilizaciju, strah, oslabljenje. Željela sam pokazati da šišanje može biti osnažujuće – kao mijenjanje kože, čin koji hrani i hrabri. Na neki način, da preko straha i slabosti ispišem hrabrost i snagu. I naravno, šišanje je simboličan čin preuzimanja kontrole žene nad vlastitim tijelom.

Mirela Priselac Remi/foto: Kristijan Smok

Misliš li da te se u solo epizodi karijere prati više zbog pozicije izgrađene godinama kroz Elemental, gdje si prepoznata kao glasnogovornica određenog narativa?

Remi: Kroz Elemental sam izgradila, a i dalje gradim, svoj glas i gledam na to kao veliki blagoslov. Bavim se onim što najviše volim – stvaranjem i maštanjem, što onda pretačem u stihove i pjesme, uz prijatelje muzičare koji su mi sigurna luka i potpora. Vjerujem da će ljudi koji slušaju Elemental obratiti pozornost i na moje samostalne pjesme, i na tome sam zahvalna. U Elementalu imamo dva tekstopisca, Shota i mene, i uvijek u pjesmama nudimo dva pogleda na neku temu. Možda je i očekivano da će u mojim solo pjesmama narativ žene biti dominantniji.

Kako te mediji i publika vide – jesi li svjesna svoje pozicije, etiketa i jesi li zadovoljna tim?

Remi: Svjesna sam svojih etiketa, ali i svoje odgovornosti. No mislim da bih odgovornosti bila svjesna i da se ne bavim muzikom – na primjer, da se promatram samo kao aktivna članica ovog društva. I tada bih pazila jesu li poruke i vibracije koje širim oko sebe nutritivne, pozivaju li na toleranciju, podržavaju li različitosti i poštuju li slobode. Mnogo bolje rastemo u šarenilu i svjetlu nego u mraku.

Pričajući s Cukijem (Edi Cukerić – producent, op.a.) prije dvije godine, bilo je naznačeno da se debi album kuha. U kojem je stadiju?

Remi: Dovršen je i čeka da se uskladimo s datumom izlaska Elementalova albuma. Pjesme su gotove i baš sam uzbuđena da ih pustim u eter.

Remi pjeva. To je najkraći plot twist očekivanja solo albuma. Što je sadržajno tamo – i lirski i stilski? Pretpostavka je da se mičeš od Elemental zvuka. I repanja.

Remi: Repanje sam ostavila za novi album Elementala i baš sam si dala oduška u toj formi. Većinu pjesama za samostalni album komponirala sam na gitari pa mi je bilo prirodno da uz sviranje i pjevam. Stihovi su kraći, manje je teksta, više se naslanjam na ono što sam započela zbirkom poezije (Masarykova, 2020.) i u tom sam smjeru išla. Auditivno, nisam se upetljala ni u jedan žanr. Želja mi je da pjesme budu prepletene između žanrova, da ih možda i nadilaze, jer žanr obično spaja muziku s nekom vremenskom crtom.

Mirela Priselac Remi/foto: Marko Zbodulja

Ali bazni produkcijski suradnici i prvog singla i albuma su isto Shot i Erol, uz spomen Cukija. Tko su svi ljudi koji ti pomažu u realizaciji solo dijela karijere?

Remi: Produkciju je radio Edi Cukerić, od kojeg sam u procesu rada naučila jako puno – najviše o samoj sebi. Veza na relaciji Zagreb – Pula doprinijela je tome da se album radi polako, studiozno, da se probavlja svaki dio i vraća mu se svježih ušiju. Muzičari s kojima sam radila na albumu su Erol Zejnilović, koji je i autorski intenzivno upisan u pjesme, zatim Nenad Kovačić kao udaraljkaš i bubnjar, Ivan Arnold kao multiinstrumentalist, Aldo Foško i Leo Beslać, te dio ženskog zbora iz Pule koji me podržao u singlu “Sloboda“.

Kakve su ti Shotove solo stvari i spot koji je još u bunkeru – i stimuliraš li ga da ih isto pobaca van?

Remi: Između Shota i mene je dugovječno prijateljstvo i ogromna ljubav – oko njegovih solo pjesama uopće nisam objektivna. Sve što on napravi za mene je zlato. Smatram ga jednim od najboljih kompozitora i tekstopisaca u regiji.

Kad bi se morala odreći – kojih bi se sloboda odricala prvih, a kojih se ne bi nikada? I kao frontžena kreativka u pop-kulturi, ali i kao majka? Referentno na hrvatsko društvo anno domini 2025., godinu izdanja.

Remi: Odreći se sloboda? U današnjem svijetu, gdje sloboda može nestati u jednom potezu olovke ili nečijim interesom, već i samo pitanje zvuči uznemirujuće. Ja radije biram gledati na nas kao na graditelje sloboda, na one koji se bore za, a ne protiv, unutar abecede onoga što zovemo ljudskim vrijednostima. Vodim se unutarnjim kompasom – onim malim prekidačem „svjetlo-tama“ – i vrijednostima koje nosim. I kao frontžena i kao majka ne razdvajam te uloge. One čine jedno „ja“ koje stalno traži načine da osnažuje, a ne da odustaje.

Solo singl i album sigurno ne znače turbulencije u bendu, već samo ekstenziju rada. Koji su promo i koncertni planovi? Hoćeš li ikada biti gošća solo na gigovima matičnog benda?

Remi: Ne znam hoću li biti gošća, ali uvijek pristajem biti predgrupa Elementalu. To bi mi zapravo bio najveći kompliment – otvoriti večer za bend u kojem sam odrasla i koji je i dalje naša kuća.