M.O.R.T.: „Planiranje je drugi izraz za lošu pustolovinu“

Sinjska punk-rock-blues četvorka M.O.R.T. u nogama broji preko 500 koncerata, a s njima smo pričali ususret idućem, u klubu Boogaloo 22. veljače.

Članovi ovog beskompromisnog benda su John, Zvrk, Kikos i Mile, a razgovor s njima u neuobičajeno toplo zimsko poslijepodne bio je pravi gušt. Ima to nešto u bendovima koji su prije svega prijatelji, spremni na šalu i zezanciju, ali i ozbiljnost kada je potrebna, a način na koji se međusobno nadopunjuju i na bini i u razgovoru djeluje kao pravi recept za dugogodišnje prijateljstvo te glazbenu karijeru. Bubnjar Mile vodio je evidenciju broja nastupa benda, nakon 500 nastupa prestao je brojati, a što o albumu Samo hrabro i bezveze! imaju za reći nakon dvije godine od izlaska albuma i ususret nadolazećem koncertu u klubu Boogaloo?

„Najbolji naš album dosad, po meni. Prošao je dobro, ljudi su najbrže naučili nove pjesme, odmah smo na prvim koncertima nakon izdavanja primijetili da ljudi već znaju pjesme i da pjevaju“, priču započinje John. Prisjećaju se kako je prva promocija spomenutog albuma održana u klubu Sax u travnju 2023. godine, a od tada su svirali nekoliko koncerata u Zagrebu i promocijom albuma su poprilično zadovoljni. „Mi smo vazda zadovoljni; jebi ga, naši koncerti su uvijek tulumi, ljudi dođu dobre volje, dođe ih puno“, iskreno će John. Kikos se nadovezuje: „Bilo je baš dobrih koncerata – najprije je bio Sax u Zagrebu, onda Vintage pa Tvornica. Znači, Tvornicu smo umalo napunili, bilo je… ne znam, koliko već ljudi stane. I ovo zadnje ljeto svirali smo trideset koncerata tako da mislim da je odsvirano baš dosta u nekoliko mjeseci.“

M.O.R.T. / Matej Grgić

Album se zove Samo hrabro i bezveze!. Pa, koliko je to što rade hrabro, a koliko bezveze?

John: Oboje, mnogo.

Mile: 50/50.

John: Ali je zabavno!

Mile: Dobro ime albuma.

John: Vrhunsko, to je dobra filozofija.

Kikos: Uglavnom tako i radimo – sviramo svugdje, u svakoj birtiji, na svakom festivalu, ali nekad nam se ne da to dignuti na neku razinu na koju bismo trebali. To je bezveze, a hrabro je to što nas možete vidjeti bilo gdje.

John objašnjava kako rade hrabro, ali bez puno predumišljaja, a Kikos dodaje da loše planiraju i da to što isplaniraju naprave drugačije. „Planiranje je samo drugi izraz za lošu pustolovinu, ne trebamo planirati“, zaključuje John.

M.O.R.T. / Matej Grgić

Priče koje bi izdvojili s koncerata, kažu, ne smiju pričati javno ili se ne sjećaju. Ipak, svaki je član benda podijelio neke od najdražih trenutaka s dosadašnjih nastupa.

Mile: Ima predivnih stvari svuda, svaki ulazak u studio je predivan.

Kikos: Je tebi.

(smijeh)

Mile: Je meni, tu sam kući.

Zvrk: Tvornica zadnja.

„Mene uvijek čudi OK Fest (Tjentište, BiH) gdje sviramo oko dva-tri poslijepodne i onda tamo bude nekoliko tisuća ljudi. Sunce udara u glavu, ne znam je li gore nama ili publici; mi barem imamo stage koji je natkriven, oni nemaju ni to. Ne znam, to me uvijek fascinira. Svaki put mislim – bit će, ono, tristo ljudi, neće se nikome dat’ doć’, svi će bit’ u šumi, ali svi nekako izađu iz šatora i dođu“, priča Kikos.

M.O.R.T. / Matej Grgić

Zvrk dodaje kako im je dobar bio koncert u Vintageu kad su snimili live album te odlučuju ovom prilikom i najaviti to izdanje. John priča: „Nekad ove godine će izać’, to u Vintageu je prvi koncert nakon korone što smo svirali, 11. mjesec 2022. Svirali smo stvari s novog albuma (Samo hrabro i bezveze!, op. a.) kad još nije ni izašao, četiri-pet stvari. Tad je album već bio snimljen, samo još nije izašao. To nam je inače omiljeno mjesto za svirke u Zagrebu.“

Na pitanje prate li mladu glazbenu scenu i koga bi izdvojili od mlađih bendova i novijih imena, Mortovci nisu štedili riječi hvale za kolege. John najprije spominje zagrebačke disco pop mutante Ki Klop: „Oni su vrhunski, odlični, pozdravljamo ih.“ S njim su se složili i drugi članovi benda, a Zvrk se prisjetio nastupa u Lastovu i potom spomenuo rock bend Gradske Bitange iz Valpova, što mi je – kao nekome iz Slavonije tko aktivno prati i piše o lokalnoj sceni u Osijeku, gdje su nerijetko uključeni i valpovački bendovi – bilo jako drago za čuti. Alternativna scena u Slavoniji u zadnje se vrijeme sve kvalitetnije razvija i sve više raste, primjetan je izniman napredak u odnosu na stanje kakvo je bilo do prije nekoliko godina, a za sve to su zaslužni upravo mladi bendovi koji marljivo rade i ulažu trud u održavanje scene onime što jest, kao i u ono što će tek postati. Jako je lijepo čuti kako već etabliran bend poput M.O.R.T.-a spominje bendove koji su još vrlo mladi, ali iznimno sposobni za velike stvari i razvitak svoje glazbene karijere u još boljem pravcu. Ta podrška je vjerojatno jedan od fundamentalnih faktora koji glazbenike gura dalje, pogotovo kada dolazi od nekoga s više iskustva.

Mile izdvaja splitski bend Djigibaoo, zagrebački bend Bakalar te slovenski bend Koala Voice, hvaleći ih sve od reda. Zvrk dodaje kolege iz Sinja The Countess te dodaje da ako ne gledamo samo mlade bendove, definitivno bi izdvojio She Loves Pablo. „Oni godinama tu rasturaju, to je svjetski bend, njih više ne treba ni hvalit’.“ Dečki se jednoglasno slažu s njim.

„Mladi bendovi koji imaju nešto za reć’, to je najbitnije. Ima bendova: nažalost, ne stignem toliko pogledati live, koga upratim uživo – upratim (kao, primjerice, Ki Klop i Gradske Bitange, jer sviramo na istim festivalima). Puno toga je dobro na društvenim mrežama i na snimci, a samo nastup uživo je ono što mene zanima“, iskreno će Kikos.

John: Peta dimenzija nailazi, stavi Petu dimenziju.

Zvrk: ‘ko je Peta dimenzija?

John: A oni klinci, jebate, našu pjesmu su obradili.

Kikos: Iz Šibenika, što su svirali na Gljevstoku.

Mile: Kako se zovu oni iz Čakovca?

John: Prosti prst, stavi i njih, dobri su!

Mile: Vrhunsko ime!

M.O.R.T. / Matej Grgić

M.O.R.T. je bend koji radi samostalno, bez suradnji, barem bez onih planiranih. Nisu nikad pozvali nekoga na album, a kada su se rijetke suradnje i dogodile, to ne bi bilo uvršteno na njihovim albumima nego kao odvojena stvar, a ono što preferiraju kod takvih situacija je spontanost.

„Više volimo ako se dogodi – dogodi, nije da sad idemo tražiti, upirati i zvati nekoga. Mora se srest’ u birtiji i skupa se opit’, a sad nekoga zvati pa se čuti mailom… pa ‘ajde, snimit ćemo mi to ‘vamo… To se onda izgubi, nije poenta u tome. Ako se dogodi, dogodi se“, objašnjava John.

Kao želju za potencijalne suradnje, „ako već moraju birati“, Mile spominje Alku Vuicu i Edu Maajku, Zvrk spominje Ninu Romić, a John i za to ima priču: „Nina bi radila s nama, ja sam s njom pričao o tome, samo opet se vraćamo na ono (spontano zajedničko opijanje, op. a.)“. „A ozbiljna žena, ne pije s nama, to je problem“, uz smijeh će Kikos, nakon čega su dečki ispričali anegdotu s nastupa na Kaleidoskop festivalu u Tuzli u lipnju prošle godine. „Ovo ljeto nam je Sassja uskočila na jednu pjesmu, ‘Imam sve’, na koncertu u Tuzli. Freestyle je uletjela, mi i Sassja, tuzlanska reperica.“

Ja: Zvuči kul da Sassja repa uz bend koji svira, kako vam je to bilo?

Mile: I to kako repa, u njenom slučaju.

Kikos: Bez pripreme, praktički.

Mile: Rekli smo joj: „Ima rupa usred pjesme, produžit ćemo ju.“ I eto.

Ususret spomenutoj dodjeli nezavisne glazbene novinarske nagrade Rock&Off koja se održala dan nakon što smo dečki iz M.O.R.T.-a i ja imali intervju, pitala sam ih i kakav je osjećaj biti ponovno nominiran u kategoriji koncertni izvođač godine.

„Mi smo na prvom pobijedili, 2014., u najžešćoj konkurenciji, kad je Rock&Off još bio natjecanje bendova. Silente, Sara Renar, Nosači zvuka, Kinoklub… Uglavnom, mi smo pobijedili i bio je odličan nastup, najbolji“, prisjeća se John.

„Prošle godine smo samo svirali kao bend iznenađenja, ali nismo bili nominirani.“

Kikos: Jesmo, i to u četiri-pet kategorija.

John: Issati.

Kikos: Za album, za pjesmu godine, za… svašta.

John: Al’ ništa nismo dobili, dobili smo čast zatvorit’, svi su svirali po jednu pjesmu, a mi smo svirali četiri pjesme.

Zvrk govori: „Dobro je biti nominiran za izvođača godine, s obzirom na to naše što radimo, možda je to jedina nagrada koja mi je zanimljiva.“

M.O.R.T. / Matej Grgić

U Zagrebu su uvijek odlično prihvaćeni, a ususret sve bližem nastupu u klubu Boogaloo gdje dosad još nisu svirali, dečki iz M.O.R.T.-a otkrili su što možemo očekivati na nadolazećem koncertu.

John: Krvavice, znojnice, suzavce…

Ja: Krvnice? Krvavice? Što od tog dvoje?

Mile: Oboje.

John: Mrtvih konja, teniskih reketa, makarona.

Zvrk: A ne znamo ni mi šta očekivat’.

Kikos: Nismo dosad nikad svirali Boogaloo, drago nam je tamo doć’ i vidjet’ kakav je taj prostor, koliko će to sve bit’ glasno, zujat’, vibrirat’.

John: Je, tome se veselim.

Zvrk se tada prisjetio svojih studentskih dana i sjećanja koja ga vežu za Boogaloo i prostor oko samog kluba, gdje je često provodio vrijeme dok je studirao. „To je kultni prostor, Boogaloo je bivši OTV dom, tamo sam gledao neke dobre koncerte, tamo su Majke snimali live. Tamo sam ja išao na Filozofski, tamo sam se pripremao u Pučkom otvorenom učilištu za prijemni, puno toga sam tamo… popio.“

Ja: Što si studirao?

Zvrk: Češki jezik i lingvistiku.

Ja: Dosta zanimljiva kombinacija.

Zvrk: A, ništa, uglavnom sam pio po birtijama (smijeh).

John: Zna reć’ „Guten Tag“.

Zvrk govori kako postoji nešto u tom prostoru Boogalooa što ga zanima, jer nikad nije bio na toj bini, a da je svirao. Kikos i Mile se također prisjećaju svojih posjeta Boogaloou: Kikos The Doors tribute benda i benda Vatrogasci, a Zvrk svog prvog i jedinog dub reggae koncerta te prvog metal koncerta. „Tamo sam bio na najboljem dub reggae koncertu, jedinom na kojem sam ikad bio. Neki Talijani su bili, još mi odzvanja doboš u ušima.“ Mile se prisjetio prvog ikad metal koncerta u životu: „2004., Children of Bodom. I Flogging Molly sam tamo gledao.“

Kikos se nadovezuje na priču o samom prostoru Boogalooa: „To je prostor koji je baš napravljen za koncerte, tako da mislim da tu mora biti dobar zvuk.“ Na spomen klasične izjave koju čujemo na koncertima („Tonac je kriv.“), dečki samouvjereno odgovaraju: „Mi imamo svog tonca pa ako bude loš zvuk, nećemo ga platit’.“

Za kraj sam ostavila takozvani open mic, dakle dala šansu dečkima da kažu što god još bi htjeli dodati.

John: Nešto kontroverzno? Smvt vogopedima.

Kikos: S obzirom na to da je već prodano više od pola karata za Boogaloo, ‘ko još nije kupio kartu – nek’ požuri!

Ja: Htjela sam vas još pitati mogu li vas fotkat’ na filmu? Bavim se analognom fotografijom pet godina, ali ovo mi je prvi crno-bijeli film i mislim da biste se vi dobro uklopili u tu estetiku.

John: Možeš, možeš, naravno! Mi smo rođeni u crno-bijelom dobu.

M.O.R.T. / Ana Tadić