Glazba zvuči drugačije ako su stimulirana i druga čula

Mo:Dem, O.Z.O.R.A., River festival i Shankra Festival samo su neki od poznatih glazbenih festivala na kojima je kao vizualni umjetnik i dizajner sudjelovao Istranin Danijel Šivinjski. Iza njega je desetljeće stvaranja pokretnih, svjetlosnih i multimedijalnih instalacija, a od toga puno njih na glazbenim festivalima u Hrvatskoj i svijetu.

Glazbu, svjetlo, sliku i pokret međusobno povezuju mnoge niti, a o nekima od njih razgovarala sam s dizajnerom pokreta i multimedijalnim umjetnikom Danijelom Šivinjskim koji od nedavno djeluje pod umjetničkim imenom NAAVI. On tvrdi kako vizualno komuniciranje postaje sve važnije, no svakako nije manje niti više važno od drugih osjetila. Uvjeren je kako postoji više od pet čula, i to poučen iskustvom eksperimentiranja s taktilnim, vizualnim i nevidljivim.

INFIMENSIONS (Ozora, The Lightship, 2019.)

Od glazbe do pokretne slike

Kažeš kako si umjetnik na putovanju kroz dimenzije dizajna, svjetla i pokreta. Kako je tvoj rad povezan s glazbom i na koje načine je doživljavaš stvarajući?

NAAVI: „To je bio pokušaj da u tri riječi obuhvatim multidisciplinarnost svog umjetničkog izražaja: dizajn, svjetlo i pokret. Glazba mi često pomaže ući u protočno stanje, isključiti vanjske podražaje i neometano zaroniti u proces. Iako zapravo jednako cijenim glazbu i tišinu. Naravno, ovisi o trenutku.

Bliski prijatelji glazbenici su me tijekom studiranja inspirirali da pokrenem sliku i povežem je sa zvukom i prostorom. Više puta me i samog ‘pozvalo’ da stvaram glazbu. Doduše, vrlo naivno i eksperimentalno koristeći Ableton Live, Max, puredata, field recorder i  analogni synth Minibrute 2. To je u međuvremenu pauzirano zbog povećanja broja angažmana u domeni vizualnog izražavanja.”

Šivinjski s jedanaest godina započinje stvarati na polju fotografije koristeći cameru obscuru pod mentorstvom profesora Borislava Božića. Danas, kaže kako se u svome djelovanju fokusira na vizionarsko, generativno i eksperimentalno.

„Put me vodio od statične slike, preko pokretne, do projicirane u prostoru. Stvaram u fizičkim i digitalnim prostorima kroz interaktivne instalacije, svjetlo, vizuale i druge novomedijske forme u rasponu od nekoliko kvadratnih metara do nekoliko tisuća.”

Kroz fotografiju, video, film, instalaciju, video-projekciju, svjetlosne efekte i performans, Šivinjski pomiče granice vidljivog i nevidljivog. Njegov uspjeh možda najbolje dočarava činjenica da su mu radovi prepoznati na brojnim festivalima, izložbama i radionicama.

„Da nije bilo dubljeg povezivanja s glazbom vjerojatno bih nastavio putem ranije spomenute statične slike.“

S umjetnicom Ágnes Györe 2013. godine osniva u Budimpešti studio vulkåi koji se bavi medijskom umjetnošću i performansom. Njihovi radovi uključuju predstavu Prospi da napuniš (2014.), suradnju s japanskom plesačicom butoha Natsuko Kono na performansima Urban Butoh Timelines i Cosmo (2014.). Potom uključuju interaktivnu instalaciju Awakening Circle na festivalu O.Z.O.R.A. (2015.) i mapiranu projekciju na festivalu Strobolobodobolos (2016.).

Dio umjetnikova puta, osim glazbenih festivala, čine audiovizualni i kazališni projekti. Radio je na mapiranoj projekciji za plesnu predstavu Figura elementaria o drevnoj Vinčanskoj kulturi u produkciji plesnog studija Perpetuumdance. Ostvario je i višestruke suradnje s regionalnim organizacijama kao što su HAF (Head and Feet), Baltazar, Music Reactions, Budapest in the dark, Elements of Techno, You Are We, Varoom i Jungle Island, za koje je radio generativne audio-reaktivne mapirane projekcije.

Koje poveznice pronalaziš između zvuka i svjetla, odnosno kako vizualiziraš glazbu?

NAAVI: „Bilo da je riječ o mapiranim projekcijama ili LED svjetlima, pristup je isti. Jedan dio je vrlo tehnički i vezan je za programiranje uz direktnu hardwaresku i softwaresku poveznicu s glazbom koju publika čuje uživo. Drugi je dio onaj kreativni; baziran na osjećaju, odnosno kako glazba i energija u prostoru utječu na mene.

Svaka postavka je drugačija, a pristup je uvijek generativan – generativni dizajn svjetla, generativni vizuali. Rad s video materijalom na tzv.‘loopingu’  me gotovo i ne zanima. S druge strane, generativne vizualne elemente smatram živim organizmima koje pokreće program direktno povezan sa zvukom uživo kroz ‘pupčanu vrpcu’ između glazbenika i mene. Kada je sve spremno, potrebno je odlučiti u kojem trenutku će koji dio zvuka utjecati na koji parametar ili dio vizuala i/ili svjetla, uz sve ostale pojave u sveukupnoj kompoziciji.”

Šivinjski se prisjeća kako je 2018. godine s prijateljem i kolegom Goranom Goldinom primijetio da su vjerojatno jedini u Hrvatskoj koji koriste TouchDesigner za vizualno programiranje koji omogućuje analizu zvuka. Njemu je, kaže, posebno zanimljiv zato što omogućuje ulazak „u dublje slojeve” i razvoj custom rješenja. „Rezultat toga je audiovizualni nastup u kojemu vizuali i svjetlo na vrlo specifičan način prate glazbu – pa čak i obrnuto – u realnom vremenu”, objašnjava.

„Posebno me zanima i ovaj dosta svježi prostor koji se otvorio na polju umjetničkog Crypto-a/NFT-a i Metaverzuma. Pored digitalnog nastavljam stvarati i u fizičkom prostoru.”

INFIMENSIONS (Beograd, 2016)

Novomedijska umjetnost i projekt INFIMENSIONS

U kojoj mjeri misliš da vizuali utječu na cjelokupni dojam nekog glazbenog događaja ili festivala?

NAAVI: “Vizuali, svjetlo, kao i sam prostor i svi ostali detalji, uvelike doprinose doživljaju. Uvjeren sam da i sama glazba mnogima zvuči drugačije – nadam se bolje – ukoliko su im pored ušiju i ‘slušnog’ dijela mozga stimulirana i druga čula.”

NAAVI je i osnivač međunarodne mreže novomedijskih umjetnika INFIMENSIONS. Projekt je usmjeren na opremanje glazbenih festivala, ali i drugih događanja, svjetlosnim i prostornim instalacijama te suvremenom scenografijom.

„Nekad su samo glazbenici bili dio najave događaja, dok se to polako mijenja i postaje jednako važno tko još sudjeluje u kreiranju iskustva.”

Ovaj, kako ga naziva, „projekt vizionarske umjetnosti”, nastao je 2016. godine, a prvi rezultat zajedničkih nastojanja ove umjetničke grupe bila je svjetlosno-interaktivna instalacija Awakening Circle na festivalu O.Z.O.R.A. u Mađarskoj godinu ranije.

Što sve obuhvaća projekt INFIMENSIONS?

NAAVI:  “Dizajniramo i aktiviramo skulpture, scene i kompletne plesne podije, time stvarajući prostore koji inspiriraju, povezuju, ujedinjuju i transformiraju. Naš rad je većinom, ali ne isključivo vezan za festivale glazbe, svjetla i novih medija, ponekad i kazalište. To obično uključuje puno mjeseci, nekad i godina pripreme nečega što onda publika može iskusiti obično u periodu kraćem od tjedan dana. Odnos između ta dva perioda posebno je nevjerojatan i upravo takvim dugoročnim projektima sam najviše posvećen. Pored takvih iskustava, također smo počeli stvarati i ona trajna koja su usko vezana za određeni prostor i žive zajedno s njim.”

Glazba kao razlog za pokret

Najdraže mu je bilo raditi na festivalu Mo:Dem, kaže Šivinjski, „zato što nema drugog mjesta koje se toliko vibracijski poklapa s onime što želim stvarati”.

Mo:Dem festival inače je poznat kao mjesto izvrsnog glazbenog doživljaja kojem ne nedostaje niti vizualnog. “Stvarati takav prostor zajedno s nekim od meni omiljenih umjetnika je velika čast, odgovornost i ostvarenje snova,” govori NAAVI koji je na tom festivalu, kaže, upoznao neke od najbližih suradnika.

INFIMENSIONS (Mo:Dem, 2019.)

Što te dovelo do suradnje s festivalom Mo:Dem i kada je ona započela?

NAAVI: “U festivalu sam uživao nekoliko godina prije prvog angažmana. 2018. godine sam pozvan raditi mapiranu projekciju na bini The Swamp u međunarodnom timu nevjerojatnih vizualnih umjetnika. To je definitivno bilo jedno od onih iskustava koja mijenjaju život i gdje otvorenih očiju misliš da sanjaš. Iste godine sam upoznao i tim s gornje bine The Hive. Povezivanje s nekima od mojih životnih heroja je vibriralo toliko snažno da sam osjetio kristalno jasnu unutrašnju potvrdu da je to moj smisao, moj poziv, moja misija – stvarati i djeliti svjetlo, vizuale i prostore kao što je The Hive. Festival je imao i dan danas ima ogroman utjecaj na mene i moje stvaranje.”

Kako izgleda budućnost vizuala i light dizajna kada je riječ o glazbenim festivalima?

NAAVI: „Budućnost leži u spajanju, jednako onog što donose nove tehnologije i onog što naše vještine i mašta izvuku iz dostupnog. Vizualno će definitivno biti sve više izraženo, koliko u fizičkom iskustvu na događajima i glazbenim festivalima, toliko i u virtualnoj stvarnosti (VR), proširenoj stvarnosti (AR), kombiniranoj stvarnosti (MR), produženoj stvarnosti (XR) i drugim poljima čije će nam se preplitanje sve više približiti.

Neki glazbeni festivali su zbog pandemije održani virtualno, ali ne klasično kao video streaming, nego kao meraverzumski događaji u kojima se publika kreće u prostoru i u interakciji je sa sadržajima i drugim ljudima. Takvi događaji pored glazbe koriste vizuale i dizajn svjetla u jednakom obliku kao i na fizičkim događajima.

INFIMENSIONS – Awakening Circle (Ozora, 2015.)

Vizualno bez osjetila vida

Hologramske projekcije, LED ‘ventilatori’, projekcije na vodenoj prašini i razne druge instalacije na festivalima diljem svijeta dio su “nove digitalne estetike” i rezultat tehnološkog napretka. No i dokaz su da vizualni identitet i doživljaj prostora u kojemu se održava glazbeno događanje nužno utječe na cjelokupno iskustvo. Ona, kaže Šivinjski, “postaju sve prostornija” – fokus nije samo na bini, već se stvara 360 stupnjeva vizualnog iskustva prostora.

„Dugo uopće nisam imao razvijen glazbeni ukus, tako obično slušajući ono što drugi slušaju ili što serviraju kroz kanale mainstreama.”

Osjetilo vida centralno je osjetilo čovjeka 21. stoljeća, slaže se većina teoretičara vizualnih umjetnosti. Međutim, što ako vizualno dolazi iznutra? Je li onda osjetilo vida zaista ono koje je na prvom mjestu, pitam se uz svog sugovornika.

„Kad zatvorim oči, unutrašnji svijet se približi, a vanjski počne govoriti drugim jezikom”, napisao je NAAVI u osvrtu na svoj projekt Blind fields (hrv. Slijepa polja). Zajedno s još šest umjetnika iz drugih zemalja, Šivinjski u sklopu projekta istražuje fenomen umjetničkog stvaranja uz odsustvo vizualnog stimulansa. Zajednička izložba kao rezultat projekta predstavlja seriju radova inspiriranu svijetom slijepih s fokusom na proces istraživanja, upoznavanja, učenja i stvaranja.

„Istražujem percepciju kroz razne eksperimente poput nošenja poveza preko očiju u prirodi ili provođenja nekoliko dana u hermetički-zamračenoj prostoriji meditirajući. Vjerujem da posjedujemo više od pet tradicionalno prepoznatih čula, stoga stvaranju pristupam multidimenzionalno. Ono što me posebno zanima je pronalazak načina za aktivaciju transformativnog potencijala umjetnosti – onog koji mijenja svijet.”

Ako glazba može stvoriti pokret, odnosno poslužiti kao inspiracija za pokret, onda to vrijedi i za druga osjetila. Slika stvara zvuk, a slika i zvuk zajedno proizvode osjećaj. Glazba, pokret i slika zajedno stvaraju iskustva, a glazbeni festivali i kulturna događanja mjesta su za otkrivanje novih dimenzija osjetilnih iskustava.