Šibenik-Zagreb
Neud Photo: Američki DJ koji je upao u Loše društvo
Nico aka Neud Photo američki je producent/DJ, podrijetlom iz Detroita. Posljednjih desetak godina Nico je bio dio njujorške scene, stvarajući glazbu prvenstveno kao Neud Photo, ali i kroz više ostalih projekata kao što su Xerox, Polymer i Wall Street.
Glazba mu je miks različitih utjecaja, od electra do industriala, ali uvijek obilježena utjecajem njegovih omiljenih osamdesetih i zvukom sintesajzera. S našom poznatom glumicom, Ivom Visković, snimio je i dva space/italo disco albuma kao band Neud.
Nico se nedavno preselio u Evropu i svoj nomadski duh za sad skrasio u Barceloni. Kraj listopada i početak studenog provodi u Hrvatskoj, svirajući, pa smo popričali s njim nakon njegova nastupa u šibenskom Tunelu gdje ga je ugostio aktivni RatCat kolektiv.
Bok Nico, drago mi je da te vidimo u Hrvatskoj. Reci, kako je počelo tvoje glazbeno putovanje? Koji su ti prvi glazbeni utjecaji? Što te zainteresiralo za elektroničku glazbu?
Bok, drago mi je. Glazbom se, zapravo, bavim odmalena. Odrastao sam u glazbenoj obitelji, roditelji su često svirali klavir i pjevali. Moji prvi instrumenti bili su klavir, saksofon i violina. Počeo sam svirati u bendovima u ranoj dobi, tamo negdje oko četrnaeste, svirajući gitaru i sintesajzere.
Redovito sam s prijateljima odlazio u prodavaonice ploča i zakačio sam se na new wave i punk, na zvuk i estetiku osamdesetih. Kako sam iz Detroita, techno je uvijek bio tu negdje u pozadini, a sa slušanjem omiljenih ploča sve više sam otkrivao electro zvuk.
View this post on Instagram
Kako si se počeo baviti DJ-ingom i produkcijom? Je li se zvuk koji te oduševio promijenio tijekom vremena i ako da, koji te zvuk sada pokreće?
Kad sviraš u bendu ovisiš i o drugim ljudima, a jedna od super stvari s elektroničkom glazbom je da možeš stvarati muziku i sâm. Prvo sam počeo miješati miksati hip hop i detroit electro ploče na fakultetu.
A onda sam se navukao na zvuk starih sintesajzera, a moja kolekcija prvenstveno Roland i Korg mašina je sve više rasla. I tako se zvuk razvijao tijekom godina. Ali oduvijek sam volio funky groovin’ stvari. I utjecaj mojih omiljenih osamdesetih je uvijek tu.
Rodom si iz Detroita, godinama si živio u New Yorku, a nedavno si se preselio u Europu. Što je stajalo iza tog poteza? Inspirira li mjesto u kojem živiš tvoju glazbu?
Da, baš sam se puno selio u zadnje vrijeme. Već duže vrijeme sam se planirao preseliti u Europu jer postoji mnogo više opcija za sviranje u užem okruženju. Koliko god New York bio velik, ipak imate limitiran broj klubova gdje možete svirati. Sada živim u Barceloni koja mi se jako sviđa.
Ne znam inspirira li me glazbeno, ali preselio sam se zbog dobre kvalitete života. Sjajno vrijeme, hrana i arhitektura. I dobra energija meni nove scene me baš veseli.
Osim solo projekata, bio si dijelom i raznih suradnji. Ima li neka koja ti je posebno draga? Po čemu se suradnje razlikuju od solo rada?
Glazbene suradnje su jako zabavne, ali su i privremene. Ipak, fora je svirati s drugima s kojima dijelite glazbenu vibru, tada u studiju bude posve drugačija energija nego kad si solo.
Recimo, s Pierreom Kleinom sam surađivao na nekoliko projekata: Wall $treet, Ceci Nes Pas i Neud. Povezala nas je zajednička ljubav prema HI NRG-u, italu i freestyleu. Inače, ovih dana radim na solo projektu Jack Housea, ali s drugim aliasom.
Imao si i projekt s hrvatskom glumicom Ivom Visković. Reci nam nešto o tome – o projektu, kako se dogodio, kakvim budućim planovima…?
Ivu sam upoznao preko Zarkoffa (op. ur. Saša Rajković, poznatiji pod umjetničkim imenom Zarkoff je sisački producent, skladatelj i DJ elektroničke glazbe). Sve se dogodilo slučajno. Svidio mi se jako njezin glas.
I tako smo Pierre Klein, Iva i ja složili band Neud, krenuli sa snimanjem albuma i izdali ploču za Bordello a Parigi. Taj neki italo/space disco je glazbeni stil kojim smo zadobili brojne obožavatelje u Europi i SAD-u.
Postoji, zapravo, još jedna pjesma koja je trebala biti objavljena na Mysidianu, ali je već nekoliko godina na čekanju iz nekoga čudnog razloga.
Trenutno si u Hrvatskoj i netom si svirao na partyju u Šibeniku, u Tunelu 29. listopada. Kako je došlo do ovog nastupa? Kako je bilo svirati u Tunelu? S obzirom na to da ovo nije tvoj prvi posjet Hrvatskoj, kako stojiš s našom glazbenom scenom, imaš neke favorite?
Šibenski kolektiv Ratcat me kontaktirao već prije nekog vremena da dođem svirati i, eto, konačno smo to ostvarili prošli vikend. Tunel je stvarno zanimljiv prostor i bilo je jako zabavno. Upoznao sam neke nove ljude i dobro smo se isplesali.
I da, nije mi prvi put da sam u Hrvatskoj, bio sam tu već nekoliko puta. Upoznao sam dio hrvatske glazbene scene u Zagrebu i Čakovcu gdje sam već bio na više dobrih partyja. Ekipa čakovečkog kolektiva Loše društvo radi sjajne stvari i organizira odlične partyje.
Kako se pripremaš za jedan od svojih nastupa? Kako biraš pjesme koje želiš pustiti?
Neprestano skupljam dobre pjesme, bez obzira na to hoću li uskoro svirati na nekom partyju ili ne. Stvari obično pronalazim na internetu ili pak preko prijatelja i na kraju završim sa širokim rasponom traka koje mogu pustiti na svirkama. Znam početi s new beatom, nastaviti s acid houseom, pa završiti s technom, glavno da se pleše. Inače, drugačiji mi je zvuk kad sviram uživo, malo tvrđi, oštriji, jer improviziram s opremom.
Ostavlja li ti glazba vremena i prostora za neke druge stvari koje vesele? Što je sljedeće? Gdje vidiš da te vodi tvoj put?
Imam i neke druge strasti, poput pisanja i filma, i još uvijek nalazim vremena za bavljenje njima tako da je sve u redu. Što se glazbe tiče, radim na EP izdanju za novu izdavačku kuću koje će uskoro izaći u Valenciji, tako da sam jako uzbuđena zbog toga. Izgleda da me put trenutno vodi po Španjolskoj!
A trenutno, dok sam još u Hrvatskoj, veselim se uskoro susretu s frendovima iz kolektiva Loše društvo i zajedničkoj svirci s Martinom, Nevenom i ostatkom ekipe.
