Moji ljudi
Nina Badrić: „Volim eksperimentirati u glazbi i sebi otvarati nove mogućnosti i suradnje"
Nakon punih petnaest godina diskografske tišine, Nina Badrić predstavila je novi album Moji ljudi
Na nedavnom predstavljanju albuma, Nina je emotivno govorila o procesu nastanka albuma, autorima s kojima ju veže dugogodišnje zajedništvo, ali i o novoj generaciji izvođača koji danas nose domaću glazbenu scenu, a koji su bili prisutni na promociji. Novi album donosi petnaest pjesama, od čega osam potpuno novih, a čekaju nas i još dvije koncertne promocije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U opuštenoj, ali iskrenoj atmosferi, Nina nam je još jednom potvrdila zašto je njezino ime već desetljećima sinonim za trajnost, emociju i kvalitetu.

Nina Badrić/foto: Luka Čop
Album nosi naziv Moji ljudi. Koga danas smatrate svojim ljudima i koliko se taj pojam s vremenom mijenjao?
Moji ljudi može biti i općeniti pojam za sve ljude koji su danas dobri – evo, dobre ljude smatram svojim ljudima. Od nekog najbližeg kruga ljudi pa sve do šire atmosfere koja je trenutačno u zemlji. Pjesma je dobro prihvaćena u javnosti i ima jako puno komentara na YouTubeu. Ja sam je pisala intimno za jednu osobu, znam za koga, a ljudi su je shvatili na svoj način. Javili su se i mnogi ljudi iz dijaspore koji su je doživjeli kao pjesmu koja im budi čežnju za rodnim krajem.
Zanimljiva je vaša izjava da je izdavanje albuma u današnje vrijeme na neki način Sizifov posao, kako to da ste se ipak odlučili nakon 15 godina ponovno izdati album i mislite li da današnja publika još uvijek ima strpljenja za slušanje albuma kao cjelinu?
Ne znam ima li strpljenja u vremenu kada je svemu novom što se pojavi pažnja svedena na tri minute. Mislim da su zapravo TikTok i društvene mreže mnogima ograničile strpljenje. Svakako, mislim da je bilo pošteno od mene napraviti jedan cjeloviti album petnaest nakon izdavanja prošlog albuma i da to moja publika, dakle ljudi koji mene prate sve ove godine, i zaslužuju i više od toga.
„Publika bira od ponuđenog na tržištu”
Album sadrži čak osam još neobjavljenih pjesama i šest objavljenih. Tu svakako privlače pažnju i pjesme koje ste sami skladali ili ste na njima koautorica, npr. Moji ljudi, Moj rodni grad i Alive. To su sve redom intimne, osobne pjesme i pobuđuju osjećaje nostalgije, pripadnosti, nastavljanja nakon teških životnih trenutaka. Jesu li bile inspirirane vlastitim životom i životnim događajima i u kojoj mjeri?
Sve što umjetnik radi, na neki je način uvijek inspirirano vlastitim životnim iskustvima. Nije nužno da je on sam autor djela. Bilo da piše, slika ili glumi, da bi nešto bilo istinito i uvjerljivo, mora se negdje dotaknuti osobnog iskustva. Tako i kod mene, bez obzira na to jesam li autorica, koautorica ili izvođačica, svaka od tih pjesama nosi dio mene. Sve su one odraz situacija koje sam proživjela i emocija koje su ih pratile.
Koliko publika utječe na glazbu koju izdajete, koliko joj se prilagođavate i je li se to mijenjalo kroz godine? Imate li osjećaj da Vas publika doživljava intimnije nego ranije?
Publika bira od ponuđenog na tržištu. Ja sam ono što jesam i svoju emociju nosim u svojim pjesmama. Po tome me je publika prepoznala i zavoljela. Tako da je meni osobno važno ne razočarati ih, jer negdje i pretpostavljam što oni od mene očekuju na albumima. Volim eksperimentirati u glazbi i sebi otvarati nove mogućnosti i suradnje.

Nina Badrić/foto: Luka Čop
Tridesetak ste godina na sceni. Što ste kroz ove godine naučili o glazbi, a što o sebi? Na što drugačije gledate i koliko se promijenio vaš odnos prema uspjehu?
Danas puno više poštujem čitav put kojim sam prošla. Vjerojatno zato što sam sada svjesnija svega. Puno toga je iza mene i ima tu divnih godina, uspomena i prekrasnih sjećanja. No važno je dostojanstveno ići dalje, graditi svoj put i stvarati lijepe pjesme koje će ljudima značiti.
Kad usporedite svoj poslovni život prije 20-ak godina i usporedite ga s današnjim koji se u velikoj mjeri oslanja na društvene mreže, koliko vi osobno osjetite promjenu? Mislite li da je mladim pjevačima danas teže uspjeti u ovoj industriji nego što je to bilo nekad?
Budimo iskreni, sve se promijenilo. Rapidno. Ne bih bila u koži mladim glazbenicima jer u moru svega što nas sa svih strana zagušuje i zaglušuje teško je izboriti se za svoje mjesto pod glazbenim nebom. Svako vrijeme nosi svoje. Ni nama nije bilo lako izboriti se za svoj put jer je tada informacija dugo putovala do publike. No dobre stare novine imale su svoju romantiku. Ljudi su čitali o nama jer je to bila jedina informacija, a radio i televizija bili su jedini mediji gdje smo se mogli predstaviti. Čini mi se da je danas svega previše i da se u moru pjesama glazbenik mora istaknuti baš sa svojom, što nimalo nije jednostavno.
„Voljela bih da ih ove pjesme zagrle i razumiju kada nema tko”
Imate li pjesmu ili pjesme s ovog albuma ili generalno iz svoje karijere koje najviše volite preslušavati, koje su vam osobno najdraže i zašto?
Imam svoje favorite, ali vam ih neću otkriti. Važno je da publika ima svoje najdraže pjesme, a ja sam svakako osobno vezana uz neke emotivnije.
Što biste iz današnje perspektive poručili mladoj Nini iz 90-ih koja tek snima prvi album?
Da ostane baš takva kakva jest i da hrabro ide naprijed.
Na HRT-ovoj Dori sudjelovali ste četiri puta, a 2012. ste nas i predstavljali na Eurosongu s pjesmom Nebo. Pratite li i dalje to natjecanje, kakvu pjesmu biste voljeli vidjeti da nas predstavlja i što biste savjetovali ovogodišnjim natjecateljima Dore imajući na umu vlastita iskustva?
Pratim i Doru i Eurosong. To natjecanje se isto znatno promijenilo i ne sjećam se kad je posljednji put iznjedrilo veliku pjesmu ili ime poput Hold Me Now ili ABBA-e. Osobno mi je jako krivo što Baby Lasagna nije odnio pobjedu jer ju je itekako zaslužio. Mislim da je on naš najbolji predstavnik. Imao je odličnu pjesmu, sjajan je dečko i nekako mi se čini da nam se netko takav neće još dugo ponoviti na tom natjecanju.

Nina Badrić/foto: Luka Čop
Koja vas glazba, domaća i strana, najviše prati izvan pozornice? Je li vaš privatni glazbeni ukus sličan repertoaru koji izvodite ili se razlikuje?
Ja sam luda za soul funk glazbom i nju slušam privatno. Mislim da je ona okosnica svega i neki od najjačih albuma na svijetu upravo su toga žanra. Volim umjetnike koji su stvorili nove trendove i koji su vječna inspiracija svima poput Elvisa, Michaela Jacksona, Cool and the ganga, Marvina Gayea i li Quincea Jonesa.
Kada biste morali opisati ovaj album jednom emocijom, koja bi to bila?
Zrelost.
Što možemo očekivati na koncertnoj promociji albuma 17. veljače i 17. svibnja u Lisinskom?
Otvorili smo i četvrti koncert u Lisinskom i jako sam zahvalna na tome. Prekrasna publika i prekrasni koncerti uz orkestar Ante Gele. Čeka vas jedna posebna glazbena priča u kojoj beskrajno guštamo i publika i ja.
I za kraj, što biste voljeli da publika ponese sa sobom nakon slušanja albuma?
Nadu. Voljela bih da ih ove pjesme zagrle i razumiju kada nema tko.