Pink Martini: Američki hit-orkestar koji pjeva i na hrvatskom jeziku
Nakon što smo u Houstonu pogledali izvrstan dvosatni nastup koji je Pink Martini ujedinio s Houstonskim simfonijskim orkestrom, razgovarali smo s glavnom vokalisticom Chinom Forbes i vođom orkestra Thomasom Lauderdaleom
Pink Martini je muzički kolektiv s kojim su se mnogi sreli u raznim američkim TV serijama ili filmovima, od Sopranosa do Mr. and Mrs. Smith no vjerojatno nisu znali da original ili obrada koju izvode u latino, jazz, klasičnom ili tradicionalnom pop stilu pripada upravo njima. Štoviše, njihov blagdanski album Joy To The World ne samo da je soundtrack brojnih Starbucks cafea širom svijeta, nego se u božićno doba može i nabaviti u njemu. Snimili su deset albuma koji su se prodali u više milijuna kopija širom svijeta, a zanimljivo je kako su im songovi otpjevani na čak 16 jezika.
Jedan od njih je i – hrvatski s kojim je otpjevana skladba “U plavu zoru” koja se nalazi na drugom im albumu Hang On, Little Tomato. O toj skladbi i stvaralaštvu banda razgovarao sam s glavnom pjevačicom banda Chinom Forbes te bandleaderom i klavijaturistom Thomasom Lauderdaleom. Govoreći o vjerojatno jedinoj pjesmi na hrvatskom jeziku koju izvodi neki međunarodno popularni američki band, Lauderdale kaže:
„Stihove za tu pjesmu napisao je fotograf Mario Lalich koji danas živi u Splitu. No, prije dvadeset godina živio je Portlandu, u zgradi gdje i ja, ispod mene. Družili smo se pa smo zajedno počeli raditi i melodiju za jednu pjesmu, a onda odlučili dodati i stihove. Ja sam sjeo za piano, a on je na melodiju dodao hrvatske stihove. Tako je nastala pjesma “U plavu zoru”. Stihovi su prilično prilagođeni mojoj melodiji tako mislim da ona baš i ne zvuči kao ostale hrvatske pjesme.“
Pjesme na šesnaest jezika
Takav je slučaj i s ostalim pjesmama koje izvodi ovaj mini-orkestar u kome se vokalnih uloga prihvaća nekoliko izvrsnih pjevačica i pjevača pa s njima pjeva Jimmie Herrod, jedan od najperspektivnijih izvođača iz showa America’s Got Talent i Ari Shapiro, inače jedan od prepoznatljivih američkih radijskih voditelja. O razlozima multilingvalne izvedbe Thomas Lauderdale kaže:
„Snimili smo pjesme na 16 jezika jer, jednostavno, volim kako pjesme zvuče na različitim jezicima. I China i ja studirali smo jezike, a ona ima nevjerojatnu sposobnost da precizno interpretira stihove na različitim jezicima. Smatram da živimo u multikulturalnom i multijezičnom svijetu i to treba respektirati. Prije pedeset godina mnogo je američkih umjetnika regularno izvodilo skladbe na različitim jezicima.
Na primjer, Nat King Cole je snimio album na španjolskom jeziku. Da, mnogi su pedeset godina bili otvoreniji za pjevanje na jeziku koji nije engleski. Dinah Shore koja je u šezdesetima na televiziji značila ono što Oprah Winfrey znači danas, s Harryjem Belafonteom je kreirala 1965. godine show na osam različitih jezika.
To danas ne možemo gledati u Sjedinjenim Državama. Kad smo bili na Tonight Showu s Jayom Lenoom, željeli smo svirati skladbu koja se izvodi za židovske blagdane “Ocho Kandelikas” koju pjevaju Ari Shapiro i China, no oni su više željeli da mi izvedemo “Santa Baby”.“
Pink Martini nastupa u postavi koja se neprestano mijenja, a trenutačno se nalazi na američkoj turneji. Gledao sam ih u Houstonu gdje su nastupili s Houstonskim simfonijskim orkestrom u iznimno akustičnoj James H. Jones hali u kojoj je doživljaj njihove dvosatne izvedbe bio još intenzivniji.
Ta dvorana može ugostiti 2.800 posjetitelja, no zbog epidemioloških mjera nastupu je moglo prisustvovati tek trećina. No, bio je to jedan od tri koncerata u tom gradu, tako da oni koji su željeli, ipak nisu propustili show. Pink Martini je na turneji nakon dulje pauze, a China Forbes opisuje kako je opet biti svaki dan u drugom gradu:
„Na turneji osjećamo da smo sve stariji. S jedne strane, sve je mnogo organiziranije nego prije i prilično je udobnije nego ranije. No, s druge strane, stariji smo, pa smo skloniji i ozljedama, jako nam nedostaju obitelji i nije sve baš tako jednostavno.“
„Neke pjesme izvodimo češće od drugih – nadovezuje se Thomas Lauderdale i nastavlja: „no na turneji je set-lista čvrsto postavljena. U ovisnosti o atmosferi onda odlučujemo hoćemo li neku pjesmu svirati ili ne. Tako, na primjer, “U plavu zoru” nismo dugo svirali, a onda smo je vratili na set-listu.
„Pink Martini se ne može svrstati čvrsto ni u jednu kategoriju, ali je očito posrijedi ultimativno romatičan band“
U aranžmanskom smislu, to je najkolaborativnija pjesma, jer se najveći broj članova angažirao oko nje. U svakom trenutku band djeluje u postavi koja ima između 12 i 14 članova. Startali smo kao četveročlani band no u međuvremenu smo postali gotovo pravi orkestar. Na trenutačnoj turneji imamo europsku puhačku sekciju. Naš je trubač Mihail Iossifov iz Sofije a trombonist Antonis Andreou iz Atene.“
Nastup je počeo sa sjajnom obradom Ravelovog Bolera a završio spektakularnim coverom jedne od najpoznatijih brazilskih skladbi “Aquarela do Brasil” Aryja Barrosa koja je u engleskoj inačici poznata jednostavno kao “Brazil”. Na nastupu je China Forbes rekla da je to pjesma s kojom završava svaki njihov koncert, a kad sam je pitao zašto je to tako, odgovorila je:
„To je Thomas tako utvrdio i prije nego sam došla u band, pa mogu samo nagađati zašto je to tako. Pink Martini se ne može svrstati čvrsto ni u jednu kategoriju, ali je očito posrijedi ultimativno romatičan band, a “Brazil” je najromantičnija pjesma koju možete zamisliti. Nostalgična je, priziva vrijeme koje je prošlo, govori o nama nekoj stranoj egzotičnoj zemlji, snažno je ritmična, u ritmu je sambe i to je ono što ponese cijeli band.“
„To je pjesma koja podiže, puna ritma, zvižduka, veselja s pamtljivom melodijom“, nadovezuje se Lauderdale.
Na nastupu uz Chinu Forbes pjevaju još tri gostujuća vokala, no glavnih vokalnih dionica prihvatila su se u pojedinim pjesmama i dvojica perkusionista. Ona je, pak, na bis izvela skladbu “Full Circle” koju je sama skladala i koja ugođajem više pripada suvremenoj pop-glazbu. O njoj kaže:
„Prije Pink Martinija snimila sam dva solo-albuma, a još jedan kad sam već bila u bandu, zove se ‘78. Cijelo vrijeme pišem nove skladbe i odlučila sam da povremeno objavim neku od njih. Inače, Pink Martini je s radom počeo 1994. godine, a ja sam se bandu priključila godinu dana kasnije.
Vrlo brzo band je stekao popularnost u Portlandu, našem matičnom gradu gdje smo najprije počeli nastupati. U jednom trenutku Thomas je poželio drugu pjevačicu pa me je nazvao, jer smo išli zajedno na koledž. Ja sam nastupala i izvodila drugu vrstu glazbe, no rado sam pristala.
Zajedno smo najprije skladali pjesmu na francuskom jeziku “Je Ne Veux Pas Travailler” koja je preimenovana u “Sympatique” što je i ime našeg prvog albuma koji je bio točka preokreta za nas. Tad smo postali band koji je dobio širu publiku.“
„Imamo deset objavljenih albuma, a nekoliko njih je u pripremi. Snimili smo već jedan album sa simfonijskim orkestrom još prije deset godina a sad ćemo ga napokon i objaviti. Jedan album snimamo s indijskim pjevačem Gautamom Ghoshom, kao i dva tematska: jedan će biti s himnama, a drugi će biti još jedan blagdanski album“, nastavlja Thomas.
Band snima za vlastitu diskografsku kuću Heinz Records od samih početaka, što mu omogućuje svojevrsnu autonomiju. Thomas Lauderdale objašnjava:
„Da, Heinz Records naša je diskografska kuća koju smo nazvali po imenu mog psa Heinza. To što smo napravili samo našu diskografsku kuću zaista nam financijski pomaže. Svima u bandu. Također, i svi oni koji više nisu u bandu uredno dobivaju svoje izvođačke tantijeme na albumima na kojima su svirali.
To je ona osnovna razlika u odnosu na mogućnost da snimamo za nekoga etabliranog diskografa. Kod njega bismo možda dobili 25 centi dobiti od prodaje svakog primjerka albuma, a na ovaj način naša dobit od albuma iznosi četiri, čak pet dolara. Naravno, sve manje ljudi kupuje albume, ali ipak, više nam se isplati.“
Pink Martini je rado viđen gost na Cannes Film Festivalu, na dodjeli Oscara i sličnim manifestacijama, svirali su u newyorškoj MOMA-i i pariškoj Olympiji, a nadamo se da će njihov zaista spektakularni nastup uskoro moći vidjeti i ljubitelji bogatih orkestracija i u Hrvatskoj.