Podočnjaci: „Naš trep je samo moderan začin čušpajzu koji radimo“
Petak je prije jubilarne 40. Brucošijade FER-a. Promet je zakrčen za kraj tjedna: radni narod bježi kućama iz vreve grada, a u središte stižu tri momka iz Kutine. Zajednički nazivnik – Podočnjaci. Prije nešto više od godine dana bili su nepoznati trojac spreman izmiješati rap, trap, dance i pop, neopterećen stilskim trendovima u glazbi. Zato su i zaradili titulu jednog od glazbenih iznenađenja godine, a album Ispod očiju redakcijski smo potpisali kao jednog od favorita.
Stigla je i nova godina – razgraničenja, ako tako možemo nazvati pandemijska popuštanja nakon kojih smo napokon duboko udahnuli – i brzo zaboravili na shizofreno povlačenje i izolaciju. Jedan od uzroka zaborava su koncerti koji su se vratili u punom pogonu. A u velikom pak Pogonu zagrebačke Tvornice kulture nastupila tri dotad scenski neiskusna mladića i, bez imalo pretjerivanja, imala vatreno krštenje. Podočnjaci su uspjeli ono što scenskim kolegama staža dužeg od njihove dobi nije uspjelo.
Podočnjaci / Julijan Labrović
U jeku priprema za jedan od svojih najvažnijih gigova prve im (albumske) sezone, bend sam odveo na pivo nakon radnog tjedna i to u gnijezdo hard rocka – Hard Place (koji nije sponzorirao ovaj tekst) – gdje su dečki izmješteni iz za njih tipičnog glazbenog konteksta. Obazrivi, plahi i pomalo sramežljivi suprotno scenskom nastupu, dečke pitam je li im već postalo naporno igrati i medijski dio glazbene tekme, pa pričljivi frontmen i glavni vokal benda Ruky Sinista kroz nasmijani brk kaže da je „još je sve novo pa je čak i zanimljivo. Nisu nas toliko izdrilali.“
Ali Podočnjacima se u godinu dana dogodila eksplozija uspjeha kakav smo godinama gledali kod inozemnih bendova, a kod nas uglavnom u svojstvu post-natjecateljske euforije nekog talent showa. Kod kutinskih momaka priča je druga, pa Ruky nastavlja „prirodno nam sve ovo dolazi“, a nadovezuje se najtiši među trojicom – mastermind benda, producent Nix K: „Malo je bilo naglo, možda zbog koncerata. Ali što se tiče streaminga, radilo se polako na tome, pa taj dio ne iznenađuje“
Nix K (Podočnjaci) / Julijan Labrović
Tri najslušanije pjesme Podočnjaka na Spotifyu u okvirima oko 130 tisuća slušanja, a slične brojke prate i pregledi njihovih DIY spotova na YouTubeu. Brojke ih, kažu, ne opterećuju, iako bi voljeli da „padne neki milijun“, šali se reper benda beachboy19“, a Nix kao očinska figura dinamične obitelji s podočnjacima zaključuje samosvjesno „polako. Imamo vremena pa je bolje da ide organski i sporije.“
Skromnost Podočnjaka – u ovom trenutku stvaralaštva – nešto je što ćete prvo zamijetili kod trija, čime njihova neposrednost i simpatičnost dodatno dolaze do izražaja, a razgovor ne treba biti vođen pretencioznim povlađivanjem. Stoga dok sa zvučnika našeg skrovišta za razgovor curi glas Tommyja Leeja i Mötley Crüea, dečke znatiželjno pitam što je to kod njih svježe i novo da cijela jedna domaća generacija odgovara na njihovu glazbenu priču?
Ruky tvrdi da imaju „jedan širi spektar žanrova i točaka, pa skačemo s jednog na drugog. I mi smo se pitali što je to ljudima u nama zanimljivo? Kad smo gledali iz backstagea na publiku Tvornice pitao sam se zbog čega su oni to došli na naš koncert? Ljudi su dolazili iz Splita, Osijeka, Rijeke… ma iz svih krajeva Hrvatske samo na naš solo koncert. Nisu znali što mogu očekivati, a ni mi sami.“
Nix još uvijek u nevjerici zaokružuje: „Začudilo nas je što smo prodali više karata negoli Grše ili Bore Balboa. Grše je tad uvelike bio poznatiji od nas, ali… Super.“
Podočnjaci su, pisao je Petar Velhes, rasprodali prvotno najavljeni KSET i preselili u Tvornicu na svom prvom samostalnom koncertu. Unaprijed gledano – riskantno i potencijalno pogubno. Gledajući unatrag, dojmovi s nastupa bili su ovakvi:
„krajnosti i različitosti u pristupu nadopunjavaju se kao jin i jang te ih čine izuzetno zanimljivima u live verziji. Svakako treba pohvaliti i originalnost dečkiju. Izuzev toga što im je glazba prilično unikatna (žanrovski čušpajz, kako i sami često govore), jedni su od rijetkih pripadnika današnje scene koji ne upotrebljavaju ni trunku playbacka tijekom svojih nastupa.
Sinista Ruky bez problema uspijeva otpjevati i najzajebanije tonove, a beachboy odrađuje taj reperski dio bezgrešno. Štoviše, većina stvari zvuči bolje uživo nego u audio verzijama. Za svaku pohvalu je i samopouzdanje kojim zrače obojica prilikom nastupa. Netko manje upućen pomislio bi da odrađuju već trideseti solo koncert, a ne tek prvi.“
Ruky vjeruje da je razlog spontanosti nastupa i dobre kemije s publikom „možda taj što nismo toliko napadni. Imamo amatersku crtu u svemu što radimo. Od pristupa do spotova, izuzev najnovijeg ‘Predsoblja’. Ranije smo imali omjer kvalitete i amaterizma. A taj amaterski, običan pristup svidio se valjda i publici.“
Ruky Sinista (Podočnjaci) / Julijan Labrović
Dok se beachboy19 i Ruky nadopunjuju i nabacuju si fraze i fore u razgovoru, odrazilo je to i sličan odnos dvojca na pozornici gdje su performerski polovi, pa me zanimalo jesu li promišljeno suprotstavljeni? Ruky kroz smijeh ističe: „nismo se ništa dogovarali i planirali. Oduvijek sam bio hiperaktivan, na partijima najglasniji. To što je na pozornici je odraz onog kako je inače.“ beachboy19 se prisjeća tog adrenalinom nošenog javnog ispita sceničnosti: „Ja ne divljam i ne skačem na koncertima. Osim nedavno na Lil Dritu, a to ni sam ne znam zašto.“
Međutim, Ruky samokritički nastavlja, „meni je Tvornica bila loša, barem kako sam ja izveo koncert. Preplavio me osjećaj uzbuđenja, pa je bilo pjevanja izvan tonaliteta, previše vikanja… Bio je to veliki koncert u velikom prostoru…“, a ubacuje se i Nix: „…Gdje smo se u samom startu i mi zasrali“, pružajući odmah podršku bendovskom drugaru s podočnjacima.
Očigledno je međusobno poštovanje, razumijevanje i kemija među trojcem koji kažu da su tu zaslužni i njihovi tekstovi jer se „ljudi se mogu poistovjetiti s našim temama. Samim time i videospotovi igraju više na priču, negoli hvalisanje. Ne govorimo ‘gle što imamo’. Ja sam ciljao istaknuti priču jer osobno kad slušam glazbu zamišljam si spot, a onda se kroz vizualni dio nešto govori. Nije mi do pokazivanja statusa. Trebaš i to moći isfurati. Ali kad bismo imali para, probali bismo takvo što. Povukla bi nas sama mogućnost.“, govori Ruky.
@glazba.hr Jesu li @podocnjaci trap bend? Javi nam nakon Brucošijade FERa! @yem #podocnjaci #predsoblje #proklet #yem #trapbalkan #balkantrap #treperi #nixk #beachboy19 #sinistaruky #ruky #branimse #siske #brucifer #brucosijada #glazba #muzika #hrvatska #croatia ♬ Predsoblje – Podočnjaci
Album Ispod očiju žanrovski je đuveč, ali ukusan i pun teksture. Podočnjake će tako zbog njihova izdavača, festivalskih nastupa i generacije mnogi prvoloptaški strpati u aktualni koš pomodarskog žanra trapa, ali beachboy19, kao hip hop i trap iskra benda, sam ističe da ono što Podočnjaci rade nije čisti trep, iako se u njemu najbolje snalazi kao kreativac. Ruky pojašnjava, „imamo rnb, pop i – trep kao moderni začin. Kod nas je jako puno estradnjaka, pop glazbenica i glazbenika koji su nastali još devedesetih u svom istom žanru popa koji se ne mijenja. Mi smo popu pridodali začin trapa, po uzoru na Z++ koji je umiješao hi-hats [kombinacija dvije činele i pedale umontirane zajedno na metalnom stalku, op.a.] i pojačao bas linije.“
Kod Podočnjaka se jako osjeti i zvuk diska, što vokal benda ponosno koristi jer „voli[m] stvarati po principu dobrih rima i plesnog vibea. Dobroj pjesmi ritam daju dobre riječi, dobre rime.“ beachboy19 kroz gutljaj piva i zube ulijeće: „srećom, ja ne moram pjevati, nego baciti neki vers i ja sam odradio svoj posao.“
Ruky ističe i kako su „dobili jasan feedback od publike o tome što prolazi. Mislim da više vole funky i dance pjesme. Ako nam padne napamet ideja u formi rnb-ja kao ‘Branim se’, onda ćemo i to dalje istraživati.“ Nix kao glazbeni mozak benda ističe „čak i akustične izvedbe. Glazba je oduvijek kod nas uvijek bila čušpajz i zauvijek će tako i ostati. Nećemo se ograničavati.“
Pitao sam onda svog sugovornika kojem je prepuštena dimenzija hip hopa kojom se on zvučnom kulisom ovog žanra okružuje, pa kaže: „trudim se slušati sve; od američkog do domaćeg [hip hopa], od stare škole do novog trapa, domaći boom bap…. Iz gušta slušam samo hip hop, a cura mi onda redovito sere da sam dosadan s tim. Ne mogu se maknuti od toga jer mi ništa drugo ne odgovara. Netko je napisao da repam bez Podočnjaka da bih bio prosječan reper. Meni je to kompliment jer sam u početku očekivao da ću imati maksimalno dvadeset tisuća pregleda po pjesmi i underground gigove. Nisam očekivao da će biti išta više.“
Ova ista očekivanja i nisu bila tako davna. Prošle 2021. su službeno debitirali, posljednje se tri godine bavili idejom, prvim realizacijama i onda razglašavanju zvuka Podočnjaka. Samozatajni Nix K dječačkog pogleda kaže kako je „cijela priča krenula kao zezancija.“ Ruky me vraća u prošlost i kaže da su se on i beachboy19 „znali kao klinci i preko prijatelja iz djetinjstva. beachboyja19 sam vidio nakon puno godina na Brucošijadi FER-a 2019. Pitao sam se što mu se desio? Kuštrav, dugokos, velik frajer u odnosu na onog podšišanog kepeca otprije. Shvatio sam da stvara glazbu“
Riječ preuzima beachboy19: „Otišli smo zajedno do Nixova studija i napravili traku “Plava kosa plave oči“ kao demo. Nix i ja smo nešto već bili radili u studiju i pozvali Rukyja.“
Nakon proboja na sceni, nastupa uživo i izlaganja vršnjačkim imenima, Podočnjaci i sami vide kreativni razvoj. „Postajem bolji u miksu i masteru, kao i produkciji. Profesionalnije zvučimo sada, ali idemo naprijed. Svjesni smo da smo još uvijek amateri koliko god da radili, no stalno učimo.“ – skromno će Nix nakon deset godina iskustva. Ruky simpatično i skromno dobacuje starijem i iskusnijem producentu, „pa deset godina radiš glazbu. Mi smo onda amateri u odnosu na tebe!“, dok beachboy19 reagira „Čekaj, pa i ja repam već jedanaest godina. Onda nisam ni ja više amater! (smijeh)“
Bend je sada već u novoj studijskoj fazi: nedavno su objavili singl i videospot “Predsoblje” No kažu da se nakon njega odmiču od ljubavnih pjesama. ‘Predsoblje‘ je zadržalo tu tematiku kao nova stvar, ali samo zato što je nastala nešto ranije. Trenutno se bavimo svakodnevnim pričama. Nisu to teške teme, ali jesu iz svakodnevnog života.“
Kakve su to teme ponosno ističe simpatični beachBoy19 i kaže da je jedna od njih „priča o mandarinama! Sprdam se s kukuruzima i mandarinama, a inspiracija me uhvatila doslovce kad sam jeo mandarine. Napravio sam beat, napisao pjesmu, došao u studio i snimio je. Trebalo bi je izbaciti dok još traje sezona mandarina.“
beachboy19 (Podočnjaci) / Jurlijan Labrović
Je li Podočnjake nakon uspjeha i popularnosti prvijenca albuma Ispod očiju sada strah prvijenca?
beachboy mi sada već puno ozbiljnije, ali ležerno kaže: „Stiska je hoće li proći kao prvi, ali ne forsiramo ništa. Pa ni to da sljedeće godine album mora izaći. Radije ćemo napraviti nešto kvalitetno. Trenutno radim na svom paralelnom projektu koji već ima sedam traka i ne liči na Podočnjake i na nešto što su ljudi čuli.“
„Ima odličnih stvari koje radiš“, odgovara mu Nix. „Sve sam ih popamtio, pa su valjda i sve dobre. Još uvijek postoji i šansa da Ruky uleti na neku od tih pjesama i to postane pjesma Podočnjaka. Ali trenutno Ruky i ja stagniramo, dok je beachboy19 u fazi hiperprodukcije.“
Ruky također mijenja ton sjetivši se svakodnevice: „Pa promijenilo se puno stvari. Dogodio se život, poslovi… Tinejdžerski su dani bili puno plodniji i produktivniji, barem što se tiče tekstova. Glava ti je u oblacima pa po cijele dane možeš razmišljati samo o tekstovima. Sada kad dođem kući nakon posla razmišljam o tome što ću pojesti, počistiti i obaviti.“
S predstavnicima Generacije Z razgovarao sam o lirskim reakcijama; od scenske do društveno-političke, što je (nekoć bio) sukus hip hopa, na koji su dobrano naslonjeni. No Podočnjaci se istovremeno ustručavaju biti protestni ili korektivni na društvene aktualnosti, kao što je to bivao slučaj u četiri desetljeća hip hopa kao žanra temeljenom na reakciji. Istovremeno se libe na našem malom tržištu biti kritični i prema scenskim kolegama, što Ruky ovako formulira:
„Mislim da ima i dalje kritike i prozivki, iako možda ne direktno. Svi smo tu zbog iste stvari – radimo glazbu i pokušavamo stvoriti nešto novo. Ne da mi se o takvim stvarima. Ako imam nešto protiv nekog ili nečeg, nemam inspiracije pisati cijelu pjesmu o tome. Spominjali smo koronu i Stožer, recimo, ali nije da ćemo se koncentrirati na takve stvari. O političarima nam se ne da. Slušamo ih svaki dan, znamo da su nam loši, pa nema poante da ja još pišem o tome. Na koncert dolazim da se izdivljam i rasplešem ljude, ne da im spominjem svakodnevicu.“
