PoiL Ueda: „Nismo s iste planete, ali smo iz nekog razloga sinkronizirani”

KSET-ov ZEZ i Močvarin program Vrelo zvuka napokon udružuju bratsko-sestrinske snage i donose dva dana koncerata u kojima se miješaju tradicijska i world glazba s eksperimentalnim tehnikama te hibridnim mješavinama žanrova. Ususret koncertu izvrsnog projekta PoiL Ueda koji je na rasporedu u srijedu, 24. svibnja u KSET-u, razgovarali smo o mnogim temama kao što su japanska mitologija, načini financiranja te spajanju dvaju vrlo različitih načina skladanja u jednu koherentnu cjelinu.

PoiL Ueda sastav je koji se sastoji od peteročlanog francuskog avant rock sastava PoiL te japanske tradicijske instrumentalistice i vokalistice Junko Ueda.

Foto © Paul Bourdrel

Čudesni bend PoiL dolazi iz Lyona, a do sad su izdali sedam studijskih albuma te svirali diljem Europe. Tijekom pokoravanja Europe uspjeli su prije devet dugih godina nastupiti i u KSET-u, u sklopu ciklusa Zavoda za eksperimentalni zvuk – ZEZ.
Zadnje dvije godine fokusirali su se na suradnju s japanskom umjetnicom Junko Ueda koja svira satsuma-biwu te ju kombinira s japanskim epskim pjevanjem i naracijom.

Uz epsku naraciju i instrumentaciju pomoću satsuma-biwe, ona je također i budistička shomyo pjevačica koja je studirala kompoziciju na Tokyo College of Music. Izdala je nekoliko albuma tradicijske glazbe za biwu, ostvarila mnogo suradnji te primila pregršt nagrada.

Foto: Paul Bourdrel

Iza vas su dvije trećine europske proljetne turneje, kakva je reakcija publike, varira li recepcija publike između raznih zemalja u kojima ste nastupili?

Junko: Naše nastupe publika uvijek vrlo toplo dočeka. Za mene je ovo novo slušateljstvo jer sviram tradicijsku glazbu u klasičnom komornom okruženju, ali kako ovaj put nastupam s PoiLom, publika je više orijentirana na rock te stoje i plešu, što mi je novost i čime sam vrlo ugodno iznenađena! Iako je reakcija publike drugačija nego inače, i dalje imam osjećaj da vrlo pozorno slušaju te prate epske priče o kojima pjevam i to nas veoma motivira da sviramo za njih!

Dodatno mi je ojačao samopouzdanje dojam da dopiremo do emocija ljudi, što i je cilj svakog umjetnika

U Finskoj je, primjerice, bilo Japanaca na koncertu i rekli su mi da nikada nisu imali takvo iskustvo slušanja epa Heike Monogatari, koji je vrlo poznat u Japanu te je prepričan i opjevan na mnoge načine! Rekli su mi da im je ovo najbolja izvedba epa koju su čuli ikada; to mi je dodatno ojačalo samopouzdanje te osnažilo dojam da dopiremo do emocija ljudi – što i je cilj svakog umjetnika.

Ep Heike Monogatari svirali ste i ranije kao Ueda – Offermans duo. Kako ste aranžirali taj ep u tom obliku?

Junko: Duo Ueda – Offermans bio je projekt u kojem smo aranžirali Heike Monogatari na potpuno drugačiji način nego što je to slučaj u PoiL Uedi. Duo Offermans sastojao se od mene na satsuma-biwi uz moje pričanje epa kroz tradicionalnu pjesmu te nizozemskog flautista Wila Offermansa na nešto moderniji način. PoiL Ueda je novo iskustvo i izazov te je projekt potpuno drugačije iskustvo od dua.

Foto © Paul Bourdrel

Antoine, kakav je za Vas prijem publike na koncertima? Kako se on razlikuje u odnosu na sastav bez Junko?

Antoine: Za mene se potpuno promijenio osjećaj nastupa, međutim prijem je iznimno ugodan i topao. Mnogi ljudi kažu da nisu nikada čuli nešto slično te ja to smatram komplimentom! Ljudi su iznenađeni i oduševljeni, što mi je vrlo drago. Dinamika nastupa se, kao što sam rekao, promijenila: kao PoiL smo mnogo glasniji, ali su se energija i ekspresija zadržale te ju uspješno balansiramo s komornim zvukom Junko.

Mnogi ljudi kažu da nisu nikada čuli nešto slično i to smatram komplimentom

Zbog tog balansa publika može sjediti, stajati i plesati, odnosno konzumirati glazbu kako god kome odgovara – jako nam je drago što smo to uspjeli postići! Turneja je do sada prošla bez ikakvih problema, a činjenica da smo ranije nastupali po čitavoj Europi kao PoiL nam je, naravno, pomogla i za ovaj projekt.

Foto © Paul Bourdrel

 Album PoiL Ueda strukturiran je kao ep Dan-no-Ura u dva čina te sutre Kujo Shakujo u tri dijela. Spomenuti ep i sutra su stari tekstovi, kako ste ih adaptirali da odgovaraju formi u kojoj ih trenutno izvodite?

Junko: Dan-No-Ura epska je priča koja govori o pomorskoj bitci iz 12. stoljeća. Radi se o borbi između Heike (aristokrata, vlastodržaca) i Minamoto (Genji) klana. Radnja se odvija na početku samurajskog perioda, a ep o Heike priča o brzom preuzimanju vlasti od strane klana Genji. Priča je ispričana kroz prizmu budističke filozofije o uzroku i posljedici te prolaznosti ljudskog života.

Dan-No-Ura epska je priča koja govori o pomorskoj bitci s početku samurajskog perioda, iz 12. stoljeća, ispričana kroz prizmu budističke filozofije

Priča je pjevana od 13. stoljeća te je vokalna izvedba prethodila njezinom zapisu jer većina stanovništva nije znala čitati i pisati. Ovaj ep izvodio se i tradicionalno uz biwu, koja je u to vrijeme bila manji instrument te je takva vokalno-instrumentalna forma epa postala vrlo popularan oblik zabave. Povijesni dio je iz 13. stoljeća, međutim moj je stil iz 17. stoljeća, u kojem koristim satsuma-biwu (prvotno korištenu da bi zapalila borbene duhove samuraja).

U 20. stoljeću ova je tradicija gotovo izumrla jer priče o samurajima više nisu bile popularne u japanskom društvu, stoga je moja učiteljica Kinshi Tsuruta oživjela ovu tradiciju i uvela promjene vezane uz arhitekturu biwe, kako bi je prilagodila za izvođenje u većim prostorima. Također je i uvela promjenu u strukturu epa, u kojoj je zadržala dionice s kojima se ljudi širom svijeta mogu i danas poistovjetiti. Obično ljudi vrlo pomno biraju dionice u svoj repertoar; moj se repertoar sastoji od devet dijelova koje izvodim čitav život, što se značajno razlikuje od, primjerice, repertoara nekog pijanista koji može imati tisuću djela u svom repertoaru.

PoiL Ueda

Recite nam nešto više o satsuma-biwi kao instrumentu. Pročitao sam da je građen od drveta duda od kojeg se dobiva svila, djeluje mi kao da instrument ima u sebe utkan istočnoazijski duh… Također, satsuma je vrsta voća, mandarina. Postoji li priča iza imena?

Junko: Satsuma je dio pokrajine iz koje dolazi, ali je biwa također i voće (mušmula)! Usput, osim što je tijelo biwe izgrađeno od drveta duda, žice su izrađene od svile koja se dobiva od dudovog svilca, koji jede lišće duda kako bi proizveo svilu! Tako da je istina da je biwa vrlo povezana s istočnoazijskim duhom.

Foto © Paul Bourdrel

Izgleda da se japanska tradicijska glazba i eksperimentalni rock nevjerojatno dobro slažu. Kako je izgledao kreativni dio PoiLa u stvaranju ovog djela? Kako ste se prilagodili na biwu, na shomyo, na epsko pripovijedanje?

Antoine: U početku smo pričali s Junko i gledali kako ćemo… Bilo je vrlo teško početi pa je Junko predložila da mi radimo kompoziciju oko njezine epske priče. Kad smo krenuli raditi kompozicije, bio je početak pandemije i lockdowna, stoga je svatko od nas (iz PoiLa) napisao dio kompozicije za ovu epsku priču. To je za nas bila orkestracija prema glazbi koju izvodi Junko te smo stoga trebali poštivati glas, metar i mjeru, što nalaže japanska tradicija.

Za mene je to nekako vrlo prirodno dolazilo i sve smo pripremili prije nego smo se uopće našli s Junko. Kad smo se napokon sreli i vježbali, koncept je stvoren unutar jednog vikenda. Dakle, sve što smo pripremili, korak po korak unaprijed, bez muke se povezalo s biwom i glasom Junko.

Ovo je sinergija dvije potpuno suprotne energije, ali zapravo povezane

Ne mogu objasniti cijeli proces, ali konstantno prilagođavanje i poštivanje tradicije vrlo je jednostavno dovelo do promjene raspoloženja, no zadržavanja duha epa. Sama je izvedba epa na neki način monotona jer izostaje melodija, a nama nije bilo teško zamisliti melodije koje će jako lijepo ‘sjesti’ na ep. Ovo je sinergija dvije potpuno suprotne energije, ali zapravo povezane – nismo s iste planete, ali smo iz nekog razloga sinkronizirani!

I oni i ja zadržali smo 100% svog izričaja stvaranjem ovog djela, upravo zato što je ma očuvan – smatram to čarobnim

Foto © Paul Bourdrel

Junko: Da! Naši svjetovi potpuno su različiti, ali osjećala sam kako će se lijepo nadopuniti njihova i moja energija. To me privuklo, zbog čega sam bila potpuno sigurna da želim ovu suradnju. Nisam imala nikakvih poteškoća s ulaskom u njihovu glazbu, ali u početku mi nije bilo jasno zašto ja mogu svirati i pjevati tako prirodno. U japanskoj tradicijskoj glazbi postoji nešto što se zove ma.

Ma označava prostor između nota odnosno tajming te on nije na zapisu epa nigdje naznačen (za razliku od zapadne glazbe), što čini predaju s učitelja na učenika jedinim načinom zadržavanja tradicionalnog načina izvedbe. To je jedan od najbitnijih elemenata, ako ma nije točan – sve pada u vodu te glazba ne dopire do slušatelja! I to je bilo to – činilo mi se kako kompozicije koje su PoiL pripremili imaju čuveni ma te mi je zato bilo vrlo lako ući u priču! Istovremeno, i oni i ja zadržali smo 100% svog izričaja stvaranjem ovog djela, upravo zato što je ma očuvan. Smatram to čarobnim!

Foto © Paul Bourdrel

Shakujo o kojem se pjeva u drugom dijelu albuma zapravo je štap budističkih monaha kojim su prvotno tjerali opasne životinje, kasnije su pak napravili i borilačku vještinu u kojoj ga koriste kao oružje…

Junko: Ovo nisam čula do sad! Čini mi se da je predragocjen da bi ga se koristilo kao oružje. Budistička sutra i shomyo pjesma postoje u Shakuju, ali svi izvori i period nisu poznati, zna se samo da dolaze iz sanskrta te su se prenijele iz Indije preko Kine u Japan, gdje dobivaju svoju konačnu formu.

Vjerojatno kineski prijevod datira iz 6./7. stoljeća, a zapravo je kombinacija nekoliko sutra iz nepoznatog perioda i podrijetla. Kujo shakujo govori o moći tog štapa i zapravo se sastoji od devet dijelova, a naša izvedba sadrži prva tri, najvažnija dijela. Ove sutre su pjevano još od 9. stoljeća!

Sigurno niste na umu imali konačan proizvod kada ste krenuli u suradnju, ali pitam se: koliko se zapravo podudara vaša prva vizija s albumom?

Junko: Čitav sam život svirala istu glazbu, ali sam oduvijek imala san da ju kombiniram s rockom te sam se samo mogla nadati da će se ovakav moderan pristup rock glazbi dobro stopiti s mojom umjetnošću.

Antoine: Nisam imao nikakvu viziju zapravo te sam se također više samo nadao da će odgovarati Junko. Za mene i za ekipu iz PoiLa to je vrlo bitno jer smo jako dugo željeli imati suradnju s nekim tradicionalnim japanskim umjetnikom, upravo zbog etosa japanske tradicijske glazbe. Na kraju se sve posložilo te smo izuzetno zadovoljni kako su se naše glazbe stopile.

Foto © Paul Bourdrel

Kako ste znali da je album gotov? Jeste li ga dugo ‘polirali’ ili ste rekli – to je to?

Antoine: Kad smo snimali, već smo odsvirali mnoge koncerte u tom sastavu pa smo imali izvrsnu ideju što želimo te smo čitav album snimili u deset dana. Zato nismo polirali jer je sve bilo pripremljeno i uvježbano ranije. Naravno, da smo imali vremena polirati, ne bismo album nikad završili jer smo perfekcionisti i u svakom trenutku možemo naći nešto što se može popraviti odnosno poboljšati.

Procesi suradnje s umjetnicima van vaše umjetničke sfere sigurno traju jako dugo… Za taj rad čovjek treba biti i adekvatno novčano kompenziran. Na koji način zarađujete dovoljno novca da je vaš kreativni proces neometan i neokaljan mislima o preživljavanju?

Antoine: Teško je to objasniti, generalno imamo mnoge izdatke; za koncerte, za dolazak Junko u Europu, za putovanje na koncerte… Stoga nam treba puno novca da bismo postigli tu neometenost, naša diskografska kuća (Dur et Doux) jako brine o nama i stvarno nam pomažu po pitanju svega – od snimanja do logistike. Mi se osjećamo vrlo ugodno, ne opsjedaju nas misli o zaradi, zbog čega se stignemo u potpunosti posvetiti umjetničkom radu!

Prodajemo mnogo albuma, a Dur et Doux nam, unatoč oskudnoj europskoj mreži promotora, pomaže konstantnim angažmanom u pronalasku mjesta za sviranje!

S novcima na umu završavamo ovaj intervju, a vi možete kupnjom ulaznice za koncert pomoći našim dragim umjetnicima, kako bi i dalje nastavili neometano stvarati svoju umjetnost! Ulaznice za koncert možete potražiti ovdje.