šah math rock
Pomelo Chess Society: „Dogodila se želja za promjenom"
Pomelo Chess Society riječki je instrumentalni bend, koji je unatrag nekoliko godina predstavio novi glazbeni pravac, šah math rock
Novo poglavlje u stvaranju žestoki trojac otvara albumom Citrus Maximus, donoseći spoj glazbenih eskapada u nepoznato.
Svakako je jedna od zanimljivijih svježih pojava na riječkoj rock sceni instrumentalni šah math trio Pomelo Chess Society, koji čine već iskusni glazbenici: Leo Marohnić na gitari, Vedran Medanić na basu i Ivan Polonijo na bubnjevima.
Konzistentno gradeći svoj glazbeni izričaj već nekoliko godina, prijašnja glazbena iskustva dobila su svoju inkarnaciju u obliku Pomelo Chess Society, koji se riječkoj publici predstavio eponimnim albumom, oplemenivši riječku scenu novim glazbenim strujanjima. Kako stoji u gotovo svakoj najavi, nakon godina sviranja u raznim riječkim, ali i krčkim bendovima, trojica zaljubljenika u šah, egzotično voće i rock ‘n’ roll, udružila su snage i krenula novim, neistraženim putevima glazbe.
U prošloj godini bend je objavio drugi album En Passant, te nedavno predstavio novi album simboličnog imena Citrus Maximus, s kojim su, ističu, zatvorili jedan kreativni ciklus, te očigledno otvorili jedan circus (lat. krug).
„U principu, naziv novog albuma doslovno je latinska izvedenica riječi pomelo, odnosno Citrus maxima. Krenuli smo u tom smjeru razmišljati i zaključili kako bismo za ovaj album pjesme mogli nazvati na latinskom. Ustvari se ideja stvorila nakon jedne svirke u pulskom Kotaču, kada smo prolazili pored Arene, koja nas je podsjetila na Circus Maximus, koji je ustvari najveća rimska građevina, u kojoj su se održavale borbe gladijatora. I tako smo ustvari došli do svojevrsne izvedenice, Citrus Maximus“, objasnio je Vedran.
Novi album čija je službena koncertna promocija zakazana 5. listopada u riječkom klubu Palach najavljuje istoimeni singl “Citrus Maximus“. Videospot za singl realizirala je riječka redateljica Kristina Barišić uz pomoć asistenta Hrvoja Skočića na kameri. Glavnu ulogu tumači Ivan Leko, dok su prostor za snimanje ustupili Po’ Metra Crijeva. Spot je napisan prema scenariju benda, te prikazuje antagonista koji nailazi na zabranjeno voće, odnosno pomelo kao jabuku iz Edenskog vrta, te eksperimentirajući s njime doživljava psihotičnu epizodu, spoznajući zlu kob nadnaravnog.
Sastavljen od sedam kompozicija, Citrus Maximus donosi spektar zvukova koji istražuju dubine sintesajzera i posebne, digitalne gitare, uvodeći neočekivane obrate i stvarajući mističniju kulisu.
Kako dodaje Leo, takva promjena dovela je do redukcije dinamike koja odlikuje prva dva albuma, stvarajući svojevrstan flow koji je kod prva dva albuma izostavljen u korist žestine. Iako su prethodni albumi bili mahom gitaristički, novi se zvučno oslanja na misticizam digitalne Casio gitare koja je preobrazila distinktivni zvuk benda uspostavljen u kontroliranom kaosu matha i noisea. Takva faktički promjena u postavu otvorila je vrata eksperimentiranju sa synthom, uz održavanje homogene sile na relaciji bas–bubanj. Promjena je anticipirana i stoga je proces stvaranja sam po sebi bio nepredvidljiv, te je realizirao itekako nesvakidašnja, pomalo i eksperimentalna zvučna rješenja.
„Rekao bih da se dogodila želja za promjenom. Prva dva albuma u smislu tehnike jesu kompliciraniji i zahtjevniji, ali novi album kreativniji je u vidu žanrovske širine i eksperimentiranja. Najbolji primjer je “Endogado“, četvrta pjesma na albumu koju smo radili više nego Egipćani piramide“, istaknuo je Leo.
Jedan od zaslužnih u procesu stvaranja svakako je producent Sandi Bratonja, u čijem je studiju VerAudio Pomelo Chess Society snimio album. Naime, suradnja je to koja je bendu omogućena prošlogodišnjim uspjesima na 45. Ri Rock festivalu. Na dodjeli Ri Rock kipića, bend je osvojio nagrade u kategorijama Album art cover 2023., te Nove nade 2023., koja je omogućila nagradno snimanje EP-ja u studiju VerAudio, koju je bend proširio na snimanje LP-ja.
Moglo bi se reći da su se u četiri godine postojanja bendu doista otvorila vrata probranoj publici, čime su i dečki zadovoljni jer, kako kažu, draže im je svirati „ispred dvjesto kul ljudi, nego dvije tisuće ljudi“. Da trojku odlikuje izuzetna live energija svakako potvrđuje i svirka na festivalima, od INmusica, BearStonea i Tam Tam Festivala, i u klubovima, koja je afirmirana od strane publike, ali i glazbenih kritičara.
Govoreći u infrastrukturnom kontekstu, Rijeka svakako nudi mogućnosti za plasman alternativnih bendova. Kako dodaju, uvijek to može bolje, ali treba uzeti u obzir da su u tom smislu ključni zahtjevi publike, zbog čega je limitirana potreba za underground ponudom. Mogućnosti ima, čak i za domicilne bendove koji nisu razvikani, te stoga je dovoljno odsvirati jednom ili dvaput godišnje. No svakako prostora za napredak – ima.
U tom smislu doista jesu stekli željenu prepoznatljivosti, iako s velikim ciljevima se ne razbacuju; jedini je pravi cilj svirati da im ne bude dosadno, ili pak dok ih ne izda zdravlje.
„Ravnamo se onom izrekom da je pravi bend live bend i da se u principu fokusiramo na razvaljivanje uživo, koje nije usiljeno, nije fake, nego volimo svirati, zato i postojimo. Jednostavno ako nas netko želi doživjeti na pravi način, neka dođe na koncert, jer uživo je to prava stvar“, zaključio je Leo.