Porto Morto: „Za nas je minimum pitanje perspektive“

Povodom izlaska novog albuma grupe Porto Morto Minimum, a, s obzirom na osobna pretpremijerna preslušavanja, i jednog od ponajboljih albuma godine na domaćoj sceni, privođenje Roka Crnića i Hrvoja Klemenčića, kao dvaju polova autorskog motora i kreativne jezgre, na seciranje novog djela u kontekstu maksimuma bilo je kao sušenje suze za zagorske brege, negdje oko Sljemena, gdje se nalaze njihovi kreativni studijski tavani

Zašto Minimum? Naslov albuma istodobno je konceptualni okvir i provokacija. Što je za vas danas minimum – egzistencijalni, glazbeni, emotivni? Donja granica ispod koje se ne ide ili pak jedino što je iskreno preostalo kada se makne sve suvišno?

ROKO/KLEMA: Pa eto, već si dao prilično dobar odgovor u samom pitanju. Upravo se negdje oko stiha „čekaj malo, šta je to uopće minimum?“ vrti koncept cijelog albuma. Kao prvo, nulto pitanje svih pitanja: je li minimum početna pozicija, ma kakva ona bila, ili se minimum tek treba zaslužiti? Možda bi bilo dobro najprije definirati pojmove ako govorimo istim jezikom – hrvatskim, srpskim, bosanskim, engleskim? Za nas je minimum pitanje perspektive, s hrabrim, možda i naivnim prijedlogom, ali svakako tehnološki ostvarivim u 2026., a to je da je zapravo „sve što ti padne na um“ minimum.

Gosti Minimuma – logika ili kemija? Na albumu su Cane, Davorin Bogović, Hiljson Mandela, Teta Liza (RIP) i Bojana Vunturišević. Koja je logika izbora? Što je bila prava motivacija za tu suradnju?

ROKO/KLEMA: Logika u odabiru gostiju bila je prilično intuitivna i spontana, kako za Hiljeta, tako i za ostale goste na albumu, a riječ je o nama dragim i inspirativnim umjetnicima. Kalkulacija nije bila na razini dodvoravanja publici, već je bila riječ o konceptualno-umjetničkoj, više kulturološkoj logici i iskrenoj potrebi da se uđe u paradoksalno smislen susret naizgled estetski nepovezanih autora.

Porto Morto/foto: Goran Popovski

Studio Šećer, siječanj 2023., objava u lipnju 2026. Tri i pol godine od prvih skica do izdanja. Što se događa između? Koji su bili pravi razlozi odgode: tehnički problemi, životne okolnosti, nezadovoljstvo materijalom ili jednostavno niste htjeli žuriti? Imao sam čast provesti nekoliko dana s vama tijekom rada na Gužvi i lansiranja singla. Koliko album odražava workflow vas dvojice, a koliko su prisutni ostali?

ROKO/KLEMA: Pravi razlog odgode albuma bio je čušpajz svega navedenog, a možda je u prvom planu bila ambicija da pokušamo dati maksimum minimuma, čije granice i dalje napipavamo, ali to je valjda dio procesa. Ovaj je album konceptualno začet u našem Studiju Šećer, tijekom mjesec dana provedenih u svakodnevnom zajedničkom radu na šturim novim materijalima. Proces smo okončali jer nam se učinilo da smo putem pronašli neki svoj autentični vokabular, koji smo prvobitno i tražili.

Haustori 21. stoljeća – drži li etiketa još? Usporedba vas prati dugo i teško je se otresti. Smatrate li je komplimentom, teretom ili već zastarjelim klišejem koji mediji recikliraju jer nemaju bolji referentni okvir za vas?

ROKO/KLEMA: Pa svakako je kompliment biti uspoređen s jednom od najautentičnijih pojava s ovih prostora, ali to nisu naše riječi, pa ćemo se zahvaliti i primiti kompliment.

Četvrti album – milestone ili stepping stone? Debi, Portofon, Portopop, Minimum. Svaki je bio određeni korak gore-dolje-gore u smislu recepcije i dosega. No četvrti je album rijetko onaj koji definira bend. Kako gledate na Minimum u kontekstu vlastite karijere? Što bi trebao dokazati i kome, mimo vas samih, da ste „it“ banda?

ROKO/KLEMA: Ovaj nam je album prilično značajan jer smo se tijekom procesa pobratili više nego ikad dosad, odnosno album je plod najvećeg zajedničkog rada. Većinski je nastao kao produkt sedam glava, a ne samo dviju, što je možda dosad bio slučaj. Zato ga u našim percepcijama smatramo čak i „debitantskim“ uratkom.

JeboTon kolektiv, IDEM, Ki Klop i kružok bendova oko ideje JeboTona – gdje ste vi u toj konstelaciji? Postoji li nešto što bi se moglo nazvati scenom paralelnom s trapom ili je riječ samo o zemljopisnoj blizini i ponekom zajedničkom nastupu? S kojim bendovima koji su se pojavili u posljednjih pet godina osjećate stvarnu bratsku vezu – glazbenu, svjetonazorsku ili generacijsku? 

ROKO/KLEMA: JeboTon je jedna incestuozna, neslužbena neorganizacija čiji smo osnivači te, čini mi se, jedini aktivni bend iz prvog, originalnog vala JeboTona iz sada već davne 2009. godine, izuzev povremenih ukazanja Prazne Lepinje. YEM i JeboTon dva su brata blizanca: jedan je rođen u ponoć, a drugi malo kasnije. Isprepliću se u mnogim aspektima, međutim najmanje u estetskim. Poštovanje i suradnje uzajamni su, a s obzirom na to da je Zagreb jedan mali gradić ispod Sljemena, svatko svakoga zna te si međusobno prilično pomažemo i podržavamo se.

Produkcija za druge – kamo ćemo s tim? Natali Dizdar i Igor Mirković različiti su svjetovi. Kako se producenti, odnosno dynamic duo Porto morta, snalaze između vlastitog zvuka i potreba nekog drugog projekta? Postoji li opasnost da tuđi albumi počnu zvučati kao Porto Morto ili i vi učite nešto iz tih projekata?

ROKO/KLEMA: Jedna od stvari na kojima smo zahvalni jest to što smo kroz proces snimanja ovog albuma napokon uspjeli definirati, odnosno dešifrirati neke od metoda u kreativnom kaosu koji se probija kroz katkad dvije, a katkad sedam glava. Jedan od tako izoliranih pojmova bila bi „produkcija“, a pritom mislimo na umjetničko-tehničku i konceptualnu realizaciju cjelokupnog projekta, što bi u ovom slučaju u prvom planu bili Roko i Klema. Tijekom posljednjih nekoliko godina Studio Šećer, odnosno Roko i Klema, producirao je nekoliko albuma – Rokambol, Fran Vasilić i Natali Dizdar – te radio autorsku glazbu za nekoliko dugometražnih filmova Igora Mirkovića, među kojima su Slatka Simona i Lijepi i dragi ljudi.

Porto Morto/foto: Ernest Mazarekić

A videokatapulti i spotovi, koji su vam od početka jedan od elemenata razlikovanja u odnosu na većinu ostalih? Nagrade na stranu, ambicija ih ozbiljno prati i nadograđuje.

ROKO/KLEMA: Od početka spotovima pristupamo kao integralnom dijelu našeg stvaralaštva. Inače nam uopće ne bi padalo na pamet da ih radimo jer, kao što i sam znaš, putovi do dobrog videa često su popločeni trnjem, kroz koje se prilično teško probiti ako nedostaje sirove motivacije.

Što kažu starci? Klemenčić senior i HC Boxer godinama vas gledaju i slušaju izbliza. Što oni konkretno kažu o novom albumu, bez diplomacije? Postoji li neka njihova rečenica, primjedba ili kompliment koji vam je ostao u glavi?

ROKO/KLEMA: Od HC Boxera i Kleme seniora, kao i od cijelog njegova benda VIS Bohemi, imamo najveću podršku.

AI u glazbi Porto morta i općenito – da ili ne? Svijet i regija privikavaju se ili se polako dijele na one koji eksperimentiraju i one koji odbijaju. Zašto konkretno ne ili zašto da? Gdje je granica između alata i varanja?

ROKO/KLEMA: Tijekom rada na albumu nekoliko smo puta posegnuli za nekim od AI alata i nije nam se činilo ni nužnim ni suvišnim. Mislimo da upotreba umjetne inteligencije u prvi plan izvlači mnogo zanimljivih pitanja. Što je umjetnost? Što je ideja? Kakva je to organska inteligencija? Mislimo da je to i iznenadan početak nekih spoznaja koje su nužne zapadnim glavama kako bi napravile korak naprijed, smanjile fascinaciju tehnologijom i više se bavile suštinom stvari.

Kada će Arena? Vaš će Antun IDEM ovoga ljeta grunuti na Šalati, a vama kreće promotivna turneja. Koji je sljedeći logičan korak u smislu koncertne infrastrukture i terenskog rada Porto Morta? Hoćete li sljedeću godinu provesti na turneji prije petog albuma, slijedi li pauza ili novi projekti? Kako i kamo ide planska proizvodnja?

ROKO/KLEMA: To ćemo prepustiti našem dragom LAA-u. Prvi je korak promocija albuma 17. listopada u Tvornici kulture, a ostali su planovi tajni.