Mlada nada osječkog drum'n'bassa
Ronin: „U elektroniku pokušavam pretočiti Wu-Tang duh“
Iako je rezime posljednje sezone osječke elektronike generalno obojen tmurno, ne zbog njezinog sadržaja i vrijednosti nego zbog kronične i nerecipročne povratne infrastrukturne podrške, u njemu se ne smiju zanemariti i iz vida izgubiti velike te važne stvari koje se na njoj ipak neprestano događaju.
Jedna od takvih, breaking news karaktera, je ona o izdanju mladog osječkog drum ‘n’ bass producenta Ronina (pravim imenom Domagoj Špoljarić) na jednoj od ključnih i brojčano najvećih platformi za žanr. Svakome koga je drum ‘n’ bass u životu pronašao i ostavio potpuno izbezumljenog, zatečenog i fasciniranog svojim savršeno stimulirajućim ritmom i upotpunjenosti, dobro je poznat kanal Skankandbass, a ako ste u drambu ugazili do koljena, možda vam se njegova prepoznatljiva žuta ikonica u nekom trenutku i nametnula kao prečac na odabranom pregledniku.
Riječ je o dvadesettrogodišnjem producentu i DJu, članu Koturaljki, čiji pristup i posvećenost njegovom relativno kratkom glazbenom stažu daju iznimna ostvarenja, među kojima je povod današnjeg razgovora najvažnije – za austrijski label Empathy Audio izdao je dvije trake: “Infinite Style” u kolaboraciji s Nobruom, pomalo enigmatičnim, ali sveprisutnim dobrim duhom slavonske scene koja je svjetlo dana ugledala na kultnom Skankandbassu te samostalnu “Street Rules” s premijerom na kanalu Forbidden Frequencies.
Dojmovi povodom ovog malog hall of fame momenta su jasni: „I dalje mi je to potpuno nerealno, jer mi je Skankandbass bio prvi ozbiljan ulaz u drambu; taj moderni zvuk sam prvi put čuo i doživio upravo uz Skankandbass. Deset godina kasnije vidjeti svoje ime tamo je… nemoguće“, kaže mi Ronin.
Drum ‘n’ bass epidemija specifično je potresla Osijek s anomalnim brojem zaraženih u omjeru populacije. O tome kako je njega pronašla, obuzela i preuzela govori: „Drum’n’bass mi je uvijek bio nekako blizu. Još sam kao dijete igrao igrice na PlayStationu, u tim starim igrama bilo je puno drum ‘n’ bassa. Zvuk mi je bio zanimljiv, ali nije bio moj pravi đir jer sam odrastao na rapu i hip-hopu. U eri objavljivanja pjesama na zid na Fejsu, prvi sam put čuo Pendulum i ‘Tarantulu’ oko 2010. ili 2011. To mi je već bilo jako moćno, ali još me nije do kraja kupilo jer nisam poznavao ostale podžanrove u kojima ću se kasnije pronaći. Tek kad sam ih 2017. otkrio i počeo dublje kopati me DnB potpuno uzeo.“
Kokoš ili jaje? DJ-ing ili produkcija?
Potreba da u DnB umiješa i svoje prste javila se nedugo zatim: „Znao sam da želim raditi nešto ozbiljnije s glazbom, a s prijateljem sam se posavjetovao o tome što misli da krenem s DJ-ingom. On mi je rekao da trenutno postoji mnogo ljudi s tom ambicijom i kako misli da je bolje da se odmah posvetim produkciji, jer je to nadgradnja DJ-anju. On me odmah dobro savjetovao, da ne koristim gotove zvukove nego da se posvetim sound designu. Danas se definitivno vidim prvenstveno kao producenta, iako u DJ-anju uživam.“
Ronin / Marko Tuđan
No, kako to obično biva, prvi susret s programom za produkciju nije bio ni romantičan ni idiličan, više nalik na proces selekcije hranidbenog lanca: „Kad sam prvi put ušao u FL Studio, izgledao mi je kao da sam sjeo u svemirski brod. Toliko opcija, gumbova, svega. Pomislio sam: ‘Ovo nikako neće biti dobro.’ U početku mi je bilo previše informacija, ali sam nastavljao jer me stvarno zanimalo. Fasciniralo me koliko svaki novi zvuk možeš implicirati na stotine drugih stvari. Ali stvarno sam se predao tome da savladam osnove pa sam u programu provodio i po deset sati dnevno.“
Savladati program je posao sam za sebe, no doći do toga da se jedna stvar i završi – potpuno zasebna vještina, kaže Ronin. „Jako dugo mi je trebalo da dođem do toga da mogu završiti traku od A do Ž. To je zasebna muka, jer u jednom trenutku ono na čemu radiš te vozi i super ti je, gura te hype, a onda taj moment prođe, vidiš previše problema i dižeš ruke od nje misleći da je iduća ta. Proces je početi traku i završiti je. S vremenom su mi ljudi koji su me usmjeravali, njihove kritike i savjeti, plus puno sati YouTube tutorijala, pomogli“, govori.
Kad su oba umijeća savladana, praksa prelazi u rutinu, a Roninova izgleda ovako: „Proces mi gotovo uvijek kreće od bubnjeva – u glavi već čujem kakav bi vibe traka trebala imati, a iz toga sve dalje prirodno nadolazi. Najčešće me inspirira neka druga traka, dobar sample ili neka starija pjesma, bilo da je riječ o soulu, reggaeu ili nečem trećem, i u tom trenutku mi se jednostavno složi ideja za skicu. Bubnjevi su moj produkcijski potpis. Trenutno me najviše inspiriraju stari kriminalistički filmovi te prljavi, sirovi zvukovi osamdesetih i devedesetih, posebno old school New York – volim da sve bude grimey, raw i neispolirano, taj Wu-Tang duh koji pokušavam pretočiti u elektroniku.“
Od studija do labela
Putanja njegovog probijanja na scenu bila je obrnute putanje od uobičajene.
„Prije nego što sam uopće počeo nastupati kao DJ, imao sam 2023. release na Bad Taste Recordingsu iz UK-a. To je bilo najviše pogurano od strane Filipa Motovunskog, koji je za mene čuo i pronašao moj kontakt. Kad netko novi dođe na scenu, za to se brzo pročuje. On je bio izuzetno otvoren za suradnju i podršku, a kad je taj prvi release izašao 2023., to je vjerojatno bio trenutak kad je Sane čuo za mene, što mi je otvorilo put do Koturaljki“, priča nam Ronin, dok mu se uz svaku riječ nazire i slatko zadovoljstvo svojstveno osobi koja osvješćuje vlastiti put, napredak i uspjeh.
Ronin i Karla Močković / Marko Tuđan
Treća i također zasebna vještina je savladati perfekcionizam uz strah od odbijanja i time omogućiti da gotova stvar izađe iz sigurnosti sobe do publike.
„Došao sam do kontakta Empathy Audia i poslao im nekoliko traka koje još nisu bile ni dovršene i pitao koje im od njih najviše leže kako bi ih pozavršavao, ako im se nešto sviđa. Za par dana su se javili s odličnom povratnom reakcijom i izabrali su ove dvije. Ovo bih htio poručiti baš svima u produkciji – ne bojte se slati svoju mjuzu dalje. I ako ti label ne uzme neku stvar, to nije odbijenica za zauvijek, za par mjeseci možeš i trebaš slati nove stvari. Strah od kritike i perfekcionizma treba razbiti, možeš čuti samo nešto konstruktivno za daljnji rad“, govori.
Suradnja s Nobruom proizašla je iz dijeljenih glazbenih senzibiliteta i valnih duljina, bolje reći waveforma, ali i produktivnog kreativnog odnosa i prijateljstva.
„Završiti ‘Street Rules’ mi je baš bio izazov, dok je stvar s Nobruom bila više-manje gotova u dva sessiona s njim. Njemu su se svidjeli bubnjevi s Infinite Style te je odmah rekao: ‘Brate, napravio si Sofa Sound bubnjeve. To moraš dovršiti.’ Bruno mi je u procesu najviše došao kao moralna podrška da traku izvedem do kraja, bez njega sigurno ne bi postojala. Rekao bih da sam ja bio ruke, a Bruno glava te stvari. Nas dvojica smo u velikoj sinergiji i siguran sam da ćemo puno surađivati i u budućnosti“, priča Ronin.
DnB na terenu
Član Koturaljki službeno je postao 2023., u kolektivu šireći podžanrovsku lepezu sa svojim fokusom na rollere, minimal i techstep. U zadnjih godinu dana, Koturaljke su izmijenile i unaprijedile svoj format prepoznavajući potrebu, potražnju i skladnu simbiozu drum ’n’ bassa s live hip-hop aktovima – tako su se u Osijeku već izredali Ajs Nigrutin i Timbe (dva puta – tko zna, zna, a znaju svi), Bigru i Paja Kratak te najrecentnije, Smoke Mardeljano, dok je after rezerviran za sve drum ‘n’ bass varijante koje vam srce može poželjeti. Osijek je oduvijek bio izrazito hip-hoperski orijentiran grad, a uzevši u obzir da su rap i drum ‘n’ bass srodni kao bratići prvog koljena, za očekivati je da će u ovom formatu bubanj i bass pronaći svoj put do neke nove publike. S terenskim radom i pozadinskim uvidom, Ronin daje svoj komentar na osječku scenu.
Ronin / Marko Tuđan
„Prvotna ekipa koja se u Osijeku okupila oko drum ‘n’ bassa s Vubassom nije se zadržala u punom ili većinskom sastavu, mislim. Primjećujemo cirkulaciju nove, mlađe publike od koje se neki postotak integrira u stalnu publiku. Mislim da je prethodna generacija DnB publike ipak više cjelovito cijenila sami žanr, puno je više bilo istraživanja i preslušavanja u slobodno vrijeme, dijeljenja glazbe međusobno, bilo je više core entuzijazma. Mislim da kod trenutne publike nema toliko zagriženosti oko samog žanra“, smatra.
A dijagnoza svjetske scene, prema kojoj se nadamo da mu se putanja i samom kreće?
„Komercijalni zvuk dancefloora i liquida i dalje imaju najveće brojke, taj UKF drum ‘n’ bass zvuk. Sviđa mi se što se raširio stil koji ja volim i puštam, noviji techstep, rolleri, minimal i deep, sve te fuzije i simbioze elemenata iz svakog mogućeg podžanra; žanr je trenutno dosta kreativan. Ljudi su u minimal zašli iz dubstepa, čak jumpupa, i zadržali su svoje elemente, ali uspjeli stopiti s minimal zvukom i dobrim bubnjevima. Svoj utjecaj imaju i društvene mreže s klipovima nabrijanih quadruple dropova, milijadru zvukova, sve puca, laseri, plastični zvuk – meni to nije umijeće miksanja, nego je isključivo kreiran hype guran za short form video“, govori s pokrićem.
Kako Roninove nove trake dišu na flooru možete istestirati već ove subote i to na četvrtoj obljetnici Dropa u klubu Dva Osam, kad će se lokalnoj zagrebačkoj postavi od DMT-a, Ele, BKB-a i Sore pridružiti i kompletna postava Koturaljki s Nobruom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
