Rudolf Dvorski: „U Zadru se nikad nije robovalo trendovima“

Rudolf Dvorski glazbeni je autor poznat po suradnjama s nizom izvođača

U svojoj autorskoj biografiji broji suradnje s imenima poput Mladena Grdovića, Ivice Sikirića Iće, Zorana Jelenkovića, Tomislava Bralića, Ive Županovića, Giuliana i drugih, a nakon godina provedenih (i) u političkoj areni, Dvorski se odlučio potpuno posvetiti autorstvu i produkciji. U intervjuu za naš portal otkriva specifičnosti svog autorskog zanata, savjete za bavljenje glazbom te svoj pogled na (ne)postojanje dalmatinkog pop mainstreama…

Prije autorske karijere, imali ste epizodu i kao izvođač u zadarskom bendu Alibi. Kako su izgledali vaši glazbeni počeci?

Mogu reći da su moji počeci u to vrijeme izgledali onako kako su, po meni, i trebali. Nakon što sam naučio neke osnove na gitari, osnovao sam bend Alibi zajedno sa svojim prijateljima. Ono što nas je tada razlikovalo od ostalih bendova je da smo vrlo brzo krenuli sa autorskim pjesmama. Nije trebalo puno da shvatim da ne želim svirati obrade tuđih pjesama te sam nakon samo par probi krenuo u pisanje autorskih pjesama. Na sreću, cijela ekipa u bendu je to podržala te smo zajedno uživali u kreativnom radu. Ubrzo je došao i prvi nastup na Zadarfestu 1993. te nakon toga još dva nastupa na istom festivalu. S obzirom da je tada Zadarfest bio na glasu kao možda i najjači festival u koji je bilo jako teško upasti, bili smo preponosni i imali smo onaj mladenački entuzijazam i želju za sviranjem i nastupanjem. Nakon toga smo, spletom okolnosti i nekih naših ambicija, počeli izvoditi autorske pjesme na engleskom jeziku, pa smo 1996. i 1997. godine bili dva puta po mjesec dana na turnejama po Italiji. Tamo smo prošli više nego dobro i već tad smo dobili ugovor na stol, međutim bili smo premladi, a i priča je preduga. Uglavnom bilo je to jedno razdoblje koje se svima nama urezalo duboko u sjećanje.

Kako ste se odlučili za autorstvo i bijeg od reflektora pozornice?

U stvari, nema tu previše mjesta za neke odluke, niti sam ja mogao tako razmišljati. Razne okolnosti, od toga da uvijek postoje neke promjene u bendu do činjenice da je tad bilo vrlo skupo i zahtjevno otići u studio i snimiti pjesme, pogotovo ako tražite visoku razinu, jednostavno su preusmjerile i neki moj put pa sam počeo pisati i za druge. Na kraju to je ispalo jako dobro i put se samo nastavio i nadograđivao.

Možete li se prisjetiti prve pjesme koju ste napisali za drugog izvođača i kako vam ona zvuči iz današnje perspektive?

Prva pjesma koja me je usmjerila u autorskom smjeru bila je pjesma iz 1999. godine, “Nasukani brod” u izvedbi Zorana Jelenkovića na koju sam i danas ponosan jer ima neku svoju atmosferu, kvalitetan tekst, vrhunski aranžman i izvedbu. “Nasukani brod” sam doslovno napravio za onoliko vremena koliko traje sama pjesma, jednostavno je izašla iz mene i ostala je takva bez ikakvih izmjena. Već na Melodijama Jadrana 2000. godine imao sam čak tri pjesme i onda se samo nastavilo. Naravno, bilo je možda par pjesama i prije, ali samo lokalno, više prijateljski. Kad ih i danas poslušam, uživam u njima toliko da mi skoro nije jasno kako sam ih stvarao i pisao jer mi još uvijek zvuče jako zrelo i glazbeno i tekstualno.

Ivica Sikirić Ićo izjavio je da je “zahvalan Bogu što postoji autor poput Dvorskog”. Kako je došlo do vaše suradnje i kako vaš glazbeni odnos izgleda u praksi?

Stvarno je lijepo čuti takve riječi od nekoga s kim surađujete toliko godina, ali to pokazuje da se naš odnos do današnjeg dana nije promijenio. Upoznao nas je zajednički prijatelj, tada ujedno i Ićin suradnik, Ivan Matak, i ubrzo nakon toga je nastala i pjesma “Najlipša si”, koja je, danas se pokazuje, obilježila Ićinu karijeru. Što se tiče suradnje, ona je prilično jednostavna. Iću poznajem toliko dobro da unaprijed znam što mu odgovara i u kojem smjeru trebamo ići da bi se postigao neki maksimum u kojem ćemo obojica biti zadovoljni. Kad Ićo dođe do mene, pjesma je već spremna i jedino što trebamo je odrediti tonalitet i to je to.

“Opet je jubin cilin tilon” broji 5 milijuna youtube pregleda i omiljena je na radijskim postajama na jugu. Jeste li već došli do nekog recepta za radijski hit?

Nema nekog recepta za radijski hit, to je pitanje trenutka, pjevača i pjesme. Prije svega, ljudi moraju vjerovati pjevaču i mislim da je ta simbioza pjesme i pjevača najvažnija. Što se tiče pjesme, moram priznati da se zbog drugih poslova neko vrijeme nisam bavio pisanjem i ta pjesma je označila moj povratak. Refren je dugo stajao u ladici i kad je Ićo rekao da bi volio nastupiti na Splitskom festivalu i mogu li mu napisati neku pjesmu, prvo mi je na pamet pao taj refren. Uzeo sam gitaru i onda sam ju dovršio u istom danu. Valjda je tako trebalo biti.

Na koji način predstavljate pjesme drugim izvođačima i u kojoj ih mjeri “prilagođavate” njima?

Moje pjesme nastaju uz gitaru, klavir, u šetnji, vožnji automobilom ili brodom. Valjda mi ta kreativna strana nikad ne da mira (smijeh). Kad pitate za izvođače, moram reći da sam tu vjerojatno malo specifičan. Prije nego što odlučim raditi s nekim, volim osobu dobro upoznati tako da uvijek inzistiram na tome da se nađemo, po mogućnosti kod mene, zapjevamo, zasviramo i podružimo se kako bih, u stvari, dobio sliku o osobnosti izvođača. Kad radim, želim napraviti pjesmu koja će odgovarati upravo njihovoj osobnosti i do sada mi se to pokazao kao jako dobar način rada. Nikad ne napravim pjesmu pa ju šaljem okolo, to jednostavno nije ono u što vjerujem. U stvari cilj je da slušatelji vjeruju izvođaču, a to se može dobiti samo ako i izvođač sam vjeruje u to. Želim da se oni koji izvode moje pjesme osjećaju kao da su je sami napisali.

Kako gledate na aktualnu hrvatsku pop produkciju? Postoji li uopće neki dalmatinski mainstream pop i smatrate li sebe njegovim dijelom?

Mislim da je hrvatska pop produkcija dosta napredovala, sukladno vremenu u kojem živimo i da se približavamo svjetskim trendovima što se tiče samog zvuka, iako sam uvjeren da ne trebamo odstupati ni od naših tradicija koje su specifične i možemo se s njima ponositi. Možda ih možemo produkcijski obogatiti i osuvremeniti i tu pronaći neku sredinu. Posebnosti treba njegovati i razvijati jer trendovi dođu i odu, a na kraju opet ostaje pjesma, zar ne?
Kad govorimo o dalmatinskom mainstream popu, odnosno o stilu koji se propagira na taj način, osobno tako ne gledam već dijelim pjesme na dobre i one manje dobre. No, činjenica je da u Dalmaciji postoji neki određeni, neopipljivi senzibilitet koji možda i navodi na tu priču o dalmatinskom mainstream popu.

Tko su vam uzori, na čijoj ste glazbi odrasli? Koga od kolega danas izrazito cijenite?

Uh, sad bih mogao nabrajati uzore, ali odrastao sam na različitoj vrsti glazbe, većinom rock i pop rock, a ako nekoga trebam izdvojiti, svi koji me poznaju znaju da ću izdvojiti Pink Floyd. Oni imaju posebnu atmosferu kojoj sam u pjesmama koje sam pisao na engleskom jeziku i sam naginjao, svjesno ili nesvjesno. Što se tiče kolega stvarno cijenim sve i nikoga ne bih posebno izdvajao jer ako nešto i nije meni stilski blisko ne znači da ne valja. Dobru pjesmu ne možeš negirati bez obzira na stil glazbe.

Možete li nam ukratko približiti glazbenu scenu u Zadru danas? Koji trendovi tu prevladavaju i po čemu se ona razlikuje od ostalih hrvatskih centara?

U Zadru danas imamo svega, od zabavne glazbe, klapa, popa, rocka do različitih alternativnih bendova, tako da je Zadar, što se tiče toga, stvarno šarolik. Mladi imaju puno potencijala i samo trebaju biti ustrajni. Danas imaju mogućnosti čak i u svom domu napraviti kvalitetne snimke, tako da od njih očekujem puno. Što se tiče trendova, ovdje se nikad nije robovalo trendovima niti se puno osvrtalo na njih, još uvijek ima dosta onih koji sviraju iz gušta i vježbaju po garažama i mislim da je to i dalje osnova bavljena glazbom.

Giuliano, Rudolf Dvorski i Ivica Sikirić Ićo

Svoje ste vrijeme dijelili između glazbenog studija i političke arene. Smatrate li da se glazbom danas može baviti uz druge poslove?

Da, bilo je tu svega, ali na moju sreću prevladala je ljubav prema stvaranju, ljubav prema glazbi i iz mog iskustva, ukoliko hoćeš biti izvrstan u onome s čim se baviš, bez obzira je li to glazba ili nešto drugo, teško se možeš baviti drugim poslovima. Ukoliko kreneš takvim putem, teško je dostići izvrsnost u ičemu jer energiju i koncentraciju moraš rasipati na više strana, a to nije dobro.

Kao autor koji piše za druge, kakva je poslovna održivost tog dijela glazbenog djelovanja? Koliko ste zadovoljni sustavom autorskih prava u Hrvatskoj i koliko ste angažirani po tom pitanju?

Ja sam zadovoljan s poslovnom stranom glazbenog djelovanja. Preduvjet je biti fokusiran na posao koji radiš, ali ujedno trebaš imati i dozu sreće da se neke stvari poklope. Sustav autorskih prava je, po meni, dobar, ne znači da ne može biti bolji. Na kraju, svima nam treba biti cilj da budemo bolji, ali važno je da se iz godine u godinu vide pomaci i napredovanje u svim segmentima. Osobno možda nisam angažiran koliko bih trebao biti, ali uvijek sam tu za sve što treba i vjerujem da ću se u budućnosti angažirati puno više.

Koji su vam glazbeni i autorski planovi za 2025.?

Hvala bogu, imam jako puno planova i dosta njih je već krenulo u realizaciju. Nemam namjeru uzimati pauzu od stvaralaštva jer nema boljeg osjećaja od onog kad ljudi pjevaju tvoje pjesme. To je za mene najveća nagrada!