Samba Touré: „Ritmovi i tradicija su prirodno naši, utjecaji drugih stilova su došli iz kasnijih otkrića“

Samba Toure

Samba Touré glazbenik je koji svojim talentom, prijenosom tradicije te istovremenim bogatstvom glazbenih ideja osuvremenjuje identitet kulture iz koje potječe i u koju je uronjen, istodobno kroz tematski angažman, postajući istaknuti glas suvremenog Malija.

Njegov desert blues osvojio je slušatelje brojnih festivala world music i blues glazbe na kojima je dosad nastupio, a zagrebački koncert koji će 20. svibnja, u organizaciji Izvorišta i KD Vatroslava Lisinskog, održati u sklopu ciklusa Lisinski srijedom, bit će njegov prvi nastup u Hrvatkoj. Tom prigodom željeli smo saznati još o ovom zanimljivom glazbeniku, njegovom porijeklu, utjecajima i angažiranom pristupu glazbi.

Samba Touré

Odrastali ste pod snažnim utjecajem tradicije i glazbene scene sjevernog Malija i regije Timbuktu. Na koji su način život u toj regiji oblikovali vaš zvuk i kasniji stil sviranja gitare?

Regija, kultura, ritmovi i tradicija – to je naše. Rođen sam u tome, to je bila jedina vrsta glazbe koja me okruživala u mladosti prije nego što sam došao živjeti u Bamako. Zato ne možemo govoriti o utjecaju, to je jednostavno prirodno. Ako je nešto utjecalo na moju glazbu, onda su to više bili drugi glazbeni stilovi iz drugih regija koje sam otkrio kasnije.

Mnogi vas povezuju s nasljeđem Alija Farke Touréa, no tijekom godina razvili ste vlastiti prepoznatljiv umjetnički stil. Kako danas vidite odnos između njegova utjecaja i vlastitog identiteta?

On će uvijek biti moja glavna inspiracija. Upravo me njegova glazba potaknula da i sam poželim postati glazbenik, a on me u tome ohrabrivao. Na koncertima često sviram neke njegove pjesme i mislim da ću to uvijek činiti. Toliko mu dugujem. Ipak, da, mislim da imam vlastiti stil — možda manje ukorijenjen u tradiciji, s više vanjskih utjecaja.

Vaše pjesme često nose snažne društvene poruke. Vaš posljednji album, Baarakelaw (2025.), posvećen je radnicima u često nevidljivim zanimanjima. U kojoj mjeri životi i iskustva ljudi u Maliju utječu na vaše pisanje pjesama?

Glazbeni kritičari taj su album nazvali „anti-griotskim“, misleći pritom na činjenicu da zapadnoafrički grioti pripovijedaju priče o velikim povijesnim događajima i znamenitim osobama, dok su vaše pjesme posvećene „običnim“ ljudima. Slažete li se s takvom karakterizacijom? Zahtijevaju li moderna vremena promjene u starijim glazbenim tradicijama?

Živim u Maliju, sasvim jednostavno; ne živim u pozlaćenoj kuli daleko od stvarnosti Malija. Inspirira me ono što mi je neposredno oko mene. Zato ću pjevanje hvalospjeva moćnima i bogatima prepustiti griotima.

Ponekad me inspirira čak i moje susjedstvo, kao u pjesmi ‘Su Willilé’ s albuma Gandadiko, ili ljudi koje susrećem u svakodnevnom životu. Pjevati o običnim ljudima, skromnim radnicima, činilo mi se kao dužnost. Ti su ljudi neizostavni dio malijskog društva i svakako zaslužuju našu pažnju.

Imate li ove godine neke nove važne poruke koje želite podijeliti kroz svoje koncerte?

Ne, ali nadam se da će ljudi doći — oni koji već poznaju moju glazbu i oni koji je tek žele otkriti!

Ovo je vaš prvi koncert u Hrvatskoj, ali jeste li prije posjetili našu zemlju ili regiju?

Nikada nisam bio u Hrvatskoj. Nastupao sam u okolici, primjerice u Austriji, Mađarskoj i Italiji, pa me veseli upoznati novu zemlju i njezine ljude.

Jeste li znali da su u vrijeme kada je Jugoslavija bila članica Pokreta nesvrstanih studenti iz drugih zemalja članica, uključujući Mali, dolazili studirati u Jugoslaviju, a neki od njih bili su i aktivni glazbenici?

Pa, zapravo me to i ne iznenađuje. Malijci su oduvijek voljeli otiskivati se u pustolovine! Znam, primjerice, da je Ali Farka svoje prvo putovanje izvan Malija ostvario upravo u Sofiju, u Bugarskoj! Bilo je to 1968., godine kada sam se ja rodio!