Shamso69 (Brkovi): „Slušam sve. I ono što mi se gadi. To je moje pravo.“

Punk folk wellness spa heroji, grupa Brkovi, objavili su deveti studijski album, koji je nadmašio sva očekivanja benda i publike

Njihova mješavina punka, metala, folka, popa, kafanske melankolije i brutalno izravnog humora izgradila je prepoznatljiv svijet u kojem su se pronašli mnogi. Neki ih vole, a neki ih i mrze, a s albumom Duga devetka pred njima je i velika turneja, uključujući dva zagrebačka nastupa, 9. i 10. listopada u Boogaloou. Tim povodom Shamso69 govori o tome zašto mu se ovaj put čini da Brkovi imaju najkompaktniju ploču dosad, kako se snalazi u vremenu u kojem svaka pjesma traži i vlastiti video, zašto mu je važan producent Ivan Mihaljević, što mu znače brojke na streaming-servisima, ali i zašto mu je ideja glazbenog natjecanja duboko strana.

Shamso69 (Brkovi)/foto: Matej Grgić 

Duga devetka ima devet pjesama koje čine vrlo kompaktnu cjelinu. Je li to bila namjera?

Da, ovaj album, meni barem, dosad najviše sliči baš cjelovitom albumu. Jer svi mi, a i dosta mojih kolega, stalno razmišljamo ima li uopće više smisla izdavati albume. Društvene mreže danas imaju velik utjecaj na nas. Pitaš se isplati li se čekati album i hoće li neke pjesme, kad su u tom paketu, malo proći ispod radara.

S druge strane, ako je pjesma vrhunska, onda će proći gdje god je staviš i kako god je zapakiraš. Nemam pojma.

Kako su se pjesme počele kompletirati i kako sam upoznao Ivana (Mihaljevića, op. a.), oduševio sam se njime. Shvatio sam da on toliko dobro radi i ima toliko dobar uvid u tematiku da je možda upravo on najzaslužniji za to što album zvuči kao cjelina. On je o tome vodio računa. Snimali smo u nekoliko etapa, dvije ili tri, više ni ne znam, i on je pazio da sve ostane u istom svijetu.

Prije možda nismo toliko vodili računa o tome. Kad smo mi počinjali, album je bio normalan format. Ja sam tako slušao glazbu i bendove koje sam volio. Uvijek se čekao novi album. Nekad smo i naručivali glazbu i nabavljali je po albumima. Danas, pojavom Spotifyja, a i YouTubea, sve više ide prema playlistama. Klinci pogotovo slušaju razne stilove, širok dijapazon svega, i onda naprave svoju playlistu raznih izvođača. Tamo je možda jedna moja pjesma, možda nije nijedna, a možda ih je pet. Budućnost sve više izgleda tako.

Spomenuo si Ivana Mihaljevića. Koliko je on bio važan za zvuk albuma?

Čovjek je nevjerojatan. Ja takvog čovjeka nisam nikad upoznao uživo. Znao sam da takvih ljudi ima, negdje sam pretpostavljao da postoje, ali sad jednog poznajem. Fasciniran sam njime.

Meni je gušt biti s njim i trudim se da ne budem prenametljiv. Sad mi je čak žao što smo sve snimili jer sada više nemam pravi razlog da se družim s njim. On je stvarno strašan. Ima jako puno talenata i kvaliteta. Vrhunski je vocal coach, svjetskog nivoa, za mene možda i najbolji, jer za boljeg ne znam. Kao instrumentalist je isto nevjerojatan. Strašno svira.

Možeš ga vidjeti, recimo, u Queen tribute projektima ili u Pink Floyd tributeu. On tamo pjeva i svira gitaru, i to svira ono što Brian May svira u originalu. Ali nije samo to. Osvajao je svjetske nagrade kao gitarist. Danas je prvenstveno vocal coach, ali ja sam ga nekako uspio nagovoriti da producira album.

Bio je jako odgovoran. Govorio mi je: „Nemoj, bojim se da vi nećete biti zadovoljni, da neću pogoditi taj zvuk.“ Nije htio ući u nešto ako nije bio siguran da može napraviti kako treba. Jedva sam ga nagovorio i drago mi je da sam uspio. Rekao mi je da sam bio dosta uvjerljiv. Učim od njega. Prva liga mi je.

Shamso69 (Brkovi)/foto: Matej Grgić

Osim zvuka, ovaj album prati i puno vizualnog sadržaja. Kako si se snašao u toj ulozi – redatelja, scenarista, osobe koja mora misliti o svakom videu?

Tu mi je puno pomogao Alen (Vlajnić, op. a.). Alen je prvenstveno moj prijatelj, pa onda sve ostalo. On je strašno talentiran, multitalentiran. Imao je projekt Disco Lizard, koji, nažalost, ovdje u Hrvatskoj nije prepoznat. Njegova pjesma nije prošla na Doru, a ni u rezervu, i to je, po meni, sramota. Ali dobro, neću sad ulaziti u to.

Alen je jako sofisticiran mladić. Rekao sam mu: „Ti nisi dovoljno seljak da sviraš u Brkovima.“ Nama svima treba malo te seljačije, a on je previše estetski nastrojen, prefin. Bolje je da se posveti sebi i svom projektu. Ja i dalje vjerujem da će mu se glazbena karijera pokrenuti. Ali kao videograf i video producent strašno je talentiran.

Imali smo odličnu suradnju. Bili smo partneri jedan drugome, nadopunjavali smo se i jako se dobro razumijemo. Nekad imam osjećaj kao da slušam sebe, kao da smo ista osoba na trenutke. Čudno je to. Ali baš je sve glatko išlo.

Meni su ti videi, iskreno, opterećenje. Ja se želim baviti glazbom. Ali današnja situacija je takva da mreže i servisi stalno vape za sadržajem. Jednostavno mi se ne isplati uložiti u kvalitetan spot kod nekog profesionalca za svaku pjesmu jer matematike nema. A svaka pjesma mora imati video. Ako imam devet pjesama, treba mi devet videa. Ako jedan video košta, ne znam, deset tisuća eura, meni treba devedeset tisuća. Nema šanse da se to isplati.

Onda sam primoran postati Shamso redatelj. A ne volim glumiti nešto što nisam. Ali snalazimo se. Kako da se ja sad pretvorim u scenarista, redatelja, tekstopisca i autora glazbe? Nisam ni blizu toliko sposoban. Tu mi krene znoj s čela. Nisam se zato počeo baviti muzikom. Ali završiš silom prilika u tim vodama i snalaziš se. Mislim da su ljudi zadovoljni. Napravili smo neke zanimljive fore i vidim da su reakcije dobre.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Glazba.hr (@glazba.hr.portal)

Pratiš reakcije?

Naravno. Stalo mi je da, kad već imam neki sadržaj i pjesmu, to dođe do ljudi na najkvalitetniji način. I da ima što bolje rezultate. Nitko ne želi da mu pjesma prođe nezapaženo. Možda nas je nekad bilo briga za sve, bili smo mladi pankeri, ali to je sad nemoguće. Evoluiramo svi.

Danas pjesma gotovo ne može izaći bez videa, vizualajzera ili nekog dodatnog sadržaja. Kako gledaš na to?

YouTube je videoservis. Nema smisla tamo objaviti samo pjesmu. Možeš ti staviti cover albuma, i to je jedno vrijeme funkcioniralo, pogotovo kad smo bili siromašniji. U početku, tamo oko 2009., 2010., 2011., to je još šljakalo. Danas su tu vizualajzeri.

To je jako pipkavo. Nekad dobar video može odvući pažnju od pjesme, kao da gledaš film. A ne želiš da pjesma bude u službi videa, nego da video bude u službi pjesme. Vizualajzeri znaju biti zgodni ako netko ima osjećaj za to. Nešto se lagano događa, podsjeća te na nešto, ubaciš tekst i onda ti se vizualno i slušno spoji.

Ali ja bih najradije da netko čuje pjesmu i, ako mu se sviđa, da je sluša. Sad mu moram nuditi još nešto, ne zato što želim, nego zato što moram. Kao da ti napravim salatu, a onda moram staviti neki umak po njoj, a ne znam koji umak voliš. Zašto moram? Zato što više ne može bez umaka.

Kad krene organizacija snimanja, to zna postati naporno. Treba naći ljude, dovesti ih, organizirati dan, naručiti pizzu, paziti na logistiku. Glupo mi je glumiti zvijezdu i imati deset production managera koji trče oko mene. Nisam nesposoban da ne mogu ništa sam. Potrudili smo se prijateljski, smijali smo se, i u tom je procesu bilo baš lijepih trenutaka.

Shamso69 (Brkovi)/foto: Matej Grgić

Album je kvalitetan, postigao je veliki uspjeh među publikom, očekuje li vas napokon prvi Porin?

Tko kaže da će to na Porin? Nemam pojma, nisam ni razmišljao. Iskreno, kad vidim da netko dobije Porina – neću sad imenovati nikoga da me ne bi netko krivo shvatio – ali pitam se želim li ja uopće ikad u životu tu nagradu. Ako je netko dobio za nešto za što je dobio, onda se pitaš što ta nagrada znači.

Pobjeda u glazbi za mene ne postoji. Postoji mala ljudska pobjeda – ja sam sretan jer mi je izašao album. Ali pobjeda nekoga nad nekim drugim u glazbi za mene nema smisla. Kako ću ja tebe pobijediti? Ti sviraš lutnju, ja sviram rog. Kako ja tebe pobjeđujem?

Tko se je uopće počeo baviti glazbom da bi se natjecao? To mi nema smisla. Ako ćemo igrati biljar, onda mogu reći da sam danas bio bolji od tebe ili ti od mene. Sport je natjecanje. Treniraš više, pobijediš, bude 3:0. U glazbi nemam taj poriv. Mogu samo slušati i gledati.

Ja toliko volim muziku da slušam i ono što mi se ne sviđa, samo da vidim što me tu zanima. Zašto smo slušali pokojnog Ekrema Jevrića? Zato što me je to resetiralo. Bio sam šokiran. Čovjek nema sluha, nema ritmike, ali nekako svaki put pogodi isti pattern. To mi je bilo fascinantno. Slušam sve. I ono što mi se gadi. To je moje pravo.

Što slušaš ovih dana?

Dobro pitanje. Sad si me zatekla.

Dugo sam slušao Altın Gün, Khruangbin također. Taj stil mi je za doma, za kombi, za put. Nekad idemo iz Bugarske prema Makedoniji, prolazimo kroz livade, i onda pustim takve stvari. Volim dosta instrumentalnu glazbu.

Shamso69 (Brkovi) i Maja Trstenjak/foto: Matej Grgić

Brkovi su trebali svirati i u Dubaiju. Koliko su vam takvi nastupi organizacijski izazovni?

Nama to nije izazovno u smislu organizacije, nego organizatoru. Za Dubai je moje bilo da kažem „da“ i budem spreman. Čovjek kupi avionske karte, ja dođem na aerodrom, odem u Dubai, tamo me dočekaju, vode, časte, sviram.

Ali sada se dogodio taj prokleti rat, odnosno posljedice rata u Iranu. Ja izbjegavam rat, dosta mi ga je bilo u životu, ne želim sad glumiti vojnog analitičara. Ali koliko sam shvatio, let koji smo imali više nije postojao. Čovjek je rekao: „Ajmo prebaciti na deveti mjesec pa ćemo vidjeti.“ I sad čekamo.

 Pjesma ”Teroristi” bavi se time da nešto znamo, ali ne smijemo reći. Cenzuriraš li ponekad samog sebe?

Pjesma sve govori. Priča o nečemu što vjerojatno znaš i ti, i ja, ali kad bismo to rekli javno, razapeli bi nas. Sve je tamo istina, ali ja neću govoriti imena.

Cancel kultura nešto je što danas tako zovu, ali postojalo je i prije, samo se nije tako zvalo. Možda je bilo umjerenije, teško mi je reći. Ali pjesma nije baš konkretno o cancel kulturi. Više je o tome: znam nešto i ne smijem reći. Samo vam to javljam.