Tom Bug o labelu nastalom iz klupske večeri
Sto izdanja Dobrog Housea: „Iako smo mali, postali smo globalni brend“

Dobar House naziv je za klupske večeri koje redovito pune zagrebačke i druge klubove, ali je to i izdavačka kuća koja je prije nekoliko dana objavila svoje stoto izdanje.
Povodom ovog jubileja razgovarali smo s pokretačem labela Dobar Housea, Tomom Bugom, o početcima na elektroničkoj sceni, ključnim trenutcima koji su oblikovali njegov stil, suradnjama i izazovima vođenja labela. Otkrio nam je i priču iza nove trake ”Take Control”, koja simbolično nosi ovu veliku brojku, te je s nama podijelio svoja razmišljanja o sadašnjosti i budućnosti house glazbe i klupske kulture.
Ova godina je dobro započela za label Dobar House. Izdao si njegovo stoto izdanje. Riječ je o tvojoj traci ”Take Control”. O čemu je točno riječ?
Ta pjesma stoji gotova na mojem računalu već dvije godine. Nikad nisam bio siguran u nju. Ne zato što mi nije draga ili što mi nije dobra, baš suprotno. Zvuči kao house, indie i pop u jednom. Zato sam dugo bio nesiguran u njezino izdavanje – uvijek mi je bila „preradijska“. Onda sam napokon shvatio da to uopće nije loše, da je u redu imati radijsku stvar koja će možda završiti u nekom setu, a možda i ne. Zato sam s Groovelineom i napravio club dub verziju pa da pokrijemo i taj dio. Utjecali su i ljudi koji su je čuli i većini je bila dobra, svi su govorili isto: ovo mi je super za slušati, za vožnju, za ovo, za ono…Utjecaj je imao i moj Instagram poll u storijima, gdje su moji pratitelji većinski (njih preko 90%) rekli da to izdam. Svakako sam htio da stoto izdanje ima moje ime pa sam odlučio baš nju izdati kao tu neku posebnu, drugačiju stvar.
Ostanimo još malo kod labela – na koja si izdanja najponosniji? Koja je traka bila najduže na nekom chartu? Koliko je label pridonio cjelokupnom brendu Dobar House?
Label je pomogao brendu globalno. Mislim, partyji također, bar kroz prizmu stranih gostovanja. Zahvaljujući njihovim objavama na društvenim mrežama i storyjima o nastupima na našim eventima, dobili smo izvjesnu prepoznatljivost; bar na globalnoj house sceni u industriji, ako već ne kod publike.
Label nam je, pak, s druge strane donio producente i izvođače iz cijelog svijeta. I što smo duže tu, to nam stiže više demo traka. U početku sam morao producente, poznanike i prijatelje vući za rukav. Tako to ide. Networking i odnosi unutar industrije su sve. Od 2018., od kad je DH aktivan i kao izdavačka kuća, izdali smo glazbu umjetnika iz Japana, Australije, Argentine, Kanade, SAD-a, Francuske, Škotske, Velike Britanije, Rumunjske, Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije, Ekvadora, Njemačke, Mađarske, Austrije, Italije…Tek sad, nabrajajući ove zemlje, shvaćam da smo globalni brand; makar i dalje bili jako mali, svi ovi artisti predstavili su nas kroz svoje kanale nekoj publici u inozemstvu.
Najponosniji sam na Copy Machine i općenito na sve što izdajemo od Soulfreqa, DJ-a i producenta iz Rijeke koji je iznimno talentiran i kojeg je zagrebačka publika imala prilike nekoliko puta slušati na našim događanjima. Uskoro će tu priliku imati opet!
Pjesme/trake koje bih izdvojio kao uspješne ili vrlo drage su:
Soulfreq – Bass 4 Love
Leon Benesty – Do It Like Oh
Dion’s House Kitchen – Jump
Ros T – Giving It Up (Austin Ato Remix)
Stefanic – Price For Peace
Vedritunes – Love Tool Direct (licencirano s Delta Swampa)
Bruns Lay x Arian – Lutaš
Alek Soltirov – Here It Comes
Liam Tav – Sheki Sheki
Ian Abram, Nik Milan – Love Is My Drug (Breaks Mix)
Luca Olivotto – Someone Out There
Narda – Do The Mau
Ima ih još, ali ne želim pretjerivati…Ove nabrojane uključuju izdanja i našeg podlejbla (Dobar House Gruv) koji trenutno broji 64 izdanja.
Prošle godine izbacio si album s kolegom Groovelineom, Copy Machine. Reci nam koja je ideja iza njega i kako je uopće došlo do toga?
Pa dugo sam htio napraviti album. Zatim sam dobio potporu od HDS-a da taj album i ostvarim. Trebalo nam je dvije godine da skupimo trake koje smo htjeli na albumu i mogu reći da sam jako zadovoljan kako je ispao. Htjeli smo imati album koji će trajati, za sada nam je to uspjelo. Trake s albuma se i dalje streamaju (čak više nego u mjesecu izdavanja), i dalje se prodaju, i dalje ih podržavaju neka imena, i dalje se vrte u raznim DJ radioemisijama i miksevima. Na kraju krajeva, dobili smo i nominacije za Ambasador i Elector nagrade, za singl godine i album godine. Singl ”Treat Me Right” je ujedno prvi singl albuma i traka koja će mi vjerojatno vječno biti draga. Pogodili smo neku žicu s njom. Baš kao i s ”Night Scene”. Usput, ”Night Scene” verzija za 2025. stiže uskoro!
Klupske večeri Dobar House postigle su velik uspjeh, iako to se nije dogodilo preko noći. Možeš li nam reći kako je sve počelo i gdje se te kako priča razvijala da bi došla tu gdje je sad?
Mislim da tajna uspjeha Dobrog Housea leži u kombinaciji glazbe koju predstavljamo i odnosa koji imamo s publikom. Mi ih zaista volimo, oni zaista vole nas. Uvijek smo imali taj pristupačni, prijateljski odnos s publikom, a oni su to prepoznali. Malo sreće tu i tamo, par dobrih poteza i Dobar House je u jednom trenutku pucao po šavovima u Mastersu. Tek smo se tad odlučili na sljedeći korak, a to je bio event za 550 ljudi. Nije bilo lako skočiti sa 150-200 na 550. Ali uspjeli smo. Upravo zato jer nam je publika vjerovala i jer su nas podržali u našem sljedećem koraku.
Krenuli smo u Sirupu u Paromlinu, odradili tri dosta dobra partyja – stvarno nam je od starta išlo super, jer je moja procjena bila da dobrog housea nema u gradu u tom trenutku. Bilo je techna, bilo je deep housea, bilo je opskurnih večeri koje su rasturale, ali ovaj neki underground mainstream, da se glupo izrazim, je nedostajao. Srećom, bio sam u pravu.
Sirup se zatvara i nalazimo se u jednoj nezgodnoj rupi odmah na početku. Radim party u Podmornici nakon gotovo šest mjeseci i doživljavamo potpuni flop. Došlo je 30-ak ljudi. Bio sam depresivan, ali nekako smo se iskobeljali i kroz evente u klubu Klub smo polako počeli skupljati novu publiku. Otprilike je bilo tako da smo jedan event bili krcati, drugi poluprazni. Tada je došao Masters, potom se kroz Masters rodio i sad već legendarni Dobar Božić, za koji mi je nedavno Stefanic rekao: „Dobar Božić je brend za sebe.“ I bio je u pravu. Dvije pune godine smo stabilno rasli u Mastersu do onog maloprije spomenutog pucanja po šavovima. Zatim je došao prelazak u Aquarius i Peti Kupe pa razni eventi poput TV Tornja, Barbarelle, PC Tala i drugih lokacija.
Poveznica svega toga je dobra house glazba i najbolja moguća publika koja u nas ima povjerenja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Na sceni si već preko 20 godina. Možeš li mi reći kakvi su bili tvoji početci? Gdje si izlazio, koga si slušao i tko su ti bili uzori? Kako si došao do house glazbe?
Isprva sam izlazio u razne barove, a mislim da je prvi klub u koji sam ikad ušao bio Kulušić. Nažalost, posjetio sam ga možda tri puta. Taj prvi izlazak u Kulušić bila je nekakva komercijalna večer, tako da ondje nisam otkrio elektroniku. Prvi susret s elektronikom u klubu bio je Perfection u klubu The Best; gostovao je Chris Liebing, a znam da je nastupao i Petar Dundov. Bilo je krcato i osjetila se posebna energija u zraku, nešto što do tada nisam u izlasku nikad prije doživio. Vjerojatno je to bila 2000. ili 2001.
Sljedeći na redu bio je Future Shock, na koji sam išao prvenstveno zbog Maura Picotta. Zatim su na red došli Astralis eventi. Kad gledam unatrag, koješta se promijenilo u mojem ukusu od tada.
U dodir s houseom došao sam preko svog brata Andrije i njegovog školskog prijatelja Antonija (Grooveline), s kojim i danas radim glazbu te nastupam. Uz njih sam počeo puštati i slušati house, a oblikovali su me izlasci na Body and Soul u The Bestu gdje su glazbu puštali Tom & Grade, Alen, Toxic, Active (line six), Frx i drugi. Isto tako, izlasci na Movin’ Groovin’ u Aquarius koje je predvodio DJ Tom (Tom & Grade) bili su ključni za moje učenje kako biti DJ. Toma sam gledao s galerije i shvatio kako se radi s publikom, ali isto tako kad je pravo vrijeme za mix. Dakle: i tehnički i psihološki pristup učio sam od njega.
Što misliš, koliko se scena promijenila u zadnjih nekoliko godina te ide li generalno na bolje ili na gore? Pratiš li uopće domaću elektroničku scenu? Imaš li neke domaće producente s kojima bi htio surađivati? Ili neke crewove zvati da gostuju na Dobar House večerima, a da ih do sada nisi zvao?
Dobar House je uvijek bio projekt za sve – sve koji nam odgovaraju glazbeno, a, srećom, glazbeno znamo biti dosta široki, unutar housea, naravno. Plus, dodajmo i disco u tu računicu. Kako je DH postao veći i popularniji, tako je postalo teže predstaviti nekog lokalnog novog ili nekog iz „drugog crewa“, no i to se događa i pokušavam koliko mogu balansirati i s takvim bukinzima. Trenutno je situacija malo teža nego prije dvije-tri godine, ne samo u RH. To je globalni problem. Siguran sam da je i publika čitala o zatvaranju klubova u Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, kao i novim, „čudnim“ navikama mlađih generacija koje ne zanima clubbing već šetnje, kafići i tko zna što. Imamo tu sreću da nas je publika prepoznala kao relevantni brend u Hrvatskoj i da nam vjeruju kad bukiramo manje strano ime za koje možda ne znaju ili kad dođu u velikom broju na domaću postavu. Zbog tog pristupa nas i naše publike, uspjeli smo prošle godine upoznati publiku i s Lemom, DJ-em i producentom kojem je prva stanica za izdavanje glazbe bio Dobar House. Isto je prije nekoliko godina vrijedilo za Soulfreqa i Groove Masterse, primjerice.
Za sada sam jako zadovoljan onim što smo napravili lokalno i s lokalnim artistima. Sada smo puno izbirljiviji nego prije, jer u ovom trenutku dajem prednost bookingu onih DJ-eva koji izdaju za Dobar House i za koje smatram da će njihov izbor glazbe na flooru napraviti nešto dobro. Tu dodajem još i ljude koji su toliko iskusni te sinkronizirani s Dobrim Houseom od početka: Hrwo E i Egzotika su najbolji primjer. Bio bih najsretniji da ima mjesta za sve, ali u godini odradimo sedam do devet evenata, jednostavno nema mogućnosti.

Tom Bug / Matej Grgić
Za kraj nekoliko kratkih: zadnji album koji si preslušao, zadnja knjiga koju si pročitao i zadnji film ili serija koju si pogledao?
Joj, odmah da krenemo od knjiga: nisam ništa pročitao godinama, nažalost, i toga me čak dosta sram. Svake godine krenem s nekom knjigom i ostanem na tom prvom pokušaju. Hajde, možda se to promijeni malo u 2025.
Album koji mi pada na pamet je ANOTR – The Reset. Preslušavao sam i druge, ali ovaj sam slušao više puta od početka do kraja. Remek-djelo.
Gledam filmove i serije svaki dan, ali baš nedavno gledao sam Jokera 2 – koji većina mrzi, no meni je bio odličan. Istina je da mi je bilo previše glazbenih i plesnih scena, no film – ako se ne gleda kroz očekivanja o ludom i nasilnom Jokeru – je zaista vrhunski. Preporučam. Ne očekujte nikakve superheroje, nikakvog Jokera kakvog zamišljate niti išta slično. Gledate dramu bez ideja o stripu i superherojima.
Iako to nisi pitao, omiljene serije u zadnje vrijeme su mi The Boys, Fallout i Dune – ovako iz glave.