Tonka: „Inspiriraju me Vanna i Ida Prester“
Grupa Pavel ima novi singl. Riječ je o pjesmi „Dobra stvar“, drugom singlu koji će se naći na nadolazećem studijskom izdanju. Tonka, pjevačica i glavna zvijezdom novog videospota se nakon rodiljnog dopusta vratila u glazbeni život i objašnjava nam novu fazu u privatnoj i karijernoj putanji
Aljoša Šerić nastavlja iskušavati nepoznate glazbene prostore pa je tako novi singl grupe Pavel jedina disko pjesma u njegovoj diskografiji. Ovim poigravanjem svoj bend ponovno odvodi u neki novi smjer o čemu priča pjevačica Tonka.
Koja priča stoji iza pjesme „Dobra stvar“? Aljoša ju je na svojim društvenim mrežama najavio kao Pavelovu pjesmu na koju se konačno može plesati.
Tako je, smijemo se da Pavel napokon ima disko stvar, plesnu pjesmu. „Dobra stvar“ je pjesma koja je nastala još u vrijeme mog solo albuma „Važne stvari“, samo je tada imala drukčiji refren. Od onda ju imamo na pameti i sada je zaživjela u pravom trenutku da nas podigne.
Pjesma odiše zaigranošću, iako zapravo govori o opijenoj osobi s velikom žudnjom i zapravo nekom opipljivom nemoći. Koju ste poruku željeli poslati ovom pjesmom?
Htjeli smo dočarati atmosferu noćnoga izlaska single osobe, iščekivanje, uzbuđenje, beat noćnog kluba, sve ono što je svatko od nas u nekom trenutku života doživio.
Koliko je domaća pop glazba inovativna u zvuku? Imam dojam da se naši glazbenici poprilično dugo drže svog zvuka jednom kad ga „ubodu“.
Ma ima svijetlih primjera, mi smo okruženi prijateljima glazbenicima koji kroz svoje stvaranje donesu uvijek nešto novo, rade pomake. Naravno, u glazbenom svijetu ima svega pa tako i ustajalosti, dosade, nezanimljivosti… Ne valja tapkati na mjestu, radije iznenaditi nego dosaditi.
Nekako mi se čini da je Pavel krenuo u nekom poprilično retro smjeru. Prvo je bio duet s Tedijem Spalatom „Ne daj na nas“, koji je već tada poprilično iskakao od ostalog repertoara, zatim pjesma sa Sanjom, Marinkom i Zecom „Dani koji sjaje“, a sada ovaj najnoviji singl „Dobra stvar“, koji ima natruhe Bee Geesa. Možda bi ovo pitanje trebalo biti adresirano na Aljošu, ali vjerujem da i ti možeš nešto reći o tome, koliko se svjesno mijenja vaše glazbeno stvaralaštvo?
Pjesme same diktiraju smjer, puno je tu kockica koje se moraju posložiti, tako da koliko je god Aljoša izborom suradnji nametnuo retro štih, mi se ionako smatramo bendom koji voli šarati i doticati razne podžanrove pop glazbe.
Što najčešće svira kod vas doma?
Nickelodeon music, haha! Volim puštati glazbu Luni, skupa pjevamo, plešemo, zezamo se. Često stavim i nova izdanja na Spotify pa skupa slušamo. Sviđa joj se nova stvar Sama Smitha.
Koliko majčinstvo utječe na tvoj identitet glazbenice?
Utječe utoliko što želim kćerima svojim primjerom dati do znanja da od snova nikada ne treba odustajati, to mi daje dodatan podstrek. Nadam se da će Luna i Ava možda jednom biti ponosne na nas, na svoje roditelje. Uostalom, kao i svi roditelji, sve što radim, na neki način radim s posvetom njima.
Primjećuješ li kod svojih kćeri, s obzirom na to da ste i ti i Aljoša javne osobe, da gledaju na scenu drugačije od ostale djece? Naime, sjećam se vlastitog iskustva kao djevojčice da mi je pjevačica na TV-u ili koncertu bila neka poprilično uzvišena i nedostižna figura.
Naravno, Luna je jednom na televiziji vidjela neku ženu koja ju je podsjećala na njenu baku pa smo joj morali objašnjavati da nisu svi ljudi na TV-u. Sad je već velika pa shvaća pomalo, mislim da je ponosna, voli nas gledati, zagrli me jako kad me čuje na radiju ili vidi na telki, a meni je srce k’o kuća. Pokušavam je uključiti u sve što radim, pripremu, upjevavanje, vježbe, biranje odjeće, šminkanje pa se osjeća dijelom svega i važno, a ne samo kao promatrač.
Vrlo je važna razmjena iskustava u umjetničkim profesijama. Traže li mlađe kolegice savjete od tebe? I ti od onih starijih?
Volim razgovarati s kolegicama pa kroz to tražim inspiraciju, kroz izmjenu iskustava uspijem dobiti poneki savjet, a možda ga nesvjesno i dam. Jedan od razgovora koji ću pamtiti jest onaj sa Sanjom Doležal, na snimanju spota „Dani koji sjaje“.
Imaš dvije profesionalne karijere, onu kao restauratorice i ovu kao glazbenice. Što ti znači glazba i kako doživljavaš ljudski glas?
Bez glazbe ne bih mogla živjeti! Ona me čini sretnom, uz nju otplovim i maštam, noću čak držim radio uključen, Radio Sljeme ili HR2 – smiruje me dobra radio postaja.
Kako održavaš svoj glas i formu?
Upjevavam se prije koncerata, pazim da se ne prehladim, na tulumima nikad ne pjevam na sav glas, stalno nešto pjevušim po doma, vičem za djecom, stalno sam u pogonu i fit.
Koji su tvoji glazbeni uzori?
Sve dame koje imaju uspješnu glazbenu karijeru i skladan obiteljski život, žene koje tijekom godina bivaju sve zanimljivije. Od naših me inspiriraju Vanna i Ida Prester. Glazbene uzore nemam, svoja sam, iz svoje kože ne mogu.
Što je za tebe uspjeh?
Znati se radovati malim postignućima kao da su ogromna, nalaziti radost u malim trenutcima, svjesno živjeti svaki trenutak u ovom ludom svijetu. Imati osobu s kojom to možeš podijeliti.
Smatraš li da Pavel ima zasluženo mjesto na sceni ili da bi trebalo biti nekako drugačije?
Sve je kako treba biti. Naravno da bismo htjeli biti stalno broj 1 ili dobivati toliko nagrada da nam ne stanu na policu, no zapravo, sretni smo sa svime što smo do sada napravili i s onim što nas još čeka.
Iako nisi u bendu od samih početaka, dovoljno si dugo da mi možeš odgovoriti na ovo pitanje: koliko se Pavel promijenio kroz svoje djelovanje?
Dosta se promijenio, od indie pop benda, preko alt countryja do punokrvnog popa… Pa i postava benda bila je podložna promjenama. Ja sam u bendu već deset godina i bivamo sve bolji i bolji, kao ekipa, ali kao i glazbenici. Pozdrav mojim Pavelinjosima: Josip Radić, Filip Hrelja, Jurica Hotko, Toni Tkalec, Dean Melki, Stipe Mađor…