Tús Nua: “Zašto ne ciljati na svijet?”

U posljednjih je nekoliko tjedana posebno aktualna tema o potencijalu hrvatskih glazbenika u inozemstvu. Tús Nua je bend čiji se zvuk čuo i u dalekom SAD-u, jer njihovu je pjesmu “Fight!” s prvog albuma svojevremeno poznati američki radio KEXP proglasio pjesmom dana.

Izazovi inozemne karijere

Ambiciozne i odlučne, Tús Nua su Jelena i Jordi, danas već dobro poznate europskoj publici koja voli alternativnu glazbu, a koje smo ulovili u pripremama za novu turneju: „Nadajmo se da će se dogoditi. Na proljeće planiramo europsku turneju, a nastavit će se i na jesen”, izjavila je Jordi kojoj, baš i kao kolegici Jeleni, sama spomen na buduće koncerte izaziva osmijeh na umornom licu s obzirom na to da većinu organizacijskog posla one rade same, a tu su i sveprisutne ”mjere”:  „Puno je neizvjesnije nego prije godinu i pol-dvije kad smo zadnji put bile na turneji.

Još uvijek ne znamo točno sve datume turneje, kako ćemo sve to odraditi, kakve će biti mjere po državama… Ne vidim ništa pozitivno u tome, užasno je teško planirati logistiku. Na turneju ne idemo same, s nama ide još četvero ljudi kojima moramo javljati kako stvari idu, a idu jako sporo. Ali, veselimo se, kako god da bude. Nismo svirale dvije godine!”, nadovezala se Jelena.

Tús Nua/Matej Grgić

Na spomenutoj će turneji promovirati drugi album “Nothing Personal” koji je nedavno ugledao svjetlo dana, a kako bi mogao doprijeti do široke inozemne publike, potrebno je mnogo pripreme, kažu, za što veliki bendovi imaju kompletan tim stručnih suradnika: „Prije smo mi čak i vozile kombi, sada imamo vozača, tako da možemo raditi druge poslove u kombiju”, smije se Jordi.

Kako uopće doći do svirke u europskom klubu?

One su dokaz da je samostalno moguće organizirati iscrpljujuću turneju, što mnogi bendovi s ovih prostora smatraju nemogućom misijom. Zato smo ih upitali, koji su kanali i načini da si jedan bend samostalno organizira svirku u nekom europskom klubu: „Najbolja stvar koja ti se može dogoditi je networking. Ako upoznaš nekoga nakon svirke na festivalu, pa da mu se kasnije možeš javiti. Drugi način je pucanje na slijepo. Moraš imati dobro složen elektronički press kit u kojem stoje sve informacije o tvom radu na jednom mjestu. Da se ne treba posebno guglati gdje se može preslušati album. S tim je potrebno strukturirano se javljati mailovima samo onim klubovima koji su srodni žanru u kojem djeluješ. Znači, ili direktno kroz poznanstva ili guglaj i traži kontakte. I bendovi međusobno razmjenjuju tablice kontakata.”

Dodaju kako je danas zbog cjelokupne situacije uistinu teško dogovoriti svirku jer je zbog odgođenih turneja jako puno termina bukirano: „Rekla bih da smo s prošlim turnejama imali dosta sreće jer smo baš radile detaljno istraživanje o klubovima prije nego što smo im se javile. Gledale smo gdje nastupa netko sličan nama”, kaže Jelena.

Budući da se trud uvijek isplati, tako i Jordi i Jelena stiču sve više i više slušatelja, a najbolju svirku pamte iz Beograda: „Neki od ljudi su čak znali i stihove naših pjesama. Bilo je to 2018.”, kaže Jelena te dodaje: „Svako mjesto je drugačije. Nije nam čak niti bitno koliko ljudi dođe, uvijek nam je drago biti na turneji, jer zbog toga sve ovo radimo.“

Tús Nua/Matej Grgić

Turneja je poprilično izazovan i naporan zadatak za svakog glazbenika, stoga nas je zanimalo dolazi li tu i tamo možda i do konflikata ili svađa: „To bih prije nazvala konfliktom nego svađom. Barem nitko ne prijeti da ne želi otići na idući koncert, nemamo takve drame, ali zakačimo se oko gluposti. Ja sam kontrol frik, pa nju to nervira, a ona ima neke druge stvari koje mene nerviraju… ali toga uvijek ima u svakom odnosu. Od kada sam u bendovima, uvijek govorim da je to kao da si u vezi. Tu jednostavno postoji određena interakcija i ako radiš na vezi, konflikti se događaju. Ako nema konflikata, sve stagnira.

Konflikti su bitni da bismo ukazali na stvari koje treba promijeniti. Pod uvjetom da nisu obje osobe idioti, ili više njih”, nasmijala se, na što se nadovezala Jelena: „Kako bi se konflikti dogodili, mi bismo ih rješavali kao Excel tablicu. Razgovarale bismo, što je jako bitno kako se stvari ne bi ponovile. Samo bivanje na turneji je nešto gdje ostaješ bez privatnosti. Možda uloviš malo vremena da se prošećeš sama, ali za to nema obično vremena. Deset dana naći rupu od sat vremena, to je… treba biti tolerantan, poslušati druge ljude, a ne biti sebičan i tvrdoglav.“

Velika očekivanja

A nakon turneje, u šali kažu, slijedi terapija: „Moraš provariti sve što se dogodilo, i pozitivne i negativne stvari. Čim završi turneja javlja se osjećaj da želiš to proživjeti opet. Shvatiš koliko si ubijen i koliko ti treba fizički odmor tek kad turneja stare. Treba mi tri dana da dođem k sebi i nastavljam dalje. Dosta vremena provodimo u analizi što bismo mogle bolje napraviti, u smislu sviranja, logistike, međuljudskih odnosa i slično, dok smo istovremeno uzbuđene oko početka nove turneje”, kaže Jordi.

Upravo ih ovaj način razmišljanja i djelovanja izdvaja iz mase, a na pitanje zašto više bendova iz Hrvatske ne djeluje na ovaj način odgovaraju: „Dosta se bendova zezne jer nemaju dovoljno velika očekivanja od sebe. Imamo odličnih bendova, posebice alternativnih. Jezik više nije toliko bitna komponenta u glazbi, bitno je da ona dopre do tebe, bez obzira na jezik. Mnogi se zadovolje time da sviraju samo u Hrvatskoj. Nema ništa loše u tome, ali imamo 3,88 milijuna ljudi, što je poprilično mala skupina. Zašto ne ciljati na svijet, pogotovo danas kada imaš streaming servise, lakše je putovati, lakše je umrežiti se… jednostavno, zašto se ograničavati?”, kaže Jordi.

Tús Nua/Matej Grgić

Njihova se publika tako ne ograničava kada su u pitanju riječi hvale za novi album “Nothing Personal”. „Kažu nam da smo zrelije”, smije se Jelena i dodaje: „Mi smo također zadovoljne albumom jer smo napravile baš ono što smo i htjele napraviti. Nismo pokušale prekopirati prvi album, nismo imale nikakav konkretan cilj kojem težimo, mislim da se to i čuje. Zvukovno je album karakterističan nama, ali osobno vidim razliku i napredak”.

„Mislim da je intimniji, a tekstualno je dosta apstraktan”, nadovezuje se Jordi. „I jedna i druga volimo pisati tekstove u kojima se ne može naći jednostavno značenje te ih svatko može interpretirati kako god želi. Ima dosta ludih i rezigniranih trenutaka na albumu, kao i jednostavnih mantri koje su izuzetno osobne. Trenutak u kojem to pišeš je trenutak izrazito jake emocije koju osjećaš. Ponekad imam dojam da – kada se deremo u mikrofon – deremo se zapravo samoj sebi”, zaključuje.

“Nothing Personal”

I tako je “Nothing Personal” zapravo prilično osobna i iskrena priča, a sama kontradikcija u naslovu ih, kažu, zabavlja. Njihove pjesme nastaju organski i jednostavno: „Bez previše filozofiranja, bez forsiranja. Razvijamo ideje kako nam dođu”, kaže Jelena. A na činjenicu da je album nastajao četiri godine, nadovezala se Jordi: „Od te četiri godine, godinu i pol smo svirale, a bio nam je plan dvije godine nakon prvog albuma izbaciti drugi. Ali došla je pandemija, udario je lockdown i potres, ja sam dobila otkaz, milijun osobnih situacija, zbog čega jednostavno potoneš. Satre te to, ne znaš što će biti sutra, kada ćeš sljedeći put svirati, zato smo mi zapravo u posljednjih godinu dana napravile ovaj album, ako ne i u zadnja tri mjeseca”.

Tús Nua/Matej Grgić

Upravo je njihov koncert bio zadnji u gradu, 11. ožujka 2020. u Vintage Industrial Baru, na dan kada je svijet stao: „Da sam znala da dvije godine neću svirati… došla bi na stage i plakala”, kaže Jelena. „Došle smo na tonsku, sve je kasnilo, nigdje nikog oko nas, raspitujemo se što se događa i saznajemo da Svjetska zdravstvena organizacija upravo sastanči oko toga hoće li proglasiti pandemiju. Krenula je neka panika, bilo je čudno. Nekako kao da je bilo jučer i kao da je bilo prije deset godina.”

Mnogi su se bendovi u ovom teškom razdoblju okrenuli online koncertima, na što one nikako nisu pristale: „Nekim bendovima to jest opcija, nama nije bila – ili ćemo svirati kako se spada ili nećemo uopće”, odlučno će Jordi.

San o budućnosti

Odlučnost ih je dovela do cilja, koncerti su ponovno krenuli, a na pitanje kako usklađuju sve poslovne i privatne obaveze odgovaraju jednostavno: „Radimo na daljinu i jedna i druga”, što iziskuje puno truda: „Znaš kako izgleda naš dan? Probudim se ujutro, pola sata uzmem da popijem kavu i pogledam sve novosti i zatim krenem s poslom. Ne stajem do nekih 16 h, a već u 16:30 sam na probi. Nakon probe se ponovno čujem s Jelenom i nastavljamo raditi na logistici i taman kad legnem spavati počnu stizati mailovi”, smije se Jordi.

No, sva ova žrtva, kažu, je zbog jednog cilja, a to je san da se mogu u potpunosti posvetiti glazbi. Shvaćaju ovo kao neku vrstu prijelaznog razdoblja, a mi im želimo da što prije dođu do svega onoga što su si same zacrtale.