Vicko Bilandžić: „Važno je da postignemo fascinaciju živom izvedbom"

Ravnateljske pozicije u različitim kulturnim ustanovama uzburkale su kraj prošle i dobar dio ove godine, bilo da je riječ o riječkom ili splitskom HNK-u ili pak koncertnim dvoranama u Zagrebu i (ponovno) u Splitu. Promjene su se doista i dogodile u drugom najvećem gradu u državi. Na mjesto intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu potvrđen je glumac „iz kuće“, Vicko Bilandžić, koji za svoju matičnu kuću ima velike planove.

Oni se, dakako, protežu i na nacionalni festival usko vezan uz HNK Split, Splitsko ljeto. S obzirom na to da je ovo portal posvećen isključivo glazbi, upravo je na tome aspektu njegovih planova bio fokus našega razgovora.

Glazba čini najveći dio svih hrvatskih narodnih kazališta u Hrvatskoj, a Split u tome nije iznimka. Najveći dio djelatnika zapravo radi na glazbeno-scenskim produkcijama, a to su operni solisti, zbor i orkestar. Koliki je splitski ansambl i što je moguće postići njime?

Najveći pomak može se napraviti baš u tome segmentu. Tu je najveći broj zaposlenika, ali i najveći budžet. S druge strane, najmanji je interes publike za glazbene produkcije. Stoga je cilj postići ravnotežu bez podilaženja publici kroz pružanje najjednostavnijeg popularnog ili tzv. estradnog repertoara.

Lako je napuniti gledalište ako dovedemo izvođača kojem izbrojimo likeove na Instagramu ili anketiramo gledatelje o tome koga bi htjeli gledati i slušati. Međutim, takve sadržaje mogu konzumirati na drugim mjestima koja se ne financiraju novcem poreznih obveznika. Naša je obveza, kao hrama kulture u kojem se čuju klasični instrumenti, da publiku pokušamo približiti tom repertoaru i obrnuto, da taj repertoar približimo publici. Kako to postići? Negdje se publici treba dodvoriti, u medijima se spominjalo povezivanje i s Ultrom.

Publiku treba privući u dvoranu, a onda osigurati da se ona onamo i vrati

Potrebno je osvijestiti građanima činjenicu da u ovom gradu postoji orkestar koji može proizvesti čaroban zvuk. Zatim publiku privući u dvoranu, a onda osigurati da se ona vrati. Naravno da će u svakom od tih koraka pojedinci „otpadati“, ali oni koji se zadrže postat će jezgra koja će činiti novu publiku.

Kažete da je najmanje publike na glazbenim produkcijama. Odakle Vam to?

Izvješća splitskog HNK-a to dokazuje konkretnim brojkama. Drugi pokazatelj je omjer udjela vlastitih sredstava uloženih u produkcije i prihoda koji su došli od ulaznica; glazba tu ponovno loše stoji. Pritom u taj izračun ne uključujemo sredstva potrebna za održavanje zbora i orkestra.

Unatoč tome, važno je da su takvi ansambli preživjeli sve napade kapitalizma i da imamo mogućnost stvaranja vrhunskih glazbeno-scenskih djela sa zborom i orkestrom. Jer ako to jednom izgubimo, nema povratka.

Važno je da su ansambli preživjeli sve napade kapitalizma i da imamo mogućnost stvaranja sa zborom i orkestrom – jer ako to jednom izgubimo, nema povratka

Foto: Matej Grgić

Kao nova ravnateljica opere potvrđena je mezzosopranistica Ivana Srbljan. Kako ste ju izabrali?

Ona je spletom okolnosti došla na moj „radar“. Kada mi je bila predložena, nisam očekivao da će tako etablirana operna pjevačica impresivne karijere prihvatiti mjesto ravnateljice Opere. Već od prvih razgovora shvatili smo da se razumijemo i dijelimo zajedničke ciljeve.

Sretan sam što je pristala biti dijelom moga tima pružajući tako neovisan, vanjski uvid u situaciju. Moći će izabrati prave potencijale za razvoj, zatim goste, a u ljetnom razdoblju i međunarodne goste za Splitsko ljeto, koji će nam pomoći u ostvarivanju međunarodne ljetne festivalske izvrsnosti.

Što trenutačno nedostaje splitskom HNK-u? Često se spominje nedostatak solista…

Mnogo programskih sredstava moramo trošiti na popunjavanje redova solista, zbora i orkestra. Neka sredstva moramo trošiti na osnovno funkcioniranje, a trebala bi zapravo biti utrošena na produkciju kojom bismo onda omogućili nekim predstavama dulje igranje pa da ih možemo ponuditi i našim gostima, odnosno turistima koji bi zbog toga mogli i doći u Split.

Sredstva moramo trošiti na osnovno funkcioniranje, a trebala bi zapravo biti utrošena na produkciju

Očekujem da će se ta mjesta uskoro popuniti kako bismo mogli normalno funkcionirati. Drugo što nedostaje jest programiranje koje bi osluškivalo interese ansambla, razvoja vlastitih potencijala, ali i interesa publike. Treće je programiranje kojim bi se dosegnula publika koja još nije došla u HNK – oni koji će doći u kazalište i trajno se zadržati.

Vanjski suradnici su naš spas i mi bismo voljeli da oni postanu našim stalnim suradnicima. U kakvom točno odnosu, definirat ćemo naknadno. Važno nam je da oslobodimo sredstva za program.

Foto: Matej Grgić

Kako splitski HNK stoji s tehničkom opremom? Je li joj potrebno unapređenje?

Bio sam u nekoliko inozemnih kazališta, među ostalim i u Tbilisiju, gdje je kazalište obnovljeno prije desetak godina. Iako sve izgleda spektakularno, već mi je rečeno da je dio tehnike zastarjeo. Dakle, suvremena tehnika, da bi se natjecala s produkcijom kojoj je publika izložena svakodnevno, mora biti na zavidnoj razini. To doista mnogo košta, riječ je o uređajima koji se rade u malim serijama, a mi takve trendove moramo pratiti.

Dio sredstava za produkciju potrebno je izdvajati i za popunu tehnike da bi publika mogla uživati u cjelokupnom kazališnom iskustvu.

Zgrada HNK u Splitu vapi za obnovom s obzirom na to da je posljednji put obnova provedena prije četrdesetak godina. Postoje li planovi za to?

Obnovljena je krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća s namjerom da se otvori i nova scena. Do sada nije izgrađena. S gradskim službama i Društvom arhitekata Splita izrađujemo programe koji će reći što nam je točno potrebno.

Foto: Matej Grgić

Uskoro bi Grad trebao raspisati natječaj za idejna rješenja projekta Stari plac, koji bi riješio probleme ne samo HNK-a nego i drugih kulturnih sadržaja u gradu. Za obnovu trebamo računati na fondove Europske unije, koji zahtijevaju kompleksnu i izuzetno skupu dokumentaciju. Sredstva za to trenutačno nemamo, ali morat ćemo ih iznaći kako bismo mogli riješiti taj problem. Nadam se da ćemo u pripremi dokumentacije uspjeti već sljedeće godine.

Što je s koncertnom djelatnošću Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu? Dosadašnja praksa bila je izvedba nekoliko prigodnih koncerata godišnje…

Mislim da je dobro „razbijanje“ orkestra na komorne skupine pa je moguće ostvariti više nastupa i u manjim mjestima i slično. A dobro je i za glazbenike da se bolje uvježbaju i međusobno čuju te sviraju neki program po vlastitom izboru. Planiramo i koncerte zbora. Mislim da će Ivana Srbljan znati dobro izabrati programe i načine na koje će biti ostvareni.

Foto: Matej Grgić

S obzirom na to da ste oblikovanje opernog programa prepustili ravnateljici Opere Ivani Srbljan, što nam s Vaše intendantske pozicije možete reći o planovima za operni program tijekom mandata?

Svakako će biti dinamičan i prilagođavat će se našim kadrovskim mogućnostima. Važno nam je razvijati vlastite potencijale sagledavajući koje pjevače imamo u vlastitim redovima, zatim u gradu, a onda i na razini države pa čak i regije. Mislim da je naša obveza i prema poreznim obveznicima, prema djelatnicima, a onda i akademiji koja školuje te ljude iznaći takva rješenja.

Mislim da će operna direkcija kojoj dajem potpuno odriješene ruke znati pronaći dobra rješenja

Namjeravamo ustrojiti i operni studio pa ostaje pitanje što će se i kroz njega iskristalizirati kao jedno od rješenja. Sukladno svemu tome sklapali bismo sezonski repertoar. Naslovi već postoje, ali u ovom trenutku ih ne bih objavljivao. O tome će vjerojatno biti riječi u srpnju.

Foto: Matej Grgić

Split je „utvrda“ talijanske opere. Verdi i Puccini su najprisutniji. Nedostaje li Splitu kanonskog opernog repertoara izvan tih okvira? Što je sa suvremenom operom?

Trebamo težiti raznovrsnijem repertoaru. Sada već imamo nekoliko Verdija i Puccinija na raspolaganju. Jedan od mojih većih izazova jest obnova starijih produkcija koje bismo osvježili novim izvođačima te novim marketingom i tako privukli novu publiku koja ih do sada nije vidjela. To mi je i veći izazov od stvaranja novih produkcija.

Foto: Matej Grgić

Usredotočit ćemo se na to da s belkantističkih naslova skinemo prašinu i predstavimo ih na pravi način. Mislim da će operna direkcija kojoj dajem potpuno odriješene ruke znati pronaći dobra rješenja.

Kod suvremene opere postoji određeni korpus opera koji se trenutačno prikazuje na europskim pozornicama, a kod nas je zanemaren

Suvremena glazba nije naš primarni zadatak, ali kroz razne projekte (mahom sufinancirane od strane EU) pokušali bismo ju prezentirati našim gledateljima. Kod suvremene opere postoji određeni korpus opera koji se trenutačno prikazuje na europskim pozornicama, a kod nas je zanemaren. To su samo nekakve smjernice, ali sve takve odluke donosit će Ivana Srbljan.

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca iz Rijeke ostvaruje brojne koprodukcije sa Slovenskim narodnim gledališčem iz Maribora, ali i s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Imate li planove za koprodukcije?

Tu se otvara mogućnost preko konzorcija K-HNK, gdje nas Ministarstvo kulture i medija motivira da ostvarujemo koprodukcije. Inicijalni razgovori sa zagrebačkim HNK-om već su ostvareni i bit će uskoro objavljeni rezultati. Postoje i neki međunarodni kontakti koje smo ostvarili, ali oprezni smo s tim s obzirom na to da je riječ o visokim troškovima ako je u pitanju razmjena izvođača. Zasada su tu ideje o suradnjama s operama u Ateni i Tbilisiju.

Foto: Matej Grgić

Splitski HNK ne ostvaruje mnogo opernih izvedbi tijekom sezone. Tijekom proteklih pandemijskih godina nije ostvaren ni određeni broj planiranih premijera, u čemu su ostala kazališta u Hrvatskoj ipak bila uspješnija. Planirate li povećati broj opernih izvedbi? Što je s operama poput Ere s onoga svijeta koje su dobro posjećene, ali se prikažu jednom u sezoni?

Trebamo početi razmišljati o broju izvedbi. Važno je da se predstave prikazuju nakon premijere, a ne samo da izbacujemo nove naslove. Program ovog Splitskog ljeta prilagodili smo tome pa će Tosca planirana za premijeru biti izvedena šest puta (za razliku od prošlogodišnjeg premijernog naslova izvedenog samo dvaput). Bit će i dva rezervna termina, ako bude dovoljno interesa.

Planiramo opere raditi za vanjski ambijent kojem će biti prilagođene

Nema smisla da se predstava onda prenosi u kazalište. Planiramo opere raditi za vanjski ambijent kojem će biti prilagođene. Također, u planu je proširivanje broja izvedbi. Primjerice, izveli bismo Aidu na Peristilu šest puta u lipnju sljedeće godine, dakle, prije početka Splitskog ljeta. Cilj nam je da razdoblje u kojem smo na otvorenom proširimo od svibnja do listopada. Pokušat ćemo pružiti što više predstava. Mnogo se truda uloži u predstave, da bi na kraju broj izvedbi bio malen.

Foto: Matej Grgić

Stalno govorimo o „publici“. Tko je ta publika? Je li to namigivanje i turističkom sektoru?

Može biti i to. Ako prodajemo ozbiljan proizvod kao što je opera, turist će potrošiti i na drugim mjestima, što je dobro za prihode grada i države. Postoji velika baza Splićana koji operu doživljavaju kao nešto lijepo što postoji, ali ne bi je baš išli gledati jer operu ne razumiju. Edukacijom različitim kanalima trebamo doprijeti do publike i predstaviti operu u koju će se, kao i mi, zaljubiti.

Split treba imati mogućnost čuti širok dijapazon pjevača za koje smo spremni i moramo platiti ozbiljnije honorare

Posljednjih godina imali smo prilike viđati neke „stalne“ goste splitske Opere. Hoće li se nastaviti tradicija takvih imena?

Sugestivno ste postavili pitanje, istaknuo bih samo da je to Vaš stav. Split treba imati mogućnost čuti širok dijapazon pjevača za koje smo spremni i moramo platiti ozbiljnije honorare. Splitska publika, naročito ljubitelji opere, treba imati mogućnost usporedbe različitih pjevača.

Mlada publika vječni je „problem“ opera. Zagreb je tu pokušao doskočiti nekim produkcijama, ali to je ostalo tek u fazi pokušaja. Što Split planira?

Ideje su razne. Pokušavati se mora i ne smije se odustajati. Postoje primjeri dobre prakse iz Europe koje bismo primijenili u Splitu. Nismo sigurni u njihovu primjenjivost, ali ne smije biti srama u pokušaju. Treba pronalaziti modele koji će uspjeti i vjerovati da je glazba zanimljiva te da možemo pridobiti publiku kojoj je raspon koncentracije sedam sekundi da može odslušati predstavu u trajanju od tri sata.

Možda treba početi s kraćim djelima, ali važno je da postignemo fascinaciju živom izvedbom

Možda treba početi s kraćim djelima od sedam ili osam minuta, ali važno je da postignemo fascinaciju živom izvedbom. Koju metodu ćemo samostalno osmisliti ili preuzeti i prilagoditi — ne mogu točno sada reći, ali na stolu je sedam metoda. Ona koja se pokaže najkvalitetnijom, pri njoj ćemo ostati.

Foto: Matej Grgić

Hrvatski dom u Splitu pojavio se kao nova institucija koja sudjeluje u glazbenom životu grada. Jeste li planirali suradnju s novom ravnateljicom Vanesom Klevom?

Već smo uspostavili kontakt i planiramo koprodukcije gdje bismo međusobno koristili kapacitete. Mislim da će to biti dobra sinergija i da će ponuditi nešto novo gradu Splitu.

Što možemo očekivati na početku sljedeće sezone?

Zasada podižemo broj izvedbi naslova na Splitskom ljetu s dva na šest. Mijenjat ćemo vizualni identitet te marketinški pristup. Ero će biti izveden ne samo u Vrlici nego i u Splitu. Pokušavamo dogovoriti i još jednu novu lokaciju za koju se nadamo da će biti odobrena.

Foto: Matej Grgić