Zevin: „Možda sam i jedina koja je konstantno imala viralne sadržaje na društvenim mrežama tijekom sezone Dore"

Pravo ime joj je Nives Cilenšek, ima 22 godine i opisuje se kao umjetnica, a ne samo pjevačica, a njezin rad miješa glazbu, film i performans

Neovisna je glazbenica, redateljica i vizualna umjetnica, a neki je nazivaju Balkan Bubblegum Princess.

Zevin je debitirala na ovogodišnjoj Dori s pjesmom “My Mind”, a nedavno je izbacila i svoj novi singl “Until I Die” (Dok ne umrem). Otkrila nam je zanimljivosti o svojem umjetničkom životu, razmišljanja o glazbi i skorašnjem koncertu u Tvornici kulture.

Tek si nedavno imala priliku predstaviti se hrvatskoj publici kao novi izvođač na Dori, ali već od samog početka društvene su mreže gorjele i naveliko se pisalo o tebi i tvojoj pjesmi, koja se odlično zavrtjela internetom. Osim kao glazbenicu, mnogi su te vidjeli i prepoznali kao izuzetno zanimljivu i kreativnu personu. Koliko je danas za nove mlade izvođače nužno biti vidljiv online? Odakle crpiš inspiraciju i ideje za sadržaje na mrežama, koji su vrlo uspješni?

Vrlo je bitno, rekla bih. Jedan sam od izvođača, rekla bih možda i jedina koja je konstantno imala viralne sadržaje na društvenim mrežama tijekom sezone Dore, a sve to kao mali artist. Vrlo sam kreativna i zanima me režija, video, radim spotove i meni to nije nešto strano. Otkad sam se rodila, imam sto ideja u glavi. Inspiraciju najviše volim uzimati iz života i iz situacija koje se dogode. Kroz upotrebu društvenih mreža naučiš neke osnove, a onda je ključno pokušati kroz takav medij pokazati sebe.

Kako je nastala pjesma “My Mind” i po čemu se razlikuje od tvojih dosadašnjih pjesama? Je li nastala ciljano za Doru ili spontano?

Nastala je iz unutarnje borbe identiteta, iz dvojbe treba li otići van ili ostati ovdje. U svakom slučaju, treba ostati svoj i ne dozvoljavati kulturi da te mijenja. Pjesma jest nastala spontano, ali smo je odmah i imali u vidu za prijavu na Doru.

Tvoje scensko ime Zevin nastalo je od tvojeg pravog imena Nives čitano unatrag. Moglo bi se reći da su Nives i Zevin dvije strane iste osobe. Koje su vam sličnosti, a koje razlike?

Ne osjećam dvije osobnosti, i Nives i Zevin ista su osoba, razlika je samo u tome što je Nives organiziranija, profesionalnija, usmjerenija na produkciju, dok Zevin time nije opterećena, može se opustiti, biti kreativna i više si toga može dopustiti. Može biti luđa, što je kod izvođača na neki način opravdano.

Zevin / Foto: Paula Fanton / Foto sekcija KSET-a

„Najdraže i najbolje mi je raditi za sebe, to je neusporedivo s bilo čim drugim”

Izjavila si da su na tebe utjecali glazbenici poput Stromaea, Michaela Jacksona i sastava Little Big. Na koji način i što te najviše kod svakog od njih oduševljava? Što još slušaš u slobodno vrijeme?

Sviđa mi se kako neku ozbiljnu temu znaju preokrenuti pa na kraju možda i ne znaš o čemu zaista pričaju, dobro to sakriju. Little Big su malo luđi, sviđa mi se njihov russian bass na trenutke, dance dijelovi, kao i kod Michaela Jacksona. Slušam Francuze, balkansku glazbu, a možda najmanje slušam hyperpop, to mi zanimljivo. Moj producent Jerry sluša hyperpop, no ja jednostavno ne mogu. Ja više slušam komercijalniju glazbu i možda smo zbog toga on i ja dobra kombinacija kad radimo. Spoj jednog i drugog. Ja za sebe osobno ne bih rekla da sam hyperpop izvođačica, možda više electro pop, alternative pop i slično.

Surađuješ s producentom Jerryjem (Jernej Drnovšek), a zajedno ste prošle godine osnovali kreativni studio Control Freaks, koji kombinira eksperimentiranje s umjetnom inteligencijom i klasičnom filmskom praksom. Kako surađujete i kako to sve skupa funkcionira?

Nismo samo nas dvoje, okupili smo ekipu koja dijeli tu viziju. Oboje smo u svijetu produkcije i reklama, stvaramo različite sadržaje i Control Freaks je mjesto gdje sve to dolazi zajedno. Dolazi nam dosta klijenata koji točno znaju što žele, ali ne znaju kako to kreativno upakirati, i to je točno ono što mi možemo ponuditi.

Osim glazbom, baviš se režijom i produkcijom. Kako si zadovoljna s tim iskustvima i suradnjama? Koje bi dosadašnje projekte izdvojila kao najdraže?

Najdraže i najbolje mi je raditi za sebe, to je neusporedivo s bilo čim drugim. Više i manje sam radila komercijalnije stvari, koje nisu bile nužno toliko kreativne pa ne bih mogla ništa posebno izdvojiti, no od svih takvih projekata mogu mnogo naučiti i zatim to znanje na kreativan način primijeniti na sebi. Upoznala sam brojne redatelje i voljela bih i sama napraviti kratki film ili nešto slično. Sve je to složeni proces. Produkcija je istovremeno vrlo nezgodna i zahtjevna grana povezana sa svijetom biznisa. Mi umjetnici volimo malo odlutati, ali dobro je znati kako raditi pod pritiskom. Produkcijski način razmišljanja dobro je uklopiti u menadžment sebe kao izvođača.

Spominjala si da osim svega čak pišeš i knjigu. Je li riječ o nekoj biografskoj knjizi ili beletristici? Hoće li knjiga ubrzo ugledati svjetlo dana ili je to dugoročniji projekt koji treba sazreti?

Izrada će svakako potrajati. Inače nisam velika čitateljica knjiga, ali imam različite perspektive na svijet i život, a sviđa mi se što mogu svoje ideje – kojih je nekada i previše – staviti na različite formate pa tako i u obliku knjige.  Nije toliko biografska, već je više riječ o jednom mojem pogledu na život koji bih voljela na taj način prikazati. No ne bih htjela previše o tome govoriti unaprijed jer bih željela da knjiga govori za sebe kad izađe.

Prošle godine te nisu uzeli na Doru, a ove si godine u jednom trenutku bila čak i druga na kladionicama i istakla se kao jedna od favorita. Misliš li da je riječ o sreći i spletu okolnosti ili te je prošlogodišnja situacija natjerala da si ljestvicu postaviš još više?

Prošlogodišnja situacija me je definitivno natjerala da ove godine ponudim nešto još bolje, a vjerujem i da će me i ovogodišnja situacija natjerati na isto u budućnost. Mislim, uostalom, da je to poanta i cilj svih nas koji stvaramo, da uvijek nastojimo biti bolji, da si postavljamo nove izazove i tražimo u kojim aspektima možemo još više podići svoju kvalitetu.

„Vibe s drugim izvođačima bio je zaista dobar, iako sam osobno sam osjetila i dozu međusobne ljubomore”

Kako si zadovoljna s iskustvom i druženjima na Dori 2026.? Koje su ti pohvale, a koje zamjerke na cijelo iskustvo? Da možeš nešto promijeniti, što bi promijenila?

Čitavo je to iskustvo zaista nevjerojatno i na njemu sam zaista zahvalna. Mislim da sam cijelu situaciju dobro iskoristila, tim više što mi je ovo prvi put, i dali smo svoj maksimum, a vjerujem da sam na scenu donijela nešto što Dora još nije imala. Vibe s drugim izvođačima bio je zaista dobar, iako sam osobno sam osjetila i dozu međusobne ljubomore. No na kraju sve ovisi o tome koliko se trudiš da iz sebe izvučeš najbolje. HRT se zaista potrudio. Neke moje kreativne ideje bilo je teško realizirati, ali stvarno se osjetila njihova stalna podrška i trud. Što se zvuka tiče, nije problem u ozvučenju i tehničarima kako neki pričaju, ali javljali su se drugi problemi, primjerice publika je bila zaista preglasna, i to toliko da neke stvari nisam čula, a osim toga, stalno si napet zbog pitanja tehničke realizacije ideja. Mislim da je to prije svega pitanje iskustva s glazbenom tehnikom na sceni koje treba dobiti. To je ono što bih promijenila i na čemu bih radila.

Upravo si objavila novi singl u svojem sad već prepoznatljivom stilu. Što si željela poručiti pjesmom “Until I Die”?

Pjesmom sam željela poručiti da će svatko od nas u životu uvijek imati problema na kojima možemo i trebamo učiti. Uvijek ćemo griješiti. Život nije samo preživljavanje iz dana u dan, već ga stvarno treba osjećati i pokušati pronaći. Treba igrati svoju igru i iskoristiti svaku situaciju.

Kakve singlove možemo očekivati u budućnosti od tebe? Hoćemo li te moći vidjeti u nekom pomalo drugačijem žanru gdje izlaziš iz svoje zone komfora?

Definitivno želim isprobati nešto izvan zone komfora, iako ne namjeravam napustiti svoj žanr. Dakle, zadržala bih svoj stil, ali ga možda realizirala i upakirala na neki drugačiji način. Imam želju izdati album i točno znam kakav vibe želim za njega. U svakom slučaju, definitivno ne mislim skretati u, recimo, nekakav jazz. Ono što radim može biti još „tvrđe“ i još opasnije kao rezultat svih dosadašnjih glazbenih iskustava. Zanimljivo je gledati kako se razvijamo Jerry, ja i naš tim.

„Iako živim u Sloveniji, nikad se nisam osjećala kao Slovenka”

Kakve su bile reakcije u Sloveniji na tvoje sudjelovanje na hrvatskoj Dori? Je li bilo podrške ili pak ljubomore?

Iako živim u Sloveniji, nikad se nisam osjećala kao Slovenka. Rođena sam u Hrvatskoj, moji su iz Hrvatske i Bosne. U Sloveniji su me podržali mediji, no osobno nisam osjetila neku jaču podršku od slovenske publike. Imam osjećaj da dok ne pobijediš ili stvoriš neki zavidan uspjeh ne mare za tebe. Kako Slovenija ove godine ne sudjeluje na Eurosongu zbog bojkota Izraela, svi su imali naopak pogled na cijelu situaciju jer ljudi misle da to radiš samo zbog slave, a zapravo samo pokušavaš stvarati i raditi što želiš i trebaš kao izvođač i umjetnik. Političkih situacija je uvijek bilo, i bit će.

Dobivaš ogromne pohvale za svoju kreativnost u pogledu režije, scenskog nastupa, PR-a i društvenih mreža. Bi li voljela sudjelovati i kao redateljica za druge izvođače?

Voljela bih. Pogotovo za spotove, za mnoge izvođače. Zanimljivi su mi, recimo, Vojko V, Dubioza, Let3, Konstrakta… To su „moji“ ljudi, koje mogu razumjeti, koji su otkačeniji, otvoreni. Međutim, važno mi je da ljudi s kojima radim imaju svoje ideje i da možemo surađivati i međusobno brainstormati. Živciraju me izvođači koji uopće nemaju neku svoju viziju i traže da im ja nešto smislim od nule, nije u tome poanta. Isto tako, bilo bi mi interesantno za Doru raditi scenske nastupe i režiju, no to mi nije nikad usporedivo s onim kad radim za sebe jer se uvijek trebaš prilagoditi njihovom stilu. Mislim da je generalni problem što mnogim izvođačima nedostaje vlastiti karakter.

Planiraš li ponovno prijaviti se na Doru, i ako da, u kojoj ulozi ili ulogama?

Definitivno imam želju ponovno otići na Doru. Moram priznati da sam ove godine stvarno cijelu situaciju dosta nahajpala, tako da je nekako i logično da se sljedeće godine ponovno pojavim, no ne želim ništa potvrđivati i obećavati dok nisam i sama sigurna.

Koje izvođače s domaće scene osobno najviše voliš slušati i koje smatraš najuspješnijima?

Dragi su mi upravo izvođači koje sam navela maloprije, s kojima bih voljela i surađivati. A „uspješnost“ je zanimljiva tema. Kad generalno upoznaš izvođače vidiš da svatko za sebe ima neku svoju definiciju uspjeha. Tako da je vrlo teško odgovoriti na to pitanje. Svatko je uspješan na svoj način i ima neki svoj način kako se dokazati. Postoje različiti izvođači i stilovi, i pitanje je što kome znači uspjeh.

Zevin

S deset godina htjela si biti fotografkinja. Da danas desetogodišnja Nives vidi tebe, bi li bila impresionirana ili šokirana? Što bi joj poručila?

Mislim da bih bila hardcore šokirana, ali i ponosna, a rekla bih joj da nastavi slušati sebe i to je to. Ne bih ništa mijenjala. Da sam išta mijenjala, ne bih sad bila ovdje. Mislim da je strpljenje bitna stvar… koju ja nemam. To je stvar koju konstantno učim, biti strpljiva. S fotografijom sam počela jer je bilo očito da me zanimaju kreativne stvari, a onda sam spontano prešla u video, glazbu i performans. Uvijek sam znala da postoje umjetnici, ali trebalo mi je vremena da shvatim da i ja to mogu biti. Iako radim već pet, šest godina, tek sam prije nekih pet mjeseci zapravo došla do realizacije i sama sebi priznala da sam umjetnica i izvođač. Ja sam se zapravo sve vrijeme samo zafrkavala, a onda su mi ljudi ukazali da sam zapravo umjetnica.

„Mnogi misle da AI sve napravi, no ako želiš dobar rezultat, nije sve tako jednostavno”

Uskoro slijedi tvoj prvi samostalni koncert u Tvornici kulture, 20. ožujka. Što možemo očekivati? Što ćeš izvoditi, tko će sve sudjelovati i hoće li biti i gostiju?

Želim da dođu ljudi koji vole hyperpop, dvijetisućite, bubbly, šareno. Tvornica kulture je inače više za koncerte, no ja bih voljela napraviti više party vibe za zajednicu koja to voli i sluša. Da se zabavimo i ja, i oni. To mi je najbitnije, pružiti ljudima pozitivnu energiju. Izvodit ću svakako svoje pjesme, a o gostima neću zasad govoriti. Bitno mi je i kako će vizualno sve to izgledati. Možete očekivati nešto vizualno moćno, rekla bih.

Što misliš o smjeru u kojem nas umjetna inteligencija vodi što se glazbe tiče?

Dobili smo AI u našim životima, svidjelo nam se to ili ne. Treba naći način kako ga iskoristiti za sebe na najbolji način, prestati plakati što nam uzima poslove i uzeti stvar u svoje ruke. Na AI treba gledati kao na alat koji se može upotrijebiti. Mnogi misle da AI sve napravi, no ako želiš dobar rezultat, nije sve tako jednostavno. Treba mnogo toga o njemu i naučiti, znati dati inpute kojima želiš ostvariti nešto konkretno, znati što želiš dobiti, kako ga usmjeriti, kako ga upotrebljavati. Pomisao da AI generira novu glazbu definitivno je zastrašujuća, no mislim da nam nema druge i da ne možemo izbjeći budućnost.

Što bi željela poručiti svojim hejterima, a što obožavateljima?

Hejterima nemam ništa za reći, bespotrebno mi je trošiti energiju na njih. Neka izađu malo van i nađu neki hobi u životu. A fanovi koji žele da se zabave neka dođu u Tvornicu kulture 20. ožujka, neka se slušaju i neka vjeruju u sebe.