Zvjezdan Ružić: „Sretan sam što imam privilegiju živjeti od svog sna“

Jazz orkestar HRT-a je 12. veljače 2020. održao koncert u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Orkestrom je dirigirao Miron Hauser, a kao gost nastupio je Zvjezdan Ružić. Osim što je kao solist svirao klavir i mellotron, na programu su bile njegove skladbe s albuma The Knightingale Cabaret, “Elfin Farewell”, “Pandaland” i “Delightful F”.

Orkestralnim izvedbama prilagodili su ih Luka Žužić i Aleš Avbelj, koji su napisali aranžmane. Koncert je izazvao veliku pažnju javnosti, oduševljena je bila publika, ali i sami glazbenici te su odlučili tu glazbu dokumentirati na diskografskom izdanju. Album Giant’s Freedom snimili su tijekom lipnja i srpnja iste godine.

Osim koncertom, svi su bili oduševljeni i ovim albumom koji je zaslužio dvije nominacije za ovogodišnju diskografsku nagradu Porin, u kategorijama najboljeg jazz albuma i najbolje jazz izvedbe, za izvedbu skladbe „Abundance & Peace”. O ovom izdanju u telefonskom je razgovoru za naš portal govorio sam Zvjezdan Ružić, inače strastveni planinar.

Zvjezdan Ružić i Jazz orkestar HRT-a/Davor Hrvoj

Gdje si danas planinario?
Evo, bio sam malo ispod Učke, iznad Lovrana. Danas je bratova (Vedran Ružić, slikar i basist, op.a.) žena imala plan da nas odvede na jedno malo brdo s najljepšim pogledom na Kvarner. Još uvijek smo svi tu. Jede se mamina štrudla i družimo se, tako da je veselo. Svi smo ljubitelji prirode i dobrog društva, hedonisti, ukratko.

Do sad si napisao puno skladbi, ali nijednu potaknutu doživljajem planinarenja po Učkoj. Zar te to ne nadahnjuje?
Da, nema još nijedne s tom temom, ali to ne znači da neće biti. Vodim jednostavan život. Najviše volim šetati i slušati glazbu. Puno šetam, minimalno automobil, najviše noge. Kad sam u Zagrebu, odem na Sljeme, a kad sam u Rijeci, odem s ekipom na Učku ili Platak na skijanje. Ispunjavaju me boravci u prirodi i druženja – takva iskustva. To je moja inspiracija. Ne kopam u teme koje ne osjećam vlastitima, ne potežem ih na silu samo zato da budem pametan. Ne moram biti pametan. Moj život je takav kakav je. Promišljam ono što je bitno za moj život. To je moj mali doprinos ovom svijetu kroz moju glazbu.

Zvjezdan Ružić/Davor Hrvoj

Nemaš Učku, ali imaš Kinu. Kako i zašto te nadahnjuje kineska glazba, kao u skladbi „Liuyang River” koju si obradio?
Kineska glazba inspirirana je prvom turnejom po Kini, kada sam obradio dvije kineske skladbe. Zapravo, izvodio sam autorsku glazbu, ali agent Jang tražio je da obradim dvije kineske tradicionalne pjesme kako bismo se ipak malo dodvorili kineskoj publici, koja još uvijek nije toliko educirana o jazzu pa da ipak bude i nešto što će oni razumjeti. Želio sam ih obraditi na način da se one, kad ih izvedem sa svojim sekstetom između svojih skladbi, ne razlikuju od moje interpretacije, da to bude jedan lijepi niz. To sam uspio napraviti i tu se rodilo veliko oduševljenje članova mog seksteta, ali i agenta. Svi su rekli: „Daj, bilo bi super da napraviš cijeli album s tom tematikom.” Tako je krenulo moje Pandaland putovanje.

„Počeo sam kombinirati Melotron s klavirom, na opće čuđenje ljudi, jer to je zvuk koji još nije kombiniran na taj način”

Na snimanju ovog albuma nastavio si razvijati svoj izum koji si nazvao Pianotron – istodobno sviranje klavira i Mellotrona. Kad govorimo o Mellotronu, razmišljamo o retro zvuku, a ti si ga, ustvari, iskoristio za stvaranje novih zvukova i eksperimentalni pristup glazbi. Na koji način promišljaš sviranje Mellotronom, jesi li tako razmišljao i prije nego si ga nabavio ili se takav pristup pojavio spontano, tijekom korištenja i istraživanja mogućnosti tog glazbala?
Najprije sam preko Interneta kupio softver MIDI koji sadrži zvukove mellotrona. To je nešto kao semplirani mellotron. Tako sam kod kuće snimao mellotron koji nisam imao fizički u prostoriji. Toliko mi se svidio taj zvuk i poželio sam kupiti pravi, međutim, nije bilo šanse pronaći izvorni, onaj stari, analogni mellotron. Ima ga u Americi, ali mnogo košta i teško ga je održavati tehnički, ima dvjesto kila, vrlo je nepraktična sprava za koncerte itd. Tada sam naletio na repliku mellotrona iz Švedske koja zvuči perfektno. Radili su usporedbe i, doslovno, razlika je nekoliko posto, što se tiče zvuka. Primarna ideja bila je uklopiti mellotron u moju glazbu, što sam započeo kroz izvedbe sa sekstetom.

Počeo sam koristiti zborove i neke zvukove, ali uvijek je tu mellotron bio u pozadini. Bio je pozadinski, za malo bojanja u aranžmanu. Godine 2019. poželio sam da mellotron bude čujan, jer ima toliko poseban zvuk i tada sam ga počeo kombinirati s klavirom, na opće čuđenje ljudi, jer to je zvuk koji još nije kombiniran na taj način. Inače, mellotron služi kao zamjena za lijevu ruku klavira plus svakakve boje. On može biti i orkestar. No, ja sam ga koristio puristički, koristio sam njegove zvukove takve kakvi jesu, a potom se priča počela razvijati. Nabavio sam laptop i počeo koristiti svoja znanja o produkciji, koristiti efekte po mellotronu, iz njega izvlačiti neke nove boje. Znači, uvijek je sirovina zvuka mellotron, ali ipak malo moderniji pristup. To pokušavam živjeti u 2022. i stvarati glazbu kako je ja danas čujem.

„Sjajno je što moja glazba putuje, nema granice i tako se lijepo razvija”

Kako se u taj koncept uklapa inkorporiranje tradicijske glazbe, što je za tebe uvijek bilo važno?
Uvijek će to imati organic sound, a stalo mi je da uvijek bude i tradicije. I na novom se albumu razvija tako da ima i tradicionalnih elemenata, a opet ima i modernih. Tražim balans, da bude i old school i da ima romantiku. Uvijek ima romantike jer mi je to bitno, ali i tradicionalnog pristupa; možda ne nužno notalno, ali po spiritu, a opet da tu ukomponiram sebe i to onako kako živim u 2022.

Kako struka gleda na taj pristup koji donosi amalgam stilova i teško ga je svrstati u neki od njih?
To je široka tema. Diskutabilno je u koji stil glazbe uvrstiti Pianotron. To je već počelo lomiti struku. No, to je put na koji sam pristao. Idem hrabro tim putem na kojem se ne opterećujem stilom. Kako si rekao – to mi je najljepša rečenica iz tvoje recenzije – kad si napisao da će se jednog dana pisati u enciklopedijama o Pianotron stilu. Dao Bog da ti se to ostvari! Tada će to biti jasnije. Pianotron sam ja, Pianotron je spoj svega što sam ikad svirao, doživio: od svih stilova glazbe koje sam svirao, do svih znanja o produkciji i svih mojih iskustava iz života.

Sve je to u Pianotronu, a hoće li to netko zvati jazz ili instrumentalno ili nešto treće, to je potpuno nebitno. Ono što je najbitnije i što me najviše veseli je to da publika iz dana u dan sve više prepoznaje Pianotron, dolaze novi ljudi koji prepoznaju moju glazbu, moju priču i koji sa mnom počinju živjeti moje skladbe, a to nema cijenu. To je san svakog glazbenika. To nadilazi neku ‘ladicu’ u koju će netko iz struke svrstati tvoj rad. Važnije je da glazba koju radim dopire do srca ljudi i da ljude s kojima ju dijelim dotakne u dušu, da imamo razmjenu i da oni inspiriraju mene, ja njih i tako u krug. Veselim se nastanku novih skladbi, sjajno je što moja glazba putuje, nema granice i tako se lijepo razvija.

Zvjezdan Ružić/Davor Hrvoj

Je li bilo teško inkorporirati zvuk mellotrona u kontekst big banda?Ž
To je bilo malo trikovito, ali kako sam i sam neko vrijeme radio kao producent za Big Band RTV Slovenija i već četrnaest godina imam svoj studio, bio sam prisutan na miksu i masteringu albuma s Emirom Altićem i producentom Igorom Geržinom. Pedeset sati proveli smo na miksu i dali smo svaki atom snage da maksimalno dobro izmiksamo zvuk. Svi smo presretni. Produkcija je stvarno sjajna. Napravili smo odličan zvuk, a kasnije je odličan mastering napravio Filip Vidović u Matterhorn studiju.

„Imali smo predivnu suradnju jer smo se upotpunjavali i našli savršenu mjeru za zvuk”

Kako se dizajn naslovnice i opreme CD-a referira na tvoje glazbene zamisli?
Materijal sam predao Olegu Šuranu, dizajneru koji je napravio likovno oblikovanje. Prenio je moju viziju krletki i orvelovskog pristupa koji sam htio dočarati porukom Giant’s Freedom. Uspio je to prenijeti na likovno oblikovanje. Oleg je sve oblikovao ručno, malim figurama, i to minijaturno. To su figurice manje od centimetra. Napravio je scene i otišao do svog prijatelja, fotografa, koji ima poseban makro objektiv, da mu to snimi, da bi se dobila dubina tih scena. To je autentičan cover art na kojem je radio skoro tri mjeseca.

Sve je bilo bolje nego što sam mogao zamisliti. Okupio sam sjajne ljude. Na albumu je gostovao moj brat Vedran Ružić koji je svirao bas gitaru u izvedbama dvaju skladbi: „12th Century Man” i „Abundance & Peace”. On je dao posebnu notu i živost tim skladbama, na čemu sam mu zahvalan.

Ti si koproducent albuma. Što je, u stvari, uloga producenta?
Producent mora znati u kojem će smjeru graditi zvuk. Mikseta, frekvencije, ekvilajzeri i kompresori daju toliko mogućnosti. Bilo kakve trake možeš odvesti u puno produkcijskih smjerova, različitih boja. S produkcijom određuješ karakter snimke i utječeš na njezinu energiju i prostornost, kao i na dubinu snimke odabirom reverba, jeke…

Na dinamiku?
I dinamiku možeš mijenjati. Sve se to radi u sklopu produkcije. Sve to radi producent u suradnji s miksmanom. Imali smo Emira Altića koji je vrhunski sound inženjer s HRT-a. On je jako iskusan. Igor Geržina i ja smo, kao producenti, predivno surađivali, što me najviše oduševilo, jer on ima svoj senzibilitet, dolazi iz malo drukčijeg svijeta. Ono najveće što je napravio, rekao je: „Zvjezdane, ti imaš viziju koju poštujem. Idemo naći rješenje da budeš zadovoljan, dajem ti to povjerenje jer znam da se baviš produkcijom.” Imali smo predivnu suradnju jer smo se upotpunjavali i našli savršenu mjeru za zvuk.

„Na Pianotron gledam kao na dijete, a lijepo je pratiti dijete kako raste i dobiva svoj karakter”

Što te zaokuplja u novije vrijeme, nakon što si dovršio ovaj zahtjevan posao oko novog albuma?
Kad nisam na planini s ekipom, dovršavam snimanje novog albuma s Pianotronom koji će se zvati Inspiration. Jako sam sretan i kreativan. Već sam snimio devet skladbi i još me čeka snimanje četiri skladbe. Nastajale su posljednje dvije i pol godine. Napisao sam ih više od dvadeset, tako da su neke morale otpasti jer ne bi stale na album. To je prirodan proces. Napravio sam selekciju najdražih. Volim tako raditi. Imam inspiraciju i sve vrijeme koje imam provodim razvijajući Pianotron.

Zvjezdan Ružić/Davor Hrvoj

Za prethodni album Delightful F koristio sam samo mellotron i klavir, na Jazz Timeu Rijeka imao sam dvije pedale, odnosno jednu pedalu koju sviram lijevom nogom, koju imam za zvuk perkusija. Sad za novi album koristim šest pedala u koje usnimavam razne zvukove i efekte. To je toliko ludo. Novi album Pianotrona bit će poseban i još odvažniji, hrabriji od Delightful F. Tražim svoj zvuk, gradim svoj zvuk i svoju priču. Na Pianotron gledam kao na dijete. Lijepo je pratiti to dijete kako raste i kako dobiva svoj karakter. Najviše me veseli to što znam da je ovo tek početak tog putovanja. Veseli me sve što će se tek dogoditi, a što ne mogu ni zamisliti.

Snimanje ću završiti do proljeća, a 22. svibnja bit će službena koncertna promocija u riječkom HNK, čemu se jako veselim. Planiram i promociju u Zagrebu. Zahvalan sam jer, ono što je najljepše, ja imam samo to. Imam samo svoj Pianotron i moju glazbu. Samo od toga živim i za to živim tako da, sretan sam što, eto, imam tu privilegiju da mogu živjeti od onoga što najviše volim, što ne mogu reći ni da mi je posao, nego živim od svog sna. Sretan sam i zahvalan na tome.

Dragi Zvjezdane, hvala ti na razgovoru. Nadam se da smo dovoljno dugo čavrljali da su prijatelji uspjeli pojesti sve štrudle bez tebe.
Da, da, sad idemo dalje jesti štrudle koje je mama napravila, ako je nešto ostalo, ha, ha, ha.