Mnoštvo talenata i nepromišljena koncepcija

Prvi Festival UMAS ujedinio je glazbeni, likovni i kazališni odjel Umjetničke akademije u Splitu tijekom raznovrsnoga trodnevnog programa, koji je uključivao promocije knjiga, kataloga, zbirki i projekata uz izložbe, radionice te studentske produkcije, a zatvoren je koncertom studenata Odjela za glazbenu umjetnost 10. svibnja u dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split

Bilo je živo ispred i unutar splitske koncertne dvorane uz lebdeći crveni tepih, koji su pridržavali studenti i profesori pred ulazom i pozivali prolaznike te publiku da prošeću njime, dok se u predsoblju odvio kulturni incident studenata odsjeka glume. Ovakvo jedinstvo rijetko je u istupu UMAS-a, a izgleda da je i samo prividno, barem što se tiče koncerta i događanja prije jer se svatko držao svog dijela „posla“. Rijetko je koji student bio upućen i zainteresiran za izvedbe svojih kolega s drugih odsjeka, a dvorana je na koncertu bila tek za četvrtinu ispunjena.

Koncert je otvorio septet za puhače, koji je pred publiku donio četiri od šest stavaka zanimljive skladbe francuskog skladatelja Charlesa Koechlina, kojega se u Splitu rijetko može čuti. Flautist i doc. art. Marko Zupan skladno je pripremio puhače (Eva Marković, Borna Kosec, Ines Vrdoljak, Ruta Špoljarić, Vedran Momčilović i Sandra Bedenik) za nastup koji je obilježila sinergija i vjerno dočaravanje različitih karaktera stavaka, među kojima je naročito uspješna interpretacija obilježila meditativni i eterični Sérénité.

Septet za gudače koji je pripremio flautist doc. art. Marko Zupan / foto Marko Lukić

Sopranistica Leona Sever iz klase doc. art. Terezije Kusanović nastavila je u francuskom štihu te je nastupila arijom Siebela iz opere Faust Charlesa Gounoda, uz pijanističku pratnju Zorana Velića, koji je bio pouzdan suradnik i svim ostalim pjevačicama tijekom koncerta.

Uslijedila je paleta vještih dinamičkih nijansiranja i promjena raspoloženja u prvom stavku Druge klavirske sonata u g-molu, op. 22 Franza Schuberta pod prstima Brune Pandžić iz klase izv. prof. art. Jadranke Garin. Za izvedbu drugog stavka Šestoga gudačkog kvarteta u f-molu, op. 80 Felixa Mendelssohna Bartholdyja red. prof. art. Wladimir Kossjanenko okupio je u gudački kvartet violiniste Viktora Galufa i Martu Medan, violisticu Josipu Veselić i violončelisticu Dinu Čajević Glojnarić.

Gudački kvartet nastavnika Wladimira Kossjanenka / foto Marko Lukić

Sax it za tenor saksofon i traku, studenta kompozicije Šimuna Čarlija Botice iz klase izv. prof. art. Ivana Božičevića, u izvedbi saksofonista Adrijana Selaša iz klase izv. prof. art. Gordana Tudora, izazvala je ovacije publike. Skladba je započela igrom motiva, koji se proširuje na fraze i duže melodijske linije, a traka i saksofon dijelili su ravnopravnu ulogu ili povremeno zamjenjivali primat. Pristupom instrumentu kojim se proširuju izvedbene mogućnosti saksofona različitim tehnikama proizvodnje zvuka, a i samim imenom djela, dao se primijeti utjecaj Gordana Tudora, koji je usavršio komponiranje za ova dva medija, na mladog kolegu, inače ovogodišnjeg stipendista iz fonda Rudolf i Margarita Matz.

Pristupom instrumentu kojim se proširuju izvedbene mogućnosti saksofona različitim tehnikama proizvodnje zvuka, a i samim imenom djela, dao se primijeti utjecaj Gordana Tudora

Sax it Šimuna Čarlija Botice u izvedbi Adrijana Seleša/ foto Marko Lukić

Virtuoznost je obilježila izvedbu Paganini etide br. 2 u Es-duru Franza Liszta, u izvedbi pijanista Filipa Grmoje iz klase prof. Olge Cinkoburove, umirovljene tekuće akademske godine, dok je dominaciju na sceni, detaljno promišljenu interpretaciju i smisao za dramaturgiju u izvedbi arije Manon iz istoimene opere Julesa Masseneta pokazala sopranistica Rahela Ujević, studentica završne godine solo pjevanja iz klase Terezije Kusanović.

Dominaciju na sceni, detaljno promišljenu interpretaciju i smisao za dramaturgiju u izvedbi arije Manon iz istoimene opere Julesa Masseneta pokazala je Rahela Ujević

Diptihu za dvije flaute Lukše Vučića, još jednog Božičevićeva studenta kompozicije, obilježila je sigurnost i sklad Eve Marković i Lucije Barišić iz klase Marka Zupana pri praizvedbi. Kroz tehnika upuhivanja zraka, igru isprekidanim i skokovitim te isprepletenim linijama dugog daha, prvi stavak kao da suprotstavlja kaos meditaciji i borbu miru, koji u konačnici pobjeđuje.

Diptih za dvije flaute Lukše Vučića u izvedbi Eve Marković i Lucije Barišić/ foto Marko Lukić

U drugom stavku živahno žuborenje, poput veselog pjeva ptičica u proljetne dane, donio je zanimljiv duet ravnopravnih sudionika. Gitariste Ivu Baulu, Lukasa Tavića i Miroslava Mrassa asistent Luka Lovreković ujedinio je u izvedbi Plesa mlinara iz baleta Trorogi šešir Manuela de Falle u obradi Darka Petrinjaka, nakon kojeg je uslijedila kratka pauza.

Drugi dio koncerta započeo je i završio vokalno-instrumentalnim djelima, predvođen arijom Alkmene iz opere Amfitron Borisa Papandopula, a u izvedbi sopranistice Mije Gazdović iz klase doc. art. Žane Marendić. D’un matin de printemps Lili Boulanger, u izvedbi flautistice Eve Marković, violončelistice Gaje Tadić i pijanistice Martine Šendo, koje je pripremila izv. prof. art. Katja Repušić, donijela je kombinaciju veselog raspoloženja s dirljivom introspekcijom, dok je minuciozna kulminacija dramatizacije Introduccion del Angel Astora Piazzolle bila okosnica uspjele interpretacije klase violončelista doc. art. Vida Veljka, zaslužnog i za aranžman, u čijoj su izvedbi sudjelovale Dina Čajević Glojnarić, Gaja Tadić, Martina Janevska i Karolina Kaniža.

Minuciozna kulminacija dramatizacije Introduccion del Angel Astora Piazzolle bila je okosnica uspjele interpretacije klase violončelista doc. art. Vida Veljka, zaslužnog i za aranžman

U skladbi Ascension za klavir i traku Lukša Vučić se predstavio kao skladatelj i interpret. Naziv skladbe, koji bi u prijevodu označavao uznesenje, može se promatrati kroz kršćansko vjerovanje o uskrsnuću Isusa i njegova povratka Bogu Ocu, ali i putem uznesenja glazbom u neke nove dimenzije i sfere. U oba slučaja, Vučić je vjerno dočarao naziv, a klavir i traka toliko su se ispreplele da je postigao zvučni efekt nekog novog i drugačije glazbenog medija. Mjestimično kao da je svirao sintesajzer Jean-Michela Jarrea, hibridni klaviri LP dua ili orgulje, povezujući mladog skladatelja s tekovinama njegova profesora Božičevića.

Konačni je rezultat ipak autentičan skladateljski prikaz, koji je uz izvedbu bio toliko dominantan na programu da se na trenutak publici moglo učiniti da je na autorskom koncertu Lukše Vučića. Uslijedio je kratak i efektan nastup violinista (Klaudija Antonija Đikić, Vera Werkman, Marta Medan, Tena Milinčić, Viktor Galuf, Dorotea Rukavina, Mia Štimac, Izabella Goverdoska i Laura Kanešić) iz klase izv. prof. art. Loris Grubišić i izv. prof. art. Evgenie Epsthein uz Gopak Modesta Petroviča Musorgskog, koji su odjevnim kombinacijama razbili dominaciju crne boje na sceni.

Skladateljski prikaz je uz izvedbu bio toliko dominantan na programu da se na trenutak publici moglo učiniti da je na autorskom koncertu Lukše Vučića

Klasa skladatelja zatvorila je koncert zborskim djelima u izvedbama Zbora UMAS-a predvođenog poslijedoktorandicom Sarom Dodig Baučić. Iako je Salvum me za zbor a capella Šimuna Čarlija Botice nastao još za vrijeme njegova prvog studija, preciznije druge godine pedagogije, na prošlogodišnjem, 27. međunarodnom festivalu zborske glazbe Cro Patria za ovu skladbu na tekst psalma osvojio je prvu nagradu. Uz vješto slaganje boja i vrsta glasova, Botica je pokazao i smisao za dramaturški razvoj skladbe te je vokalno dočarao predstavu s mnoštvom protagonista. Izvedbu je obilježila i uspješna interpretacija Zbora UMAS-a, što, nažalost, nije bio slučaj i druge dvije skladbe.

Agnus Dei Lukše Vučića zanimljiva je te izvođački iznimno zahtjevna skladba, s kojom bi se mučili i neki iskusniji pjevači, a kompleksna partitura zahtijeva i minucioznog zborovođu s jasno razrađenom vizijom interpretacije.

Raznovrstan program uistinu je predstavio bogatstvo talentiranih mladih glazbenika

Iako je u obraćanju publici skladatelj Ivan Božičević rekao da ne zna zašto je njegova skladba Spring Passes za zbor i klavir četveroručno prikladna za završetak prvog Festivala UMAS, ako se uzme u obzir to da proljeće prolazi, a ljeto dolazi, ipak postoji tematska odrednica. Nakon religioznih skladbi njegovih studenata kompozicije, Božičević ostaje u duhovnoj tematici, ali japanske poezije u kojoj često nailazi inspiraciju za svoja djela.

Haiku: „Proljeće minu u oku ribe suza i ptice plaču“, okosnica je djela u čijoj se izvedbi za klavirom skladatelju pridružio njegov student Vučić. Zanimljiv efekt sinestezije obilježio je jedan dio skladbe u kojem je isključivanjem i isključivanjem dionica auditivno dočarao vizualni doživljaj paljenja i gašenja svjetala, nagovještavajući kraj programa koncerta, ali i festivala.

Raznovrstan program uistinu je predstavio bogatstvo talentiranih mladih glazbenika. Međutim, zbog previše točaka i predugačkog trajanja od gotovo dva i pol sata – iako su čak dvije izvedbe otpale zbog bolesti izvođača – bio je zamoran za malobrojnu publiku. Bilo bi prigodnije i zanimljivije glazbene brojeve i izvođače povezati u neku priču, jer se time također gradi umjetnički pristup koncipiranja koncertnog programa.

Zbog previše točaka i predugačkog trajanja koncert je bio zamoran za malobrojnu publiku – programski nalikujući više osnovnoškolskim priredbama, gdje svatko prezentira ono što je pripremio sa svojim učenicima

Ovako je koncert programski više nalikovao osnovnoškolskim priredbama, gdje svatko prezentira ono što je pripremio sa svojim učenicima. Inicijalna ideja, doduše, bila su dva koncerta, ali su zbog tehničkih razloga svi izvođači nastupili na jednom. Vlastiti koncert svakako zaslužuju studenti s odsjeka za kompoziciju na čelu s inspirativnim skladateljem i profesorom Ivanom Božičevićem, koji su se među mnoštvom talentiranih kolega istaknuli originalnošću i svestranošću, a njihova djela kompaktno su se mogla povezati u jedinstven koncertni program.