14. Opera Selecta u Trogiru
Trogir – Kairosov grad pod zaštitom UNESCO-a
Trogir je prelijepi gradić na srednjem Jadranu, manja verzija starog Dubrovnika, koji bi svaki ljubitelj univerzalne ljepote trebao posjetiti. Njegova je povijesna jezgra smještena na otočiću između kopna i otoka Čiova, jedan je od najbolje očuvanih romaničko-gotičkih gradova u ovom dijelu Europe. Već desetljećima turiste ovdje privlače predivne okolne plaže i bogat nautički turizam, blizina otoka Čiova, Šolte te Drvenika Velog i Malog, ali i kameni dragulji poput katedrale sv. Lovre sa slavnim Radovanovim portalom i skrivenog reljefa Kairosa, boga sretnog trenutka.
Sreću je ovdje u kamenu kule Kamerlengo pronašla i klasična glazba dostojna slavne prošlosti ovoga kamena. Skupina trogirskih entuzijasta, zaljubljenika u opernu umjetnost i čuvara iskonskih urbanih vrijednosti nekoć mletačkog grada, okupljenih u svojevrsnu ‘glazbenu sekciju’ Udruge sv. Jakova, prije četrnaest je godina počela lijepu tradiciju. Svakoga srpnja priređuju koncerte operne i srodne glazbe na najvišoj mogućoj razini, najčešće u Kamerlengu. Ona je s otvorenim nebom, prava kombinacija male arene kvadratnog oblika i atrija dubrovačkoga Kneževog dvora, predivne akustike, idealna za pjevanje bez mikrofona.
Opera Selecta – gradeći ime za vrhunsku operu
Željeli su – i uspjeli – biti i više od toga, s dva elementa koji čine razliku. U prvom redu, odlučili su pozivati vodeće umjetnike iz svijeta koji još nisu bili u Hrvatskoj te im organizirati operne recitale uz klavir. Taj format je iznimno rijedak na našoj glazbenoj sceni jer je intiman, nezahvalan i traži maksimalnu dotjeranost i pripremu. A ni publika na recitale neće otprve pohrliti u velikom broju, na tako nešto treba privući pozornost i odgojiti trogirsku publiku naviklu na druge glazbene žanrove i tu su se organizatori dosjetili idealnog recepta: spojiti modnu reviju i klasičnu glazbu.
Format je iznimno rijedak na našoj glazbenoj sceni jer je intiman, nezahvalan i traži maksimalnu dotjeranost i pripremu
Jer Trogir ima povijest mode, tamo se sedamdesetih godina održavao prestižni modni festival Modafest International, a početkom prošlog stoljeća (1916.) u njemu je rođena slavna talijanska dizajnerica visoke mode Mila Schön (rodna joj je kuća prelijepa, ali već godinama zapuštena secesijska Villa Bianca). Modni je dio programa smješten u samo središte kamene gradske jezgre, na Trgu Ivana Pavla II., gdje manekenke u spektakularnim kreacijama izlaze iz portala Kneževa dvora u drevni ambijent, njihov hod prati klasična glazba. Tako festival dobiva na popularnosti i vidljivosti u medijima, dok modna industrija poprima onaj uvijek dobrodošao okvir klasičnog glamura.
Prošle su godine to bili neoklasični instrumentali Jurice Popovića uz glazbenoscenski program njegove partnerice Matije Vuice, a ove, 15. srpnja, svirka uživo ženskoga gudačkog kvarteta Vortex Strings u posve fluidnoj postavi (gotovo nitko od izvorne postave ansambla nije stigao u Trogir!), sa spletom popularnih klasičnih i filmskih tema koje su skladno ispratile novu kolekciju tvrtke Krié Design. Sve je to imalo za cilj tek privući pažnju Trogirana i masovnih turista, pa onda je preusmjeriti na one čisto glazbene sadržaje u Kuli Kamerlengo.
Ondje su već i prije toga, na otvorenju festivala 7. srpnja, četvero mladih hrvatskih opernih pjevača osvojili nove poklonike svoje umjetnosti. O njima smo već pisali na našem portalu: sopranistica anđeoska glasa Josipa Bilić, mezzosopranistica pastozne boje Emilia Rukavina, srčani tenor širokog spektra alikvota Filip Filipović i pjevni bariton Davor Nekjak. Nastupili su u raznim formacijama, opernim ulomcima, pojedinačno i zajedno, uz maestralnu pratnju vrsne komorne umjetnice, pijanistice Julije Gubajdulline.
Premda na početku karijere – svi su unatrag godinu dana diplomirali na Muzičkoj akademiji u Zagrebu – dobro su probrali repertoar koji ih idealno predstavlja, ali i osmislili vrlo razrađene scenske nastupe, prave filmske operne prizore.
Riječ je o naraštaju koji osim iznimnoga glumačkog i glazbenog talenta pokazuje veliku zrelost, ambicioznost i odgovornost u radu. Činjenica da im je klikom na pametnom telefonu dostupan cijeli operni svijet, djeluje na njih dodatno motivirajuće i oni žele publici uz čisto pjevanje dati nešto više.
Pritom, svaki od njih odabranim arijama pokazuje svoj repertoarni afinitet: Josipa se najugodnije osjeća u francuskim romanticima koji joj pristaju saliveno, Emilia se priprema za svoje omiljene mezzosopranske heroine, Saint-Saensovu Dalilu i Bizetovu Carmen, Filip se, osim ranom belcantu, raduje od srca Bizetu i Verdiju, a Davor Nekjak se, zasad, drži Mozarta i Bellinija.
Tkogod bio na tom koncertu ostao je osupnut vrhunskom vrijednosti ovih korifeja mlađega opernog naraštaja, a Trogirane je uz to osvojila emotivna izvedba lokalnog hita u dodatku, poznate pjesme trogirskog slavuja Vinka Coce, Mirno spavaj, ružo moja (autor teksta i glazbe: Nenad Ninčević) u spontanom aranžmanu za četiri glasa uz klavir.
Ovogodišnja zvijezda
Nakon prethodno spomenute modne revije, žarište ovoga festivalskog godišta bio je prvi nastup u Hrvatskoj svjetske operne dive Olge Peretyatko, ukrajinsko-ruske pjevačice koja se školovala u Berlinu, a danas živi u Švicarskoj. Riječ je o jednoj od najtraženijih opernih diva velikih kazališnih kuća, koja redovito nastupa na podijima poput veronske Arene, milanske Scale, Bečke državne opere, londonske Kraljevske opere i njujorškoga Metropolitana. Istodobno, operne angažmane skladno isprepliće s koncertnim recitalima i izvođenjem filmske, popularne i jazz glazbe.
Njezin je dugogodišnji koncertni partner, njemački pijanist Matthias Samuil, sada peti put nastupio na Operi Selecti, jer riječ je o umjetniku koji radi s mnogim pjevačima svjetskog kalibra i svoje profesionalne i osobne kontakte rado dijeli s organizatorima festivala.
Svoje je sviračke finese otkrio u Chopinovim Nocturnima pruživši pjevačici predah između pjevanih točaka. Njihov je koncert 20. srpnja bio prepun dodatnih neplaniranih zvukova, poput ptičjeg pjeva s kojima je Olga skladno dijalogizirala i brujanja aviona u niskom letu koji su slijetali u obližnju zračnu luku. Nisu je uspjeli omesti u maksimalno koncentriranoj izvedbi, čak je koketirala s njima i iz njihove prisutnosti izvukla dramaturšku dinamiku.
Žarište ovoga festivalskog godišta bio je prvi nastup u Hrvatskoj svjetske operne dive Olge Peretyatko koja je s publikom razmijenila emocije koje će kad-tad dovesti do idućeg susreta
Pritom je nizala zahtjevni izbor arija Mozarta, Puccinija, Gounoda, Bizeta, romansi Sergeja Rahmanjinova, šansonijerskih brazilskih pjesama Cláudija Santora i Altina Pimente, sve do završne prigodne Summertime iz Gershwinove opere Porgy and Bess, pokazavši nevjerojatnu preciznost i ‘šiljatost’ tona te fleksibilnost i prilagodljivost različitim stilovima i jezicima. Ovacije na nogama bili su razlog za još tri dodatka kojima je otkrila da se ni u dva sata muziciranja u predivnoj kamenoj akustici nimalo nije umorila, kao i da je s publikom razmijenila emocije koje će kad-tad dovesti do idućeg susreta.
Suradnički projekt za kraj
Završna je večer Opere Selecte donijela nastup švicarskog zbora Beper Chor (amaterski) i hrvatskog orkestra Camerata Zagreb (profesionalni) ujedinjenih pod dirigentskim vodstvom njemačkoga opernog redatelja Mathiasa Behrendsa koji se pokazao kao spretni amaterski dirigent.
Njegov amaterski pristup muziciranju vjerojatno idealno odgovara članovima najstarijega švicarskog zbora u kojemu pjevaju ljudi najrazličitijih profesija i naraštaja, mahom studentskih i mirovinskih statusa, što čini rijetko viđenu međugeneracijsku solidarnost. Sve ih povezuje ljubav prema glazbi najrazličitije provenijencije, od klasike do pop pjesama u obradi vrsnih aranžera.
Poseban je ukras programa bila Hrvatica-profesionalka, Nikolina Pinko Behrends (inače Behrendsova supruga s kojom u suradnji ovaj maestro-redatelj slaže svoje glazbene programe), čiji je lirski sopran dominirao opernim i klasičnim ulomcima poput Griegove Solvejgine pjesme, arije iz Bellinijeve Mjesečarke, kao i zapjeva Liu iz završnog broja s mozaikom tema iz Puccinijeve Turandot.
Ona i limeni puhači iz orkestra isprobavali su na početku i na kraju i akustiku s vrha zidina kula, što je sasvim dobro rezoniralo s ostatkom većeg dijela izvođačkog korpusa na podiju u suterenu. Kako Behrends kao voditelj Švicarskog opernog studija na Sveučilištu umjetnosti u Bernu često surađuje s našim dirigentom i skladateljem Mladenom Tarbukom, zamolio ga je za dva posebna aranžmana: zbora Rajninih kćeri iz Wagnerove glazbene drame Rajnino zlato i filmsku temu Table for Two poljskog autora mlađeg naraštaja, Abela Korzeniowskog. Koncert je pokazao da, jedni uz druge, vrlo dobro funkcioniraju visoka i popularna umjetnost, klasičari i zabavnjaci, Hrvati i Švicarci, glazba i govorni tekst popratne priča o prijateljstvu, koju smo u formi radio-drame mogli slušati između glazbenih brojeva.
Posljednju je večer festivala pohodio i gradonačelnik grada Berna, Alec von Graffenried, kao i hrvatska veleposlanica u Švicarskoj, nj. e. Andrea Bekić, koji su dodatno učvrstili veze između dviju zemalja i dvaju gradova s povijesnom kamenom jezgrom pod zaštitom UNESCO-a. Dobar je to predznak za budući međunarodni plasman festivala koji za svoj petnaesti rođendan iduće godine to i zaslužuje.