Profesori na sceni - koncert otvorenja 2. MGSOS

Nakon prošlogodišnjeg KlavOS-a i ArcOS-a, posvećenih klavirskim i gudačkim instrumentima, ovogodišnja se 2. Međunarodna glazbena škola u Osijeku proširila i na VentOS – majstorske seminare iz puhačkih instrumenata i pjevanja

Foto: Dražen Mesarić

Organizacijski je također napravljen iskorak; svi seminari odvijali su se u isto vrijeme pa je tako osječka Tvrđa od 8. do 11. veljače postala privremeni dom stotinama mladih glazbenika iz cijele kontinentalne Hrvatske. Organizatori ovog događaja bili su Glazbena škola Franje Kuhača Osijek i Glazbena mladež Osijek, pod pokroviteljstvom Osječko-baranjske županije, Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva kulture i medija.

Osječka Tvrđa je od 8. do 11. veljače postala privremeni dom stotinama mladih glazbenika iz cijele kontinentalne Hrvatske

Valja istaknuti veliki broj popratnih aktivnosti i edukacija: predavanja na temu odnosa roditelja i djece koja pohađaju glazbenu školu prema toj ustanovi, samostalnog vježbanja te radionice Alexander tehnike i održavanja flaute odvijale su se paralelno s majstorskim seminarima iz klavira, violine, violončela, flaute, trube i solo pjevanja, za koje su se organizatori potrudili angažirati izvrsne mentore.

Foto: Dražen Mesarić

Seminare u okviru KlavOS-a održali su: Rita Kinka (Srbija), Vladimir Krpan (Hrvatska), Katarina Krpan (Hrvatska), Đorđe Stanetti (Hrvatska) i Dragomir Bratić (Srbija); u okviru ArcOS-a: Vildana Repše (Slovenija), Vlatka Peljhan (Hrvatska) i Aleksandra Čano Muharemović (Hrvatska, Slovenija); u okviru VentOS-a: Natalija Jović (Srbija), Petar Popović (Srbija), Gabor Bunford (Srbija), Tomislav Špoljar (Hrvatska) i Darija Hreljanović (Hrvatska).

Koncert otvorenja 2. Međunarodne glazbene škole

Osim polaznicima, 2. Međunarodna glazbena škola imala je što ponuditi i osječkoj publici: na koncertu otvorenja, održanom 8. veljače u Arheološkom muzeju u Osijeku, svirali su predavači, a na završnom koncertu, održanom 11. veljače u svečanoj dvorani Glazbene škole Franje Kuhača, nastupili su polaznici.

Koncert predavača otvorio je Petar Popović izvevši Fantaziju br. 10 u fis-molu za flautu solo G.Ph. Telemanna. Iako je prostor Arheološkog muzeja akustički izrazito zahtjevan, ova je skladba zvučala puno i bogato, a minuciozno fraziranje bilo je izvedeno besprijekorno.

Foto: Dražen Mesarić

Slijedila su četiri komada iz Brahmsovog op. 76 koje je poletno i neočekivano nemonumentalno izveo Đorđe Stanetti. Rapsodico za violu Mladena Tarbuka suvereno je i nadahnuto izvela Vlatka Peljhan, izazvavši ovacije publike.

Foto: Dražen Mesarić

Slijedile su dvije atraktivne točke koje su zajednički izveli Katarina Krpan i Dragomir Bratić: Ballet iz opere Orfej i Euridika Ch. W. Glucka u obradi G. Andersona te Istanbul’da Kis Sabahi (Winter Morning in Istanbul). Nakon klavira četveroručno, Petar Popović izveo je “(t)air(e)” za flautu solo (1980/83) H. Holligera, a iza njega predstavila se Rita Kinka, izvevši Debussyjeve Ce qu’a vu le vent d’Ouest (Préludes, 1. knjiga, br. 7), La Terrasse des audiences du Clair de lune (Préludes, 2. knjiga, br. 7) i  L’Isle joyeuse.

Osječke snage, Vlatka Peljhan na violini i Domagoj Maras na klaviru, izvode Scherzo iz F.A.E. sonate za violinu i klavir J. Brahmsa, a koncert završavaju Katarina i Vladimir Krpan s programom: Mađarski ples br. 3 i br. 5 J. Brahmsa te Divertimento Davora Bobića.

Foto: Dražen Mesarić

Program kao ključ

Iako je koncert predavača ustaljena praksa za početke ovakvih događaja, programska raznolikost i kvaliteta ovog koncerta bile su daleko od uobičajenoga. Tu najprije treba izdvojiti Vlatku Peljhan, koja se (kao, uostalom, i na otvorenju prošlogodišnjeg ArcOS-a) predstavila i kao predavačica viole i violine. Tarbukovo djelo izvela je s vidnim užitkom, a na izbor programa sigurno je utjecala i prilika; tako su mladi glazbenici u publici mogli čuti djelo suvremenog domaćeg skladatelja. S druge strane, njezin ton na violini evocirao je neka prošla vremena, kada su glazbeni kritičari govorili da nekome „violina plače u rukama”, a Domagoj Maras pokazao je da mu izvođenje Brahmsovih djela zaista leži.

Programska raznolikost i kvaliteta ovog koncerta bile su daleko od uobičajenoga

Brahms je očito „sigurna luka” i Đorđu Stanettiju, a i Katarina i Vladimir Krpan posegnuli su za Brahmsovim evergreenima, dok je izbor Bobićevog Divertimenta, osim edukativne imao i svrhu odavanja počasti u publici prisutnom Davoru Bobiću, dugogodišnjem profesoru na osječkoj Akademiji za kulturu i umjetnost. Dva Debussyjeva preludija Rite Kinke zvučala su kao da su zaseban samostalni recital, a suvremeni “(t)air(e)”, osim što je bio uvjerljivo izveden, doslovno je podržavao ime seminarske sekcije VentOS, jer se u djelu upotrebljavaju proširene tehnike izvođenja koje uključuju brojne efekte disanja i puhanja u instrument.

Foto: Dražen Mesarić

Klavirski duo Krpan/Bratić, iako nastao samo za ovu priliku, bio je stilski i izvedbeno usklađen, djelovali su kao da jedan drugoga nadahnjuju i zapravo će biti velika šteta ako ne nastave suradnju u budućosti.

Foto: Dražen Mesarić

Seminarsko znanje u praski

Zaključno, o koncertu otvorenja valja istaknuti da je trajao gotovo sat i pol bez pauze, što je (pogotovo mlađoj publici) možda bilo prenaporno. Budući da nijedna točka nije bila višak, možda bi bilo pametno da je koncert uključivao i pauzu. Na koncertima otvorenja seminara uglavnom se prezentiraju mlađi predavači, kao što je to primjerice napravio izvrsni Petar Popović, pa veseli čuti da su i zreli predavači odlučili pripremiti program, koji nije bio isključivo revijalnog karaktera, a posebno je inspirativno bilo doživjeti izvedbu živuće legende, Vladimira Krpana.

U završni koncert polaznika nastojalo se uključiti sve polaznike, a budući da ih je ove godine doista bilo mnogo, minutaže nije nedostajalo, no publika je s radošću ispratila svakoga od njih, pa je gotovo dva i pol sata, koliko je trajao program, gotovo proletjelo.

Foto: Dražen Mesarić