Rock'n'roll iz stolice, otopljeni disko i puknute žice

U petak i subotu 30. i 31. kolovoza u Osijek se ponovno spustio UFO.

Ali ne neidentificirani leteći objekt iz svemira, već glazbeni festival pod nazivom Urban Fest Osijek, na čijem su se lineupu našli mnogi bendovi iz regije i šire, a koji su okupili publiku iz Osijeka i šire, koja se, kao kroz svojevrsnu glazbenu crvotočinu, sjatila u dvorište Prehrambeno-tehnološkog fakulteta kako bi vidjela ovozemaljsku verziju UFO-a koja se ne propušta. Nisam je htjela propustiti ni ja, iako sam nekoliko dana prije slomila nogu, tako da sam na UFO išla sa štakama i većinu vremena provela sjedeći s nogom na povišenom, you know the drill. Antun Aleksa (IDEM) rekao mi je da je to kao rock’n’roll iz stolice i ta mi se fraza svidjela pa mi sjedenje ipak nije toliko teško palo.

Nakon dvogodišnje pauze, organizaciju Urban Festa ponovno je preuzela Kreativna agencija Adverta i ove nam godine dovela mnoštvo mladih, perspektivnih bendova, kao i onih već etabliranih imena koja prepoznajemo s billboard plakata postavljenih po gradu, dok su novija imena s kojima možda još nismo bili upoznati pokazala kako s punim pravom zaslužuju svoje mjesto na tim plakatima, ali i na sceni. A grad na Dravi baš je svaki od njih objeručke prihvatio.

Uz subotnji dnevni chill, graffiti JAM radionicu koja se održala ranije kroz dan, aktivnosti za djecu i food&drink cornera, glazbeni dio Urban Festa održavao se na dvije lokacije u osječkoj Tvrđi; koncertni dio, odnosno Koncertni Stage smjestio se u dvorište Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, dok je Rave Your Soul Stage preuzeo dvorište Matematičke gimnazije.

Koncertni je Stage u petak i subotu ugostio čak trinaest bendova iz cijele regije i šire, a Rave Your Soul Stage u subotu je ugostio 5 DJ-eva: Specific Objects iz Berlina, DJGK iz Osijeka, Shedding Skin iz Rotterdama te b2b set koji su vrtjeli zagrebački DJ-evi Cevi i Kobali.

U tim dvjema kolovoškim noćima plesali smo uz razne varijacije rocka, punka, grungea i elektronike, a žanrovska raznolikost omogućila je da svaki posjetitelj pronađe nešto za sebe.

Jesu li glasniji bendovi ili publika?

Čast da otvore prvi dan Urban Festa Osijek dobili su dečki iz sarajevskog alt punk benda Individua. Da sami svoj zvuk nisu opisali kao alt punk, bilo bi mi teško opisati ih žanrovski, jer ono što sviraju kombinacija je koja zvuči kao čitanje poezije popraćeno nježnim muziciranjem, dok već na sljedećoj stvari progresira u glasni, distorzirani zvuk s punk rock elementima. Basist i vokal Darin Ramić Mazalović svojim je naglaskom privukao pažnju u komunikaciji s publikom, a taj šarm kojim su prisutne lagano uveli u festivalski vibe uspješno je održao interes prisutnih sve do kraja njihova nastupa. Individua je jedan od tri benda koji su glasovima publike bili izabrani za nastup za ovogodišnjem Urban Festu, a nakon njihove svirke bilo je jasno da su to s pravom i zaslužili. Poslije koncerta rekli su kako su i više nego zadovoljni nastupom, pohvalili su kolege iz drugih bendova koji su nastupali, a Osijek su opisali kao simpatičan grad u kojemu vlada chill atmosfera, gdje su uhvatili predah od svih obaveza, što im je godilo i nadaju se da će se uskoro vratiti.

Individua / UFO

Nakon obećavajućeg uvoda ekipe iz Sarajeva i njihove kratke, ali slatke svirke, sljedeći na redu je lokalni grunge bend Grënwood. I ne, vokalist Leon nije Kurt Cobain, i ono što smo čuli nije Nirvana, ali vrlo je blizu svojevrsnoj revitalizaciji grunge zvuka kao takvog, iz čije se jasne inspiracije i sličnosti u zvuku ipak iščitava i originalnost ovoga benda koji nam je predstavio svoj debitantski album Wrath, Anger and Fury, a koji će uskoro biti dostupan i na streaming servisima.

Ritam sekciju Grënwooda čine bubnjar Dino Svalina i basistica Ana Marija Đerđ, na lead gitari je David Tadić, a na ritam gitari i vokalu Leon Tomić. Je li glasniji bio bend ili publika – koja je između pjesama gitaristima dovikivala „skini se“ – teško je reći, ali ova ekipa daje publici što želi, a možda i više od toga. Tako je na kraju njihova nastupa Leon svoju gitaru poklonio jednom dečku iz prvoga reda, a koju je prije toga svirao unatoč tri puknute žice.

Ležerno od početka do kraja

Nisam mogla ne primijetiti kako su bubnjari iz Individue i Grënwooda obojica imali gustu kovrčavu kosu u afro stilu, a treća sreća s kovrčavim bubnjarom bio je lokalni bend čuvarkuća i bubnjar Šimun Padovan. Šimun je ujedno i dio organizacije Urban Festa, jedan tren na pozornici kao stagehand, a u drugom trenu na bubnjevima označava početak svirke svog benda. Shoutout, Šimun. Uz njega, čuvarkuću čine braća Hrvoje (gitara i vokal) i Igor Dešić (bass) te Tin Ringsmuth na saksofonu. Ovi dečki sviraju tako da oni na stageu plešu, dok publika može plesati s njima, ali i ne mora; može leći na travu s hladnim pićem u ruci i gledati u nebo, both works. Idealan omjer nešto nježnijih stvari i groovy indie rock zvuka začinjenog saksofonom donio je pravu ljetnu energiju na festival kojim pozdravljamo skorašnji kraj ljeta. A kako ga bolje i pozdraviti nego uz glazbeni festival na kojemu imamo priliku čuti mnoštvo jako kul bendova i gdje žanrovske raznolikosti ne nedostaje. Krov čuva kuću – slušajte čuvarkuću.

Sljedeći na redu bio je Kandžija, koji je pred pozornicom okupio velik dio publike koja je njegove tekstove prepoznala i pridružila se pjevanju, repanju, i svemu što ide uz nastupe Kandžije i njegova pratećeg benda. Kandžija je u najpozitivnijem smislu izgledao kao da je došao s kupanja na Dravi (bijela majica i šarene kratke hlače), energija tijekom nastupa nije padala, no na setlisti se nažalost nije našla hit pjesma “Donji Miholjac”. Bez obzira na to, publika je definitivno bila dobro zagrijana na nastavak festivala, a opuštena atmosfera i neumorne rime redale su se od početka do kraja nastupa.

Gotovo pola sata raspremanja i micanja opreme sa stagea prije nastupa sljedećeg benda dalo mi je vremena da se psihički pripremim za ono što nisam očekivala da ću doživjeti u Osijeku, ali dogodilo se – Buč Kesidi su došli u Osijek. Jesam li već mali milijun puta razmišljala o tome koliko bi bilo zakon da dođu? Jesam. Jesam li se uspjela pripremiti? Pa… recimo. Na svakom njihovom koncertu bilo mi je jako lijepo, ali ipak svaki put iznova uspiju očarati i probuditi u meni nešto što kao da je dugo spavalo. Prilikom jedne od Lukinih solaža na gitari, Zoran silazi sa stagea i ja ga pitam mogu li dobiti njihovu setlistu nakon što završe koncert, on mi odgovara potvrdno i pita me „Kako ti se čini?”, na što mu ja odgovaram kako mi je drago da su došli u Osijek i da je predivno na koncertu. Kad sam ih prvi put počela slušati 2019. godine nisam očekivala da ću pet godina kasnije imati priliku izravno im to reći, zbog čega mi je posebno drago. Luka i Zoran svirali su i još neobjavljene pjesme s nadolazećeg albuma za koji se nadam da će uskoro izaći, jer po pjesmama koje smo čuli mogu reći da će biti odličan kao i albumi Posesivno-ospulsivni hospul i Euforija, čiju smo skladnu glazbenu fuziju čuli na Urban Festu i kojoj baš ništa ne nedostaje. Naravno da je ovaj simpatični dvojac nekoliko puta tijekom koncerta naglasio „Mi smo bend Buč Kesidi iz Pančeva!” i time svaki put izazvao glasne ovacije i pljesak publike. A ja stojim svega dva metra dalje od njih i smješkam se, „Ja sam Ana iz Osijeka, i napokon uživo slušam Buč Kesidi u Osijeku.”

Tri mjeseca, a savršen nastup

Za kraj prvog dana bio je zadužen vizualno-instrumentalni kolektiv ABOP, čije ime doslovce znači „after je bolji od partyja“ i čija je web-stranica gotovo jednako trippy kao i njihovi nastupi. ABOP je specifičan po tome što su bend koji uživo svira elektroničku glazbu inspiriranu acid houseom, technom i drugim srodnim EDM žanrovima. Dakle, ne postoji DJ koji pušta, već cijeli bend koji svira ono što prisutne baca u trance stanje, i zadržava ih u tom glazbenom transu. Ovaj bend sâm je svoj party, odnosno after, jer se iz njihova nastupa dalo naslutiti kako se dobro zabavljaju, a publika je s njima dočekala tran(s)ce(dentalni) kraj prvoga dana UFO-a.

Početak drugog dana Urban Festa označila je glasna i nezaustavljiva svirka mladoga lokalnog rock benda Kavkaz. Nevjerojatno mi je bilo saznanje kako ovaj bend postoji tek tri mjeseca, a sinergija kakvu imaju zajedno i način na koji prenose energiju na publiku na zavidnoj je razini. Gitarist i vokal Marko ima stage presence za svaku pohvalu; osebujan način kojim se kreće po stageu, baca se na sve strane i svira na koljenima dok drugi gitarist i vokal Dorijan te ritam sekcija pod palicama bubnjara Matka i basista Davida drže publiku zaintrigiranom od početka do kraja. U jednom su se trenutku s povišenog dijela stagea srušile bočice vode, toliko je glasan zvuk i toliko energično njihovo kretanje po pozornici. Kavkaz je drugi bend koji je glasovima publike izabran za nastup na UFO-u, a iz njihove svirke vidjelo se da su na toj prilici zahvalni i da su je maksimalno iskoristili, a rasplesana i glasna publika tražila je još. Nakon ovakve svirke nadam se da ćemo ih vidjeti na još nastupa u gradu i okolici, jer to zasigurno zaslužuju.

Kavkaz / UFO

Drugi dan započeo je poprilično glasno i plesno te postavio visoka očekivanja za dalje, a lokalni bend Revelator u sličnom je tonu i nastavio. Oni su treći i posljednji bend koji je glasovima publike izabran za nastup na UFO-u, a ono što sviraju ni sami ne mogu definirati žanrovski, ali dovoljno kažu svojim nastupom. Uostalom, definicije u glazbi nerijetko mogu biti na neki način ograničavajuće, a zašto bi se opisali jednom riječju ako zvuče kao mješavina rocka, metala i punka, na koje samouvjereno ubace mongolian throat singing. Ime benda poput svojevrsne je igre riječi, pa ne mogu reći jesu li nam nešto otkrili (eng. to reveal – otkriti) ili su oni sami otkriće (lat. relevō – podignuti, osvijetliti, uzdignuti, oživjeti). Bilo kako bilo, Revelator nas je uz red pjesama i red dosjetki zagrijao za nastavak festivala i dolazak mitskog bića s jednim okom, koje nije Polifem, ali je zagrebački bend Ki Klop.

Može danas, može sutra

Ki Klop je jednooki i jednorogi bend iz Zagreba koji svira otopljeni disko. Kratko, jasno i… šljokičasto. Šljokice nisu tu samo zbog rime, one dovoljno vjerno opisuju alternativni disco pop zvuk ovog zanimljivog benda koji čine gitarist i vokal Luka Žigolić i basist Jakov Ramničer, koji su i osnovali bend, a priključenjem bubnjarke Laure Tandarić postali su tročlani live bend. U svibnju ove godine predstavili su svoj prvi studijski LP Otopljeni disko, a na moju veliku radost jedna od ljetnih destinacija za koncerte bio im je i Osijek. Danas gori Medika, doći ću i ja – kažu stihovi njihove najdraže mi pjesme “Kali Ma”, samo što u ovom slučaju gori dvorište PTF-a u Tvrđi, a dolazim i ja iako mi je noga slomljena. Teško je ne plesati kad se disko oko nas krene topiti, ali budući da se zbog slomljene noge mogu samo ljuljati u mjestu, zasad samo vajbam, slušam i gledam njihovu zaigranu svirku. Ljudi iz publike Luki su još od početka dovikivali „Skini se!” no on je uz smijeh odgovorio „Poslije ću se skinut’, neću još, razmislit ću, ako budete dobri”.

Ki Klop / UFO

Usred njihova nastupa koncert su nažalost morali pauzirati zbog prigovora na „buku” – koji je navodno uputio netko s događanja koje se održavalo u blizini, također u Tvrđi – te je njihov koncert pauziran na nekih dvadeset minuta. Pauza ih nije spriječila da nastave još jače, a Luka se na radost prisutnih skinuo, te zajedno s Jakovom nastavio svirku ispunjenu plesom i zvukom, koji bi, da je boja, bio nijansa žute kao u filmovima Wesa Andersona, ali s ljubičasto-zlatnim šljokicama. Nakon koncerta pričala sam s Lukom i Jakovom, koji su mi rekli da im je bilo jako lijepo, da su zadovoljni koncertom i time kako je publika dobro reagirala. I meni je drago da su dobro prihvaćeni u Osijeku i nadam se da ćemo ih uskoro slušati opet. Može danas, može sutra.

Našički bend Portman na UFO je donio zvuk u kojem divlju bitku vode eksperimentalni rock, progressive metal i svašta nešto post- i core-, što čini njihove instrumentale neodoljivim pozivom na headbanganje i moshanje za sve ljubitelje rocka i metala u publici. Baš kad Portman svira, moja Portman majica je na pranju. Iako ih nisam puno slušala, sjećam se njihova nastupa na ARLA festivalu u Đakovu prije četiri godine, kada sam i dobila tu majicu. Shoutout prijatelju Marku koji je uletio kao basist na ovom nastupu, koji je dodatno zagrijao publiku za nastavak festivala.

Nakon što nas je ranije ove godine na Slamanju rasplesao, Antun Aleksa (IDEM) isto je učinio i ovaj put, a uz Tandaru, ovaj put mu se na nastupu pridružio i Voado. Ova vesela jeboTon ekipa priuštila nam je vjerojatno najenergičniji nastup na festivalu, koji je bio ispunjen plesom, sviranjem, pjevanjem, puknutom žicom na Antunovoj gitari, vratolomijama, skakanjem posvuda, pa čak i stojevima na rukama. Prije nastupa primijetila sam da su dečki vidno dobro raspoloženi, i kad je na moje pitanje „Jeste uzbuđeni!?” Tandara odgovorio „Daaaa!!” to je bilo i potvrđeno, a nakon razgovora s njima i sama sam bila još više uzbuđena za njihov izlazak na stage. Dečki su izveli stvari s Antunova albuma POYY, kao i najnovije singlove “Raspadam” i “Jadanja”, a njihov nastup dodatno su začinile Tandarina pjesma “Valovi” i Voadova pjesma “Srce”. Mislim da je na ovaj DIY post-pop-punk zvuk teško ostati ravnodušan; kombinacija spomenutih žanrova i gorko-slatkih životnih trenutaka u stihovima, teme i stanja poznata i ljudima u dvadesetima kao i onima u tridesetima i starijima, osjećaji s kojima se možemo povezati i suosjećati, a koji zajedno tvore pjesme koje jednoglasno pjevamo na koncertu – svi sastojci potrebni za recept koji u takvoj kombinaciji spaja jedino glazba. I to kakva. Tijekom Antunova nastupa plesali su čak i oni koji možda nisu bili upoznati s tekstovima, a Tandara i Voado dodatno su nabrijavali publiku svojim vratolomijama i time ih potaknuli na čak nekoliko mosheva. U jednom trenutku Antun je rekao kako mu je puknula žica na gitari te ju je spustio sa strane. Budući da sam bila tik uz stage unutar prostora koji je rezerviran samo za bendove koji nastupaju i ljude iz organizacije, vidjela sam kako je svega nekoliko trenutaka nakon što je Antun obznanio da mu je puknula žica na gitari, Luka iz Ki Klopa došao sa svojom gitarom i položio je na rub pozornice. Nije odmah uspio privući pažnju ekipe koja je nastupala, ali Antun je Lukinu gitaru primijetio i na njoj odsvirao zadnju pjesmu “Nikad sama”. Jedna od Antunovih najljepših pjesama s važnom porukom, a Lukina gesta posuđivanja gitare potvrdila je stihove Znaš da ovdje nikad nećeš biti sam(a), i označila jedan od posebnih trenutaka festivala. Svaka čast, dečki.

IDEM, Tandara i Voado / UFO

Oni koji nikad ne razočaraju

Nakon nastupa zagrebačke ekipe ispunjenog toplom i pozitivnom energijom, splitski TBF donio je “Pozitivan stav” i ostale poznate stvari koje je publika prepoznala i pjevala s njima. Prilikom njihova nastupa počeo me hvatati umor pa nisam bila osobito uživljena u isti, no već je poznato kako TBF zna napraviti atmosferu kako pjesmama, tako i dosjetkama koje ubacuju u nastup. Tako je vokal Mladen u jednom trenutku rekao „Vi svi Slavonci ste tako smišni, smija san se ka prasac” i ne znam čime je to bilo potaknuto jer iz kuta u kojem sam bila tada nisam vidjela publiku, ali rekla bih da je to ipak nešto pozitivno. Pjesmu “Alles gut” publika je započela i prije samog benda, a da je uistinu ludilo dan složili bi se svi prisutni. I to je normalno skroz, jer je kolovoz.

TBF / UFO

Zadnji bend koji je nastupao i koji je imao čast zatvoriti ovogodišnji Urban Fest bio je M.O.R.T. – sinjska punk-blues četvorka, koja nije ni samo punk, ni samo blues, ni samo rock, već sve ono između što se ne može definirati, ali garantira odličnu svirku s jedinstvenim vokalom frontmena Ivana Katića Johna, kojeg vjerno prate Zvrk na gitari, Kikos na basu i Mijač na bubnjevima. M.O.R.T. je početkom ljeta zatvorio i ovogodišnji Galoop festival u Đakovu, sada je na red došao i Urban Fest Osijek, a da je njihova svirka idealan završetak festivala može se iščitati iz toga što je takva da do samog kraja održava neumornu, gotovo animalnu energiju koja ni ne trenutak ne gubi na oštrini, a svojim upečatljivim stihovima i scenskim nastupom drži nas na rubu delirija. Slično sam napisala i u izvještaju s Galoopa, ali budući da Mortovci nikad ne razočaraju, te riječi i dalje vrijede i s pravom ih ponavljam. Ovaj put ne samo da nisu razočarali, već su i iznenadili; poslije njihova nastupa pitala sam Johna mogu li dobiti setlistu, i on ne samo da mi je donio setlistu, već je mene i prijatelja pitao želimo li nešto piti, ponudio je da nam donese piće i naposljetku nas pozvao da dođemo sjesti s njima. Ovim putem ponovno zahvaljujem Johnu na lijepoj gesti, i ponovno ističem “Buku u glavi” kao jednu od najdražih mi pjesama i jednu od najupečatljivijih izvedbi.

Ovogodišnji Urban Fest Osijek prošao je bez ikakvih negativnih strana, jedini minus bio je taj što je moja noga slomljena zbog čega nisam mogla plesati uz glazbu koja je bila vrlo plesna, ali, kako bi Antun Aleksa rekao, taj „rock’n’roll iz stolice” ipak mi je bio dovoljan. Dok god me okružuje glazba, to je u tim trenucima jedino važno.