14
svi
Izvještaj

22. Tamburaški memorijal Hrvoja Majića

share

Proteklog tjedna, 11. svibnja, u kazalištu u Vinkovcima održan je 22. Memorijal Hrvoja Majića. Brojka 22 je velika i zahtijeva poštovanje. Ostvarena je upornošću i zalaganjem ljudi iz Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. U Novom Sadu se desetak godina održavao Memorijal Janike Balaža, no on je ugašen.

Albumom Tambura u svijetu klasike Hrvoje je pokazao svu svoju sposobnost vrhunskog muziciranja na svim tamburama, sposobnost transkripcije i aranžiranja, ali i svoju želju da tamburi širi prostor djelovanja. Sukladno tome, a kao sjećanje na njega, zasnovan je Memorijal koji je, ustvari, koncert tamburaške instrumentalne glazbe.

Čisti zvuk tambure

Koncept je svih ovih godina takav da pet malih sastava nastupa u trajanju od deset minuta, zatim bude pauza poslije koje oko trideset minuta svira jedan veliki tamburaški orkestar. Publika koncert prati uz program i bez konferanse. Kazalište gdje se Memorijal odvija doista je akustično pa se svira bez razglasa, stoga publika ima priliku čuti čisti, prirodni ton tambure!

Ove godine prvo je nastupio duo Filip Kovačić na basprimu te Branimir Pepić na klaviru. Izveli su dvije virtuozne skladbe Grigorașa Dinicua: Martovsku horu i Ciocarliu, tako da je koncert odmah, bez okolišanja, krenuo “u petoj brzini”. Mladi se Filip dobro nosio s težinom i izvođačkim rasponom skladbi.

Repertoarna raznolikost

Iza njih su nastupili tamburaši iz Glazbene škole Josipa Runjanina iz Vinkovaca. Toplo su zvučali izvodeći Kiss the rain i rumunjsku Saltareatu, i to uz voditelja orkestra, profesora Tomislava Majačića. Treći po redu nastupili su Tamburaši sv. Marije Mandaljene iz Župe Dubrovačke te s Bračkim tancima i Dubrovačkim starim satom uspješno nam donijeli dašak Mediterana.

Zatim je svirao Zagrebački tamburaški kvartet. S njima tamburaška glazba ubire plodove visokog studija tambure na Muzičkoj akademiji. Na profesionalnoj razini su odsvirali zahtjevne kompozicije B. Potočnika (Sunčani dan) i F. Novosela (Bunjevačka igra i fuga).

Na kraju prvog dijela svirao je ad hoc sastav Daj šta daš. Šest mladih profesora glazbe vrhunski je odsviralo tri skladbe: Mađarski ples br. 2, Starčevićev Džanum (obr. Z. Galik) te su praizveli skladbu Hora foru Jurice Hrenića, čime su pokazali suvereno vladanje instrumentima i dojmljivo muziciranje.

U pauzi koncerta u holu kazališta svirao je romski sastav Bit će skoro propast sveta iz Deronja, česti gosti Memorijala. Kasnije su bili zaslužni za autentičnu atmosferu druženja na jednom salašu gdje su se okupili sudionici Memorijala.

Nakon pauze nastupio je Golden Strings Orchestra iz Osijeka, sastavljen većinom od studenata Umjetničke akademije, kao bivših studenata i profesora. To je orkestar koji je brzo zauzeo mjesto među vodećima u tome području. Iz njihova nastupa izdvojio bih tri izvedbe, a to su: Tambura P. Kolarića, J. Andrića (solo basprim: Luka Juriša), zatim Made in China, gdje je bilo zanimljivo fino poigravanje s egzotičkim glazbenim prizvukom glazbe azijske provenijencije autora Filipa Novosela, te konačno Thais Meditation Julesa Masnet (solo prim: Dominik Milošević). Voditelj ovog orkestra je Marko Sesar.

Valja zaključiti kako ovaj Memorijal zaista ispunjava svoju svrhu dajući mogućnost nastupa tamburašima koji imaju želju i potrebu koncertiranja na tamburama, instrumentima s puno perspektive i potencijala. Uključivanjem tambure u srednje škole i akademije takvih će tamburaša nesumnjivo biti sve više, pa će zasigurno i Memorijal uvijek imati vrhunske izvođače.

Moglo bi Vas zanimati