Žužakov izbor i večer novih djela u rukama S/UMAS-a

Znanje se prenosi upornošću i radom, onim teoretskim i praktičnim, te ljubavlju. Jer kad postoji iskrena iskra, zapalit će i mora. Tako bi se mogao sažeti entuzijazam saksofonista i skladatelja Gordana Tudora, koji je zarazio studente žarom prema suvremenoj i novoj glazbi. Približavajući se desetoj obljetnici, ansambl S/UMAS, osim brojem godina, nastavlja rasti izvođačkom kvalitetom, šireći repertoar i potičući skladatelje na stvaranje novih djela.

S/UMAS je osnovan pri Umjetničkoj akademiji u Splitu, na inicijativu umjetničkog voditelja ansambla Gordana Tudora, koji im je dao krila, a onda ih pustio da samostalno lete pružajući im podršku s kopna. Iako su svi članovi u međuvremenu diplomirali, zaposlili se i na putu su ka afirmaciji u izvođačkom, pedagoškom i skladateljskom radu, S/UMAS je nastavio s istraživanjem, edukacijom, oživljavanjem i poticanjem stvaranja suvremene glazbene literature.

foto Igor Jakšić

Jedan od njihovih projekata je festival Music Sandbox, fluidan i bez utabanog koncepta, poput same suvremene glazbe stremi ka istraživanju i eksperimentiranju. Prvo izdanje obilježio je koncert ansambla S/UMAS, dok su na drugom izdanju ostvarili dva koncerta novih skladbi u sklopu kojih su članovi nastupili solistički i u ansambl uz soundpainting radionicu.

S/UMAS čine Nikolina Kapitanović (piccolo flauta/flauta), Toska Lumezi (flauta), Igor Ivanović (klarinet), Ivana Bandalo Benzon (bas klarinet), Marko Gerbus (sopran saksofon), Vedran Momčilović (alt saksofon), Deni Pjanić (tenor saksofon), Erna Čizmić Rebić (bariton saksofon) i Silvija Anić (klavir). „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“, napisao je Petar Preradović, a vrlo slikovito može se preslikati na S/UMAS-ovce i njihov festival pa stoga donosimo dojmove s trećeg izdanja festivala.

foto Igor Jakšić

Tomislav Žužak i hrvatski skladatelji

Otvoren je 25. listopada recitalom saksofonista Tomislava Žužaka u dvorani Glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu naslovljenim Novi susreti sa hrvatskim skladateljima. Nastavak je to njegova glazbenog istraživanja i druženja s literaturom domaćih autora nakon objavljivanja nosača zvuka Susreti s hrvatskim skladateljima 2012. u izdanju Cantusa.

foto Igor Jakšić

Kako je zabilježeno u programu dostupnom publici putem QR koda, koncert započinje dvjema skladbama koje su Žužakova trajna inspiracija, inače snimljenim i na spomenutoj ploči iz 2012. Quarter Tone Waltz Gordana Tudora, ujedno njegova kolege iz uspješnoga saksofonskog kvarteta Papandopulo u sklopu kojeg kroz raznovrstan repertoar teže i poticanju stvaranja novih skladbi za navedenu formaciju, jedna je od najpopularnijih hrvatskih skladbi manjega formata, koja se danas izvodi na svim kontinentima. U neformalnom, ali sadržajnom i zanimljivom obraćanju publici, Žužak navodi da je to prvo djelo koje je iniciralo njegov proces druženja s hrvatskim skladateljima te ga je oduševilo na prvu.

Živahan i plesa valcer, povremeno u jazz maniri, dugačkih i širokih pasaža, više je okrenut melodijskim linijama, a ne toliko isprobavanja tehnika proizvodnje zvuka. Donosi vedro i dobro raspoloženje te stvara antitezu sljedećom skladbom na programu, Petite suite détruite Dubravka Detonija, koja „zbog svoje razdrobljene strukture i slavne povijesti svojom neponovljivošću svake nove izvedbe čini nezaobilaznu kotu glazbenog reljefa kojim se Žužak kreće“. Navedeni Detonijev notni tekst uvijek je drugačiji, ali konstantno taman, crn, težak. Minijature dekonstruira pa pokušava u rekonstrukciji međusobno povezati.

I zaista, kako sâm skladatelj u duboko promišljenom opisu djela i inicijalne ideje navodi, glazba gubi elastičnost, njezina je efikasnost djelotvorno uzdrmana, a prevladava slabost, strah i potraga za smislom. Skladba je neugodna, bučna ili potpuno nijema, a povremeno zaista astmatična, kako je i sâm skladatelj mjestimično opisao u zanimljivome skladateljskom opisu koji je Žužak podijelio s publikom.

foto Igor Jakšić

Kao Detonijev antipod Žužak superponira Tri stavka za alt saksofon Branka Lazrina iz 1981. Andante sostenuto, Moderato, libero i Allegro snimio je Žužak i za autorski kompaktni disk Lazarina donoseći predvidljivu skladbu s preciznim uputama za izvođača u kojoj jasnoća i konvencionalnost pružaju neku drugu vrstu slobode. Na njezinu izvedbu nadovezuje se klasik suvremene klarinetističke literature Petra Bergama Concerto abbreviato iz 1966. godine. Iako je još 2008. došao na ideju aranžiranja za saksofon, tek je pandemija Žužaka okupirala u djelovanje.

Splitska praizvedba u verziji za saksofon dobila je odobrenje autora 2020. godine, iako je Bergamo zbog smrti pred dvije godine nije uspio poslušati. Za iznimno uspješan aranžman Žužak navodi da „nije siguran da bi ga skladatelj odobrio da je poživio“, iako je njime obogatio saksofonističku literaturu. Splitski recital na Music Sandboxu iznjedrio je i jednu praizvedbu.

foto Igor Jakšić

Posoljeni zrak, za tenor-saksofon Frane Đurovića, djeluje poput poentilizma. Skladba se stvara „točkanjem“ tonova u svoj širini registra, uz kratke fraze ili ponavljanje tona poput upozorenja, u kojoj kao da visoki registar s nižim vodi razgovor ili se možda svađaju. Novo ruho dobivaju i Portreti Krešimira Seletkovića, prenamijenjeni prema Žužakovoj želji i ideji za bariton saksofon. Naime, Seletković je napisao Portrete 1996. za potrebe diplomskog ispita jednog saksofonista. Svaki portret poput pet nanizanih etida kao da donosi drugačiju tehničku vježbu za saksofonista, ali i niz stilski raznolikih i efektnih glazbenih ideja, koje odlično zvuče i na baritonu, donoseći sintezu u petom portretu.

Žužak je publici priuštio nešto potpuno drukčije za kraj, pitko i jednostavno probavljivo svakidašnjem uhu preokupiranom informacijama i novitetima, Fantaziju za sopran saksofon Dalibora Bukvića iz 2009. Uz čeznutljivu melodiju romantično-sanjarskog ugođaja s razigranim drugim dijelom, Žužak je sopran saksofonom zaokružio „glasove“ svojeg instrumenta ponudivši programsku raznolikost i svestranost suvremenoga hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Uz pomno razrađen programski koncept i njegovu prezentaciju, publici je ponudio spretnog i muzikalnog interpreta koji nonšalantnom prezentacijom oživljava stilski i tehnički raznovrsna ostvarenja hrvatske glazbene literature.

foto Igor Jakšić

Večer praizvedbi

Večer praizvedbi obilježila je drugi i posljednji festivalski koncert koji su ostvarili članovi S/UMAS-a izvedbom skladbi njima generacijski bliskih skladatelja, čija su djela pristigla na festivalski natječaj. Birali su ih po „svom guštu“, nastavili suradnju s glazbenim istomišljenicima i pronašli neke nove. Svi skladatelji prisustvovali su koncertu, predstavili se publici te sažeto u svom stilu prezentirali djela.

Večer praizvedbi otvorio je Klavirski kvintet za flautu, klarinet, bas klarinet, alt saksofon i klavir, kojim je Lukša Vučić, umjetničkim imenom Lukša V. Montana, obilježio završetak svojega preddiplomskog studija kompozicije na UMAS-u 2024. Na splitsku akademiju stigao je nakon završenog preddiplomskog glazbenog studija Cardiff Sveučilišta u Walesu, gdje je nagrađen kao najznačajniji student, da bi 2022. u Chicagu upisao diplomski studij skladanja za filmove i druge oblike medija. Međutim, vraća se u rodni Split, gdje je pronašao mentora u skladatelju Ivanu Božičeviću.

foto Igor Jakšić

Opus svestranog Lukše V. Montane obuhvaća glazbu za animacije, kratkometražne i dugometražne filmove, videoigre i televiziju, a sklada za solo instrumente, komorne sastave i zbor. Tekuća godina iznimno mu je uspješna pa je uz drugi završen preddiplomski studij osvojio nagradu za najbolju glazbu na Chicago Film Festivalu za kratkometražni film Ashes. Domaću publiku i autoricu ovog teksta oduševio je skladbama Agnus Dei za mješoviti zbor i Ascension za klavir i traku praizvedenim na Festivalu UMAS u Hrvatskom domu Split, a publika popularne glazbe mogla ga je upoznati na 27. Festivalu dalmatinske šansone Šibenik, gdje se kao pijanist i aranžer ujedinio s vokalom Gabriele Braičić u pjesmi ”Na tvome jastuku”.

foto Igor Jakšić

Klavirski kvintet trostavačna je skladba koja „sadrži spoj elemenata suvremenih glazbenih tendencija i lirskog ekspresivnog stila kojim Lukša teži kao skladatelj i klavirist“, kako je navedeno u programskoj knjižici, a skladatelj ju je prenamijenio za S/UMAS izostavivši dionicu violončela te uključivši bas klarinet. Kroz dva stavka, od smirenog preko dramatičnog ugođaja, Lukša V. Montana se pokazao kao vrstan dramaturg koji vješto slaže boje instrumenata. Produkt je skladba koja je povremeno odavala dojam puno brojnijeg izvođačkog korpusa zbog boja instrumenata koje su „nadomjestili“ gudače i limene puhače i snažnog fortea koji su postigli izvođači.

U drugom stavku motorička repetitivnost i postepeno uključivanje instrumentalnih dionica podsjetile su na skladateljski stil njegova profesora, koji je i ovom prigodom bio podrška iz redova publike. Nad motoričkim repetitivnim žuborenjem, kojima je klavirska dionica temelj, nadvijaju se melodijske linije različitih puhačkih instrumenta koje se izmjenjuju te donose zaokružene glazbene zamisli. Prva i ujedno najkompleksnija skladba istančanih i raznovrsnih skladateljskih tehnika i stilova prezentirala je S/UMAS-ovce kao idealne izvođačke partnere za praizvedbe.

Druga skladba na programu retorički se oslanja na pitanje koje je većinu mučilo, barem u jednom periodu života. Koja je razlika između „č“ i „ć“ prva je skladba koju je Robert James Hudulin napisao za nekog drugog. Ovaj saksofonist s diplomom zagrebačke akademije naglasio je kako se rado vraća u GŠ Josipa Hatzea, gdje je maturirao teoretski smjer i saksofon, a danas je zaposlen kao profesor saksofona u glazbenoj školi u Petrinji. Široj hrvatskoj javnosti najpoznatiji je po projektu Hoodooleen, zbog kojeg je nastupao na koncertnim pozornicama diljem zemlje, a djeluje i u projektu Živi, rasti, cvjetaj te u grupi Rolin Humes.

O novoj skladbi na koncertu nije imao što puno reći već je komunikaciju prepustio izvođačima za klavirom, sopran, alt, tenor i bariton saksofonom, flauti i piccolo flauti, klarinetu i bas klarinetu. Izvođači naizmjenično pa skupno izgovaraju naziv skladbe, čiji se dio „č“ i „ć“ ponavlja, na koji se nadovezuju instrumenti. Ritmičan govor inkorporiran je u skladbu poput još jedne dionice te se efektno stapa s ostalim instrumentima u jednostavnom harmonijskom jeziku, a inicijalna „zabrinutost“ oko razlike „č“ i „ć“ poprima humorističnu dimenziju i prema odgovoru na pitanje publika i izvođači postaju indiferentni.

foto Igor Jakšić

Tekovine tradicijske glazbe još od 19. stoljeća okupiraju hrvatske skladatelje i postaju izvor, nadahnuće ili polazišna točka za nova djela. Tako je i Veronika Reutz Drobnić za skladanje 6 Thoughts on Folk Music posegnula u tradicijsko vrelo. Dvije teme iz hrvatske tradicijske glazbe i dvije nove, tradicijskom glazbom nadahnute melodije uobličila je u kompoziciju podijeljenu u šest dijelova, od kojih svaki istražuje drugu melodiju ili raspoloženje. Kratke i efektne minijature pokazale su da tradicijska glazba u spretnim skladateljskim rukama poprima novo lice nudeći slušatelju poznate obrise u novom, atraktivnom ruhu.

foto Igor Jakšić

Ova skladateljica i izvođačica nove glazbe, poznata po inovativnom pristupu, netradicionalnim i vizualnim notacijama, skladanju koristeći postojeći materijal te zanimljivim izvedbama koje uključuju elemente improvizacije i izvođačke umjetnosti, ima impresivnu biografiju i međunarodnu karijeru. Trenutačno je na doktoratu u područjima kompozicije i glazbene informatike na Sveučilištu za umjetnost u Zürichu i Visokoj školi za glazbu u Karlsruheu, na čijem odjelu glazbene informatike djeluje i kao asistentica.

Nakon što je godinu dana studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Stuttgartu završila je studij pod mentorstvom Martina Schüttlera, Jennifer Walshe i Joanne Bailie te magistrirala u Karlsruheu u klasi Markusa Hechtlea i Wolfganga Rihma. Dodatno se usavršavala i na Glazbenom koledžu Kunitachi u Japanu kod Motoharu Kawashime. Njezina djela nagrađivana su i izvođena na prestižnim festivalima diljem svijeta (IMPULS u Njemačkčoj, Suntory Hall Summer u Japanu, Muzički biennale Zagreb, Oak Bay u Kanadi i Agorà Forum & Sounds u Italiji).

Nakon prošlogodišnjeg sudjelovanja na festivalu sa skladbom Val Talas protiv Čudovišta dosade napisana za ansambl S/UMAS, koja se nedugo nakon praizvedbe izvela i na zagrebačkom festivalu Gibanja, Branimir Norac se, prema riječima članova ansambla, vratio s još kvalitetnijom i zanimljivijom skladbom, Orlovi protiv dronova. Inovativnog i maštovitog Norca, kako u skladanju tako i u imenovanju skladbi, za nastanak je ovog djela okupiralo pronalaženje načina na koji može filmsku akciju pretočiti u skladbu.

Njegov glazbeni orao kao ptica grabljivica djeluje gotovo pitomo u borbi protiv dronova koji su „siloviti“ okupatori nebeskog teritorija. Odabir orla, koji je u religijama i mitovima mnogih naroda „kralj ptica“ i čest simbol vrhovnoga božanstva i kralja, a u kršćanskoj simbolici i ikonografiji simbol uskrsnuća i novoga života nakon krštenja, slučajan je ili simboličan. Može se tumačiti i kao dobar predznak koji nosi sreću i uspjeh, a simbol je moći, snage i pobjede. U izvedbi ansambla S/UMAS orao se borio protiv dronova dočaranih elektroničkom glazbom temeljenom na sampleovima uz „pucnjavu“ flauta.

foto Igor Jakšić

Kao da je bila dočarana borba čovjeka i tehnologije za prevlast, iako se trebaju naučiti na suživot s obzirom na međusobnu ovisnost u 21. stoljeću. Klarinetist Branimir Norac, s diplomom zagrebačke akademije, već se na sceni pokazao kao vrstan izvođač kojeg alternativna scena popularne glazbe više poznaje kao gitarista grupe Klinika Denisa Kataneca. Na pragu tridesetih, u 2021. već je obilježio deset godina skladateljskog djelovanja albumom Klasične kompozicije 2010.–2020. Kao skladatelja upoznala ga je publika diljem Hrvatske, ali i u Krakovu, Glendaleu i Floridi.

Jedan je od organizatora Festivala novog zvuka u Sinju kojim se promiče suvremena glazba i mladi skladatelji. Iz izvođačkog, skladateljskog i producentskog iskustva svjestan je neprivlačne konotacije koje koncept koncerata suvremene glazbe često zna pratiti u Hrvatskoj, naročito izvan metropole, pa ga je brojčanost publike na 3. Music Sandboxu ugodno iznenadila. Vladala je prijateljska i opuštena atmosfera puna podrške među kolegama glazbenicima, skladateljima i publikom.

foto Igor Jakšić

Glazba kao umjetnost univerzalnog jezika posjeduje moć oslobađanja kreativne energije kojem se može dotaknuti pojedinca, ali i ujediniti društva. Ona informira, istražuje, eksperimentira, posjeduje intelektualnu, emocionalnu i psihološku snagu. Možda se najviše uzdiže u društvenom značaju, a pored njene estetske i filozofske domene, ono što je možda iščezlo u kontekstu suvremene glazbe jest da ona može biti sve to, a pritom i zabavna. Emocionalna diverzija koja ima za cilj držati pozornost sudionika kao da priziva negativne konotacije, unatoč tome što se divertimento (tal. za zabavu i razonodu) uvriježio u klasičnoj glazbi. Humor, sreću i zabavu danas zna biti lako postići, ali teško održati, a na Večeri praizvedbi trajali su svih pedesetak minuta koncerta.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.