30
pro
Izvještaj

Cantus Ansambl zatvorio 8. festival Slowindovo proljeće u Ljubljani

Cantus Ansambl u Sloveniji

Foto: Cantus Ansambl

share

Cantus Ansambl zaključio je ovogodišnji, osmi po redu, festival Slowindovo proljeće ljubljanskog ansambla Slowind, ovaj put podnaslovljenog Oxygenated Perfluorocarbons.
Dvorana Marjana Kozine u prostorima Slovenske filharmonije u Ljubljani ugostila je u ponedjeljak, 13. prosinca 2021. maestra Berislava Šipuša i članove ansambla koji je još jednom međunarodnoj publici  predstavio odabrana djela hrvatskih skladateljica i skladatelja. Ovaj put su to bila djela Rubena Radice, Ivane Kiš, Berislava Šipuša te Krešimira Seletkovića, a izveli su i skladbu slovenskog skladatelja Vite Žuraja.

Na posljednjem koncertu festivala Slowindova pomlad (Slowindovo proljeće), Cantus Ansambl nam je predstavio program suvremenih hrvatskih skladatelja. Riječ je o sastavu osnovanom u sklopu Muzičkog Biennala Zagreb, a koji se ističe interpretacijama suvremenih glazbenih djela. Djelovanje ansambla proteže se i na međunarodne pozornice, a iza sebe ima dvadeset godina zapaženih nastupa.
Dojmili su nas se tehnički dotjeranom svirkom i iznošenjem iznutra produbljena sadržaja.

Tako je djelo Litaniae Sanctorum pro Papa Ioanne Paulo Rubena Radice odzvonilo u duhu samog naslova te su u njemu instrumenti međusobno majstorski dodavali temu litanije, a zajedno su odsvirali odgovor, svojevrsni refren, „ora pro nobis“. Harfa i udaraljke uvode neku vrstu rituala u koji ulaze instrumenti: najprije drveni pa limeni puhači, dok odgovor izvode gudači. Gradacija, odnosno stupnjevanje tog rituala raste do naglog završetka kojemu slijedi iznenađujuć i vedar zaključak

Svečanost litanija naročito je izražena upornim ponavljanjem otpjeva i to jednakog, ali instrumentalno jako domišljatoga molitvenog dijela koji upućuje na skladateljevu inventivnu orkestraciju, zbog koje nas skladba veže uza se, unatoč ponavljanju istog uzorka, te ostaje živom i uvjerljivom.

Kao jedini slovenski skladatelj na programu koncerta, na redu je bio Vito Žuraj. Kao istaknuta osobnost na svjetskim pozornicama, već je dokazao vrhunsko znanje i smisao za oblikovanje glazbenog sadržaja koji nas oduševljava uvijek novom zvukovnom invencijom i brojnim sitnim iznenađenjima, duhovitim iskricama i, prije svega, zvukovno posve osmišljenom cjelinom.

Primjerice, u skladbi Fired-Up tako rabi međusobno trljanje kamenja, kao i sviranje olovkama po gudačkim instrumentima. U njoj se izmjenjuju vrlo promišljeno raspoređeno glazbeno zbivanje koje obuhvaća čitav orkestar te zvukovi kuckanja kamenjem, kao alternativa prvom zvuku. Uvodni zamah preobražava se u trenje kamenja koje prate intervencije limenih puhača s gudačkom pratnjom. Autor je na majstorski način međusobno kombinirao instrumente i stvorio napetost koja u crescendu prerasta u buku, sve dok je ne prekine klavir koji reagira poput glazbene kutijice.

Riječ je o djelu koje izražava iznimno znanje i smisao za ispreplitanje organskih i instrumentalnih zvukova.

Asterion Tomislava Olivera za violončelo i komorni ansambl predstavio nam je istaknutu ulogu violončelista koji uvodi u djelo ekspresivnim i dramatičnim solom, a tome se pridružuje ansambl u zajedničku rastu što ga nastavljaju gudači. Violončelo dominira elegičnom, ispovjednom i ekspresivnom dionicom, uz obazrivu, blagu pratnju orkestra koja istovremeno daje i potporu i lirsku notu.

Središnje mjesto koncerta zauzela je iznimna Ivana Kiš skladbom Lamentation is When Grief Pours Out, u kojoj je istaknutu ulogu namijenila najprije drvenim puhačima, zatim su temu preuzeli limeni puhači, a potom gudači. Skladba je vrlo dobro orkestrirana i uključuje čitav sastav, a kroz nju čitavo vrijeme teče uzorak koji se svako malo ponavlja. Njezin je tijek ujednačen, a završava je klavirski solo koji do kraja ispjeva ponavljani motiv.

Umjetnički ravnatelj i dirigent ansambla, Berislav Šipuš, napisao je skladbu Četiri pjesme sjećanja za četiri solistička instrumenta i komorni ansambl. Započinju je dvojica pijanista; laktovima i pedalom fiksiraju odabir zvukova koji onda prate prvi klavir, a zatim prelaze u skeč u kojemu dirigent i izvođači viču i lupaju nogama.

Tako svjedočimo pravome dramskom prizoru, prikazanom pomoću zvukovnih efekata. Solistički dio koji iznosi klarinet zvukovno djeluje neprirodno jer se odvija u vrlo visokoj lagi, a nakon toga ansambl svira u vrlo niskim lagama sve do nastupa violončela koje zvuči ispovjedno i pomalo podsjeća na Gubajdulinu skladbu In croce. Intervencija flaute je energičnija, a klavir ponavlja melodiju kojoj se pridružuju udaraljke i ostali instrumenti, no oni se polako gase te ostaju tek kontrabas i klavir koji solistički dovršava djelo metronomskim otkucajima palice.

Nema dvojbe da je udarno djelo programa bio Abyss Krešimira Seletkovića. Radi se o eksplozivnu, transparentnom djelu, u kojemu su u prvom planu puhači i udaraljke. Autor je posvetio pozornost udarnim zvukovnim učincima koji nas već na početku šokiraju intenzivnošću i na kojima ustraje u cijelom djelu kao u kakvoj snažnoj ispovijedi. Riječ je o skladateljevu zanimanju za novu, nepoznatu, još nedostignutu dimenziju ljudskog intelekta.

Koncert Cantus Ansambla zaslugom je vještih glazbenika rasvijetlio izvedene  skladbe, iz njih izvukao njihov poseban karakter te im dao im puni zvukovni oblik. Njihovom smo zaslugom upoznali i nešto dublju kvalitetu djela koja su dobila istinski izraz. Naravno, zaslužuju svako priznanje te se nadamo da ćemo ih ponovno moći čuti u Ljubljani.

Moglo bi Vas zanimati