Držati fige Adamu Semijalcu

Rijetke su prilike kad se Mala dvorana Vatroslava Lisinskog pretvori u prostor za drukčije izvedbe onako kako se to dogodilo u srijedu navečer. Uobičajeno namijenjena komornim i manjim orkestralnim koncertima, uz poneki jazz, tu je večer pozornicu ustupila Adamu Semijalcu, jedinstvenoj osobnosti u domaćem etnu, te zboru Fige. Zajedničkim snagama održali su prvi u nizu koncerata proizašlih iz suradnje KD Vatroslav Lisinski i Izvorišta.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Kada je Emir Fulurija, dobri duh domaće etno scene, izašao na pozornicu i održao uvodni govor, bilo mi je jasno da će se nakon njega teško naći neki konstruktivan redak teksta, budući da je u par rečenica rekao sve što trebate znati o njegovoj suradnji s dvoranom, ali i Adamu Semijalcu.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Rasprodana dvorana jasan je signal da je riječ o neiskorištenom potencijalu Lisinskog da češće ugošćuje imena koja olako ubrajamo u world music ili etno, a koja možda ne mogu rasprodati veliku dvoranu. Pritom je Semijalca naveo kao idealan izbor za prvi koncert, a njegov posljednji album Ode dite opisao kao bezvremenski i time potvrdio ono što je i kritika (kao malokad!) oduševljeno prepoznala u njegovoj glazbi.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Bezvremenost i suvremenost u svojim pjesmama Semijalac je postigao majstorskim baratanjem tradicijskim obrascima, vješto ih ispreplićući s bluesom koji mu kao izvođaču prirodno leži i tematski i muzički. To ne bi bilo moguće da iz tradicije nije pažljivo birao one alate i teme koje su bliske bluesu.

Bezvremenost i suvremenost u svojim pjesmama Semijalac je postigao majstorskim baratanjem tradicijskim obrascima, vješto ih ispreplićući s bluesom koji mu kao izvođaču prirodno leži i tematski i muzički

Tako je uz povremenu pomoć deseteračkog dvostiha ili osmerca, dobio rezultat kojeg bi zainteresirani slušatelj mogao opisati ne kao etno, već kao novu tradicijsku glazbu, a ambiciozni glazbenik trebao shvatiti kao putokaz prema idealnom fusionu. Tome treba dodati i kreativan pristup sviranju dangubice, koju je Semijalac položio u krilo i svirao kao slide gitaru.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Dojmu da je riječ o nekoj novoj tradiciji pridonosi i izvedba, u Semijalčevom slučaju vrlo spontana i neimpresionirana pozornicom na kojoj sjedi okružen dangubicom, banjom i gitarom. Na drugoj strani pozornice stoje zadarske Fige, koje u skladu sa svojim nazivom, Semijalcu nekad drže fige, a nekad ih drže u džepu. Ta dinamika između Semijalčevog namjerno „uprljanog“ zvuka i uvježbanog zbora nešto je u čemu je slušatelj mogao uživati tijekom cijelog koncerta.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Fige su u Lisinskom nastupile u malom sastavu od pet pjevačica, što je bilo prvo dobro rješenje prema uspješnim aranžmanima. U slučaju albuma Ode dite, problem aranžmana najviše leži u tonskom opsegu pjesama. Promijeni li se opseg, instrumentalna izvedba postaje teška i gubi svoj šarm. Zadrži li se opseg istim, nastaje rizik da zbor neće doći do izražaja. Adam Semijalac i Fige odabrali su drugu opciju, a problem opsega iskoristili su kao zgodno aranžersko rješenje koje je u pojedinim pjesmama doprinosilo sadržaju stihova.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Sretan spoj naizgled suprotnih glazbenika zaslužio je stajaće ovacije rasprodane dvorane kojoj ni dva bisa nisu bila dovoljna. Adam Semijalac još jednom je dokazao da je kantautor kojem treba pružiti svu slušateljsku pozornost i podršku, dok su vrhunskom izvedbom Fige pokazale da su možda i najzanimljiviji domaći ansambl toga tipa. Možda u budućnosti dočekamo njihov zajednički album?

Foto: Tomislav Jagar/KDVL