Kiša, majoneza i bas
Naš tjedan na rekordnom Amsterdam Dance Eventu
Ako se Amsterdam ikad odluči kandidirati za glazbenu prijestolnicu svijeta, argumenti su mu već uredno posloženi.
U pet je dana prošlog tjedna ovaj grad ugostio šesto tisuća ljudi i 1200 događanja na tri stotine lokacija. Amsterdam Dance Event – ili skraćeno ADE – ove se godine održao po 29. put i srušio sve moguće rekorde.
Kroz grad su u tom tjednu prodefilirali posjetitelji iz više od 150 zemalja, a među njima čak devet tisuća glazbenih profesionalaca. Na pozornicama – i na svakom drugom mjestu koje ima utičnicu – izmjenjivali su se, među ostalim, svi najveći elektronički superstarovi, među kojima su Moodymann, Jeff Mills, Paul van Dyk, Armin van Buuren, Honey Dijon (i to uz pratnju gospel zbora!), Skepta i Seth Troxler.
U Amsterdamu smo tijekom tih pet dana naučili što znači vodoravna kiša, pojeli barem kilogram majoneze, koja se ovdje gotovo pa poslužuje i uz čašu vode, oborili rekorde u plesnim i šetalačkim koracima te svjedočili rejvovima na najneočekivanijim mjestima – od supermarketa do bivših crkvi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Cijeli Amsterdam tih dana izgleda kao festival u pokretu. Taksi ispod dvadeset eura teško ćete uloviti, a ulaznice za jače evente lete oko pedesetice. Mi smo imali Pro Pass, teorijski propusnicu za sve događaje, ali stvarnost je, naučili smo, drugačija, pa mnogi venuei ostavljaju mjesta tek za dio pro publike. Srećom, Reddit je naš prijatelj pa smo na vrijeme počeli živjeti na TicketSwapu, platformi bez koje bi ADE bio misaona imenica. Uz njihovu aplikaciju, druga nužna stvar bila je službena ADE-ova aplikacija, koja ima čak i Tinder-like sustav za umrežavanje delegata — swipe, match, business meeting.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Lutrija za preprodaju karata
Jedan od takvih naših „matcheva“ bio je Áron Pečnik, International Growth Manager u TicketSwapu, kojeg smo posjetili u njihovom uredu u centru Amsterdama, prostoru koji ima disko kuglu i mašinu za dim, kako i priliči firmi čiji je posao da ljudi što lakše dođu do tuluma.
Za TicketSwap je ADE jedan od najvažnijih tjedana u godini: promet im poraste za 25 posto, a 97 posto svih ulaznica za događaje na platformi se proda. Posebno je zanimljiva opcija raffle, lutrija koja se aktivira kada jako puno ljudi čeka u redu za neku kartu. Kad netko od korisnika odluči prodati svoju, dobitnik se bira nasumično, dobiva notifikaciju i ima određene minute u kojima može obaviti kupnju.
„Ne želimo da ulaznice mogu kupiti samo oni koji su prvi kliknuli. Naša lutrija daje šansu i onima koji su odluku o izlasku donijeli u zadnji čas“, kaže Áron, koji pomno prati i hrvatsku glazbenu scenu jer TicketSwap trenutačno aktivno probija i na naše tržište, pa nam kaže kako se nada dolasku na idući SHIP showcase.
Kartu koju smo danima pecali i napokon ulovili među gotovo dvije tisuće ribara bila je ona za Strangelove, događanje lokalnog, ali i globalnog heroja Job Jobsea. Njegova priča zvuči kao amsterdamska urbana bajka, a kreće od prvog DJ-anja u toaletima legendarnog kluba Trouw do statusa svjetski poznate zvijezde, za koju se u kuloarima priča da danas pristaje nastupati samo na dnevnim i ranovečernjim događanjima. Na svojem ADE eventu, jednom od nekolicine na kojima je nastupao, vrtio je uz Palms Traxa, a zajedno su isporučili set koji je bio istovremeno veseo, ali i prilično žestok. Zanimljivo je da se događanje održalo u prostoru koji je nekadašnje Mercedes garaže, a dio scenografije na kojoj bi pozavidjeli i u Imotskom bila je upravo jedna Mečka.
Kritika komercijalizacije
O kultnom Jobseovom statusu razgovarali smo i s Freekom Wallaghom, noćnim gradonačelnikom Amsterdama.
„Odlazak na Jobseov event nešto je kao odlazak na bakin rođendan. Nije da ti se previše ide, ali bude ti drago što si otišao“, kaže nam Wallagh, dodajući da je Jobseov party prava Amsterdam thing to do.
Freek je na polovici svog mandata i ponosan je na grad koji pleše, mada nam priča da „požari“ u gradu postoje, pa je zbog pritužbi na buku Red Light District bio na rubu zatvaranja, no srećom to je zaustavljeno. Kad smo ga ulovili na kavi, pripremao se za ADEV, društveno-političko plesno događanje koje kroz glazbu i ples progovara o pravima marginaliziranih skupina. ADEV je svojevrsna protuteža ADE-u, event koji pomalo sliči na Love Parade, te poziva građane da se pridruže uličnoj povorci i kroz ples izraze svoj glas protiv deportacija, represije i isključenosti, te za prava onih koji su marginalizirani. ADEV kritizira komercijalizaciju i isključenost koju donosi ADE, naglašavajući da ples i kultura trebaju biti za sve, s fokusom na društvenu pravdu, slobodu kretanja i inkluziju.
Tena Šarčević i Freek Wallagh / Alma Drnovac
Čak desetak od sto najboljih DJ-eva s DJ Magove top liste je iz Nizozemske, što pokazuje da je to doista zemlja s visokokomercijaliziranom elektroničkom scenom, čemu je ova lista jedan od najvećih lakmus papira. No zanimljiva je ta amsterdamska kontradiktornost – iako je komercijalizacija očita, i oni koji joj se protive prilično su glasni.
Preporuke za poboljšanje noćnog života
Na konferencijskom dijelu ADE-a mogli su se čuti i globalni primjeri upravljanja noćnim životom. Jedan od panela posvetio se londonskom Taskforceu, odboru koji je osnovao gradonačelnik Sadiq Khan. U njemu sjede ljudi koji cijeli život organiziraju događanja – od opernih večeri do podzemnih rejvova.
„Sport ima fanove i zaposlenike, baš kao i glazba – ali ima daleko bolji tretman“, rekao je Sam Spencer, jedan od članova Taskforcea.
„Noćni se život još uvijek percipira kao generator zločina, a ne kulture“, nadovezao se njegov kolega Nathanael Williams.
Panel o londonskom noćnom životu na ADE-u / Alma Drnovac
Taskforce će u studenom objaviti svoje preporuke za poboljšanje londonskog života, uključujući one sitne, ali ključne stvari koje grad mogu učiniti plesnijim mjestom. Mada detalje nisu otkrili, istaknuto je da su učili i od brojnih primjera iz drugih zemalja pa je tako, recimo, spomenuto da u Australiji policija ne reagira na buku dok se ne jave najmanje četiri različita susjeda. Demokracija, ali s čepićima za uši.
ADE nije samo o glazbi nego i o inovacijama. Lina Tsegaye iz Sustained Collectivea predstavila je boju za majice koja se ispire.
„Volontirala sam na brojnim festivalima i shvatila da se hrpa otpada stvara samo od majica koje dobivaju volonteri. Zato smo osmislili boju koja se pere i tkanina se može ponovno koristiti”, rekla je, dodajući da su upravo festivali najbolja mjesta za testiranje raznih inovacija jer funkcioniraju kao gradovi u malome.
Na drugom kraju spektra, u svijetu piksela, Daft Punk je najavio ulazak u Fortnite. Dizajner videoigara Alex Rigopulos (čovjek koji stoji iza Guitar Heroa) otkrio je da je suradnju sanjao još od 2007., a ona sada postaje stvarnost kroz The Daft Punk Experience, i stiže 27. rujna 2025.
Panel o suradnji Daft Punka i Fortnitea / Alma Drnovac
Panel o suradnji Daft Punka i Fortnitea / Alma Drnovac
Otkako je Daft Punk najavio Fortnite sagu, njihove YouTube pretrage porasle su za 41 posto, Spotify za 26, TikTok za 84, a pretraživanja na Googleu za nevjerojatnih 312 posto. Sve to skupa bio je najveći skok online interesa za Daft Punkom u desetljeću.
Ples u ratnoj zoni
Jedan od najupečatljivijih panela bio je onaj o ukrajinskoj elektroničkoj sceni. Govornici su pričali o životu u ratnoj zoni i moralnoj dilemi održavanja evenata dok bombe padaju po gradu. Brojni klubovi više ne rade i pretvoreni su u skloništa, no neki su se ipak odlučili na organizaciju događanja.
„Ne zovemo ih partyjima, već okupljanjima zajednice“, objasnila je Anna Lukash iz kluba K41.
„Ljudima treba zaborav i kontakt. Prve smo evente radili uz ambijentalnu glazbu, to nam se činilo prikladnim. No publika je s vremenom počela tražiti da glazba postane plesnija. Obično počinjemo u popodnevnim satima, a sve završava prije policijskog sata“, ispričala je.
Dodala je da sav prihod od njihovih evenata ide u humanitarne svrhe te je nepisano pravilo da svi organizatori barem dio zarade doniraju. Vojnici i veterani ulaze besplatno.
U zemlju se ulazi isključivo vlakom iz Poljske, koji se ponekad mora rezervirati i dvadeset dana unaprijed.
„Šalimo se da smo najzelenija zemlja jer nemamo avione“, dodaje Anna.
Ističe kako brojni DJ-i unatoč svim komplikacijama rado dolaze u Ukrajinu. Njima, kaže, to neizmjerno znači, a svakog ugoste na najbolji mogući način.
„Aplikacija vlade nekoliko sati unaprijed javlja mogućnost napada. Opasno je, ali svi smo jako informirani i znamo kako spriječiti potencijalnu nevolju“, rekla je.
Ples bez laktarenja
Što se tiče glazbene turneje festivala, nju smo proveli daleko main stage gužvi i neosvojivih festivalskih zona, vođeni misijom da otkrijemo prostore gdje je ples moguć bez laktarenja i gdje se do DJ pulta dolazi bez GPS-a.
Zato smo se maknuli od velikih imena i preforsiranih dvorana, pa stigli do Der Hintergartena, kreativnog huba za koji smo zaključili da je prostor u Amsterdamu koji je najbliži plaži, a omogućio nam je čak i pijesak među nogama i sunčane naočale na vrhu glave (i to ne u mraku!). Plesali smo pred zvučnikom, s pogledom na D. Tiffany, koja je kombinacijom preciznosti i hladnokrvnosti razoružala i one najotpornije na groove te zaslužila titulu naše najveće simpatije ovogodišnjeg ADE-a.
D. Tiffany / Alma Drnovac
U potragu za skrivenim klupskim draguljima nastavili smo u Raum, queer prostor koji u isto vrijeme nudi sigurnost utočišta i intenzitet jednog od najplesnijih klubova u nizozemskoj u metropoli. Tamo smo se ukrcali na noćni vlak koji ne staje do jutra.
Za finale smo otišli u Sissis, hibrid restorana, kluba i kreativnog prostora, danju lounge s koktelima, noću plesište na kojem nema elitizma. Svojim dubokim zvukovima tamo nas je zaveo 36 framez, a apsolutno raspametila bass kraljica Kikelomo. Prije jutarnjih tramvaja i posljednje pjesme otišli smo u photobooth, gdje smo ovjekovječili kraj ADE-a fotografijom koja, kao i svaka dobra priča, skriva nekoliko detalja koje – barem ovaj put – ipak nećemo ispričati.
