Solistički debi Antala Pappa uz Zagrebačke soliste

Gotovo tri godine nakon što je postao stalni član Zagrebačkih solista, naslijedivši na tom mjestu legendarnog Marija Ivelju, kontrabasist Antal Papp održao je s ansamblom i svoj prvi solistički nastup

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Antal Papp je u središtu pozornosti bio na drugom koncertu 71. sezone Zagrebačkih solista, održanom u Novinarskom domu prošle subote. Za svoj je debi uz ansambl odabrao Concertino za kontrabas i gudače Milka Kelemena, skladan 1956. godine. Solisti danas češće izvode njima posvećene Kelemenove Koncertantne improvizacije (njihova arhiva govori o nevjerojatnom broju od preko sedam stotina izvedbi ove skladbe u 70 godina postojanja ansambla), skladbu koju je za njih napisao još u prvoj godini njihova rada, 1954., a zaista mnogo puta, ne samo u Hrvatskoj, već i u svojim inozemnim gostovanjima izveli su i Concertino.

Obje Kelemenove skladbe izveli su i prije nešto manje od mjesec dana na zatvaranju jubilarnih 30. Dana Milka Kelemena koji se održavaju u skladateljevoj rodnoj Slatini, a uvrštavanjem Concertina u svoju sezonu obilježili su i 100. rođendan koji bi Kelemen proslavio u ožujku ove godine da je još među nama.

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Antal Papp izvrsno se pripremio za svoj solistički nastup te svoju dionicu prezentirao suvereno i uvjerljivo, posebnu pažnju posvećujući u svakom trenutku oblikovanju tona koji je bio koncentriran, zaokružen i uglađen, čak i u tehnički zahtjevnom pokretnijem dijelu skladbe, u kojem se lako „poskliznuti“ u intonaciji. Zamjetnom muzikalnošću i s razumijevanjem iznio je Kelemenove zamisli, a njegovu izražajnost kvalitetno je nadopunio ansambl Zagrebačkih solista koji mu je pružio pažljivu, a aktivnu podršku.

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Usijana završnica Concertina bila je vrhunac izvrsne prezentacije Antala Pappa, a publika ga je nagradila vrlo dugim pljeskom i višestrukim pozivima na naklon.

Zamjetnom muzikalnošću i s razumijevanjem Antal Papp je iznio Kelemenove zamisli, a njegovu izražajnost kvalitetno je nadopunio ansambl

Prije izvedbe Kelemenova djela, Zagrebački solisti prisjetili su se još jednog hrvatskog suvremenog skladatelja koji više nije među nama, Silvija Foretića, koji je preminuo u svibnju ove godine. Izveli su njegovu skladbu Solisti, a koju je za njih skladao u povodu njihove 60. obljetnice, proslavljene u siječnju 2014. godine. Kako je tada zapisao, Foretić je riječ „solisti“ stavio u naslov djela, dok se prvi dio imena ansambla – „zagrebački“ – krije u samoj glazbenoj fakturi djela, notama (tematski i harmonijski materijal djela izveden je iz tonske sekvence koja koristi tonove čije ime odgovara pojedinim slovima iz riječi „zagrebački“).

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Foretić je znao za koga sklada i ostvario skladbu koja izvrsno odgovara načinu sviranja Zagrebačkih solista; bogatom, širokom tonu i snažnim gestama, svojevrsnom potpisu koji njeguju godinama, a u ovo dvostavačno djelo ugradio je i svoj jedinstven te nepretenciozan šarm i humor. Zagrebački solisti skladbu su svirali sa žarom i intenzitetom ekspresije, što je stvorilo dojam uigranosti i uvjerljivosti, a količina energije i tona u drugom stavku nadilazila je akustičke mogućnosti malene dvorane Novinarskog doma te bismo ovu skladbu voljeli ponovno čuti i u nekom većem prostoru.

Silvio Foretić je znao za koga sklada i ostvario skladbu koja izvrsno odgovara načinu sviranja Zagrebačkih solista; bogatom, širokom tonu i snažnim gestama, svojevrsnom potpisu koji njeguju godinama

Doista cijeli ansambl svirao je na visokoj izvođačkoj razini, a usklađenost se osjetila i unutar pojedinih dionica, kao i u ansamblu kao cjelini. Slušajući ih kako izvode ove dvije skladbe, kroz glavu mi je prošla misao: „Hrvatska glazba im itekako dobro stoji!“

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Za kraj koncerta Zagrebački solisti izveli su Mozartov Klavirski kvartet u g-molu, KV 478, koji je za gudački ansambl obradio Sreten Krstić. Bila je to još jedna angažirana izvedba ansambla, ugodan ton širio se iz svih instrumenata (posebno se istaknulo nekoliko lijepih solističkih istupa Sretena Krstića), članovi su se međusobno osluškivali i lijepo nadopunjavali, stvarajući ujednačene geste i dišući zajedno u izgradnji te usmjeravanju fraza, ne ostavivši nijednu stranicu partiture bez izražajne interpretacije.

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Ipak, Mozartovo su djelo Solisti izveli ipak s previše težine i dramatičnosti, koja je itekako bila primjerenija glazbi Foretića i Kelemena. Daleko od toga da Mozartova glazba ne sadrži dramatičnost i napetost, no ona se može i treba iskazati na drukčiji način od težine i silovitosti usmjerene u ton i gestu ansambla (posebno u inače izvrsnim dionicama violončela i kontrabasa); Zagrebački solisti dovoljno su kvalitetno pripremili (i) ovu izvedbu da bi ona i bez prenaglašene dinamike te teškog, „masnog“ tona bila – već samom količinom angažmana i izražajnosti – dovoljno muzički uvjerljiva.

Daleko od toga da Mozartova glazba ne sadrži dramatičnost i napetost, no ona se može i treba iskazati na drukčiji način od težine i silovitosti usmjerene u ton i gestu ansambla

Kao dodatak, ansambl je izveo još i Duo na motive opere Strijelac vilenjak C. M. von Webera francuskog skladatelja Charlesa Dancle, izvorno za violinu i violončelo, u obradi za gudački ansambl.

Foto: Ivan Mihaljević/ZS