„Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!”
Arthesis u spletu dvojbi, pitanja, citata i poetika
Splitska koncertna dvorana Ivo Tijardović u petak, 25. listopada 2024., dočekala je splitske skladatelje. Dok je prethodne koncertne sezone upravo svečani koncert otvaranja sezone bio posvećen splitskim skladateljima, na programu su bile skladbe Rubena Radice, Mirele Ivičević, Frane Paraća, Gordana Tudora, Ivana Božičevića, Mirka Krstičevića i Olje Jelaske, ovaj je koncert imao drugačiji koncept. Umjetnička organizacija za suvremenu glazbu i likovnu umjetnost Arthesis, osnovana 2021., ima cilj predstavljati i promovirati skladatelje suvremene glazbe iz Splita te povezivati suvremenu glazbu i likovnost u interdisciplinarnim projektima.
Drugi je cilj potaknuti stvaranje i izvođenje novih skladbi splitskih skladatelja. Na tom tragu nastaje ova koncertna večer, dragocjena zbog pregršt novih praizvedbi. Okosnicu programa čine četiri splitska skladatelja koji su ujedno i članovi Arthesisa: Ivan Božičević, Blaženko Juračić (ujedno i suosnivač), Mirko Krstičević (osnivač) i Vlado Sunko. Pridružili su im se i gosti, Ivan Violić (Dubrovnik) i Soltan Nyssia (Pariz).
Pomalo uzbuđena publika, nenavikla na ovoliku koncentraciju praizvedbi na jednom koncertu u Splitu, zbunjenim je pljeskom dočekala mladu skladateljicu koja je sama izvodila svoju skladbu. Soltan Nyssia, rođena u Francuskoj, se nakon studija kontrabasa, viole, klavira, a potom i solo pjevanja okrenula kompoziciji, prvenstveno improvizacijskoj. Skladba U mislima s Novalisom je „kompozicija u realnom vremenu“ u kojoj skladateljica koristi preparirani klavir.
Inspirirana djelima prerano preminulog njemačkog romantičkog pjesnika i filozofa, skladateljica kreira skladbu u kojoj kao da se izmjenjuju nježnije i intenzivnije zvučne plohe. Kao predmete za prepariranje klavira koristi i niz perli i malu žensku torbicu te se tako dojam zvuka decentno isprepliće sa znakovima ženske senzualnosti.
Izvođački sastav koji je potom došao na scenu bio je zadužen za izvedbu preostalih skladbi: sopranistica Ida Bilić Katić, mandolinistica Ivana Kenk Kalebić, violončelist Vid Veljak i pijanist Tonči Tranfić izvrsno su iznijeli različite skladateljske poetike te zamisli.
Skladba Humilitas dubrovačkog skladatelja, pijanista i pedagoga Ivana Violića na zanimljiv se način bavi biblijskom tematikom. Violić je u osnovi uglazbio svoje promišljanje o tekstu iz Evanđelja po Luki 14:7-11 i, kako sam piše, „progovara o aspektu poniznosti u eporetičnim odnosima domaćina, uzvanika i umjetnika (sudjeluje li on uopće na gozbi i gdje je njegovo mjesto?) te nebeskog kraljevstva i ovozemaljske zbilje. Postavlja pitanje pragmatičnosti i praktične primjene značenja koja je sadržana u prispodobi.
Nije li prispodoba kao izbor komunikacije slična umjetničkom aspektu glazbe? Zahtijevaju li obje pojave ipak nešto više od paušalnog en passant osvrta i traže li posvećen pristup te mistično razumijevanje. Tko ima uši, neka čuje!“ Izvedba podugačkog teksta na latinskom jeziku bila je poput male kantate, a slušatelji su u dvorani mogli mirno pratiti tijek izvedbe i uz prijevod teksta. Ovaj uglazbljeni vrtlog skladateljevih zapisanih misli glazbeno je sav satkan od motiva koji su se premještali od instrumenta do instrumenta, sa znakovitim pauzama između tih premještanja uz elektroniku.
Sopranistica Ida Bilić Katić izvrsno je dramaturški i muzikalno iznijela cijelu skladbu koja je svoj vrhunac doživjela u riječima: „Musicus sum!“
Skladatelj, orguljaš i pijanist Ivan Božičević publici se predstavio skladbom Organic steam za računalno kontrolirane orgulje i video koju je skladao za autorski koncert u Amsterdamu 2023., u dvorani Orgelpark koja ima sedam stilski različitih orgulja. Dva od tih sedam instrumenata čine hiperorgulje, čijim se računalnim kontrolama skladatelj inspirirao za pisanje niza od pet skladbi.
Skladbu smo slušali putem snimke popraćene videoprojekcijom koja je ukazivala na to kako isprepletanjem melodijskih linija Božičević želi i zvukovno i vizualno opisati parnu lokomotivu. Svaka od melodijskih linija pomno je izvezena, a s tutnjevima koje samo orgulje mogu proizvesti i sugestivnim vizualnim podražajima, Božičević je fantastično glazbom opisao jednu tehničku stvarnost.
Blaženko Juračić, skladatelj i glazbeni pedagog, većinu svog rada veže upravo uz zborsko djelovanje te komornu i solističku glazbu. O skladbi Cum hymnis et canticis – Trialogos skladatelj zapisuje: „Himan i sekvencija u poetskom smislu stavljaju Riječ u prvi plan, uz nedostižan ritam stopa u riječi, koji se produbljuje u harmonijskim, melodijskim, simboličko-teološkim značenjima uz široku lepezu stilskog zaodijevanja Riječi, čineći je ljudskom kao i božanskom u svoj estetskoj zaodjevenosti glazbenim logosom.
Trialogos je predstavljen s tri skladbe: Vexilla Regis, Stabat Mater i Dies irae, dies illa.“ Klasičniji pristup skladanja tražio je od sopranistice i pijanista pomno nijansiranje registara i boja, a zanimljiv je način na koji je skladatelj pristupio ovim tekstovima koji su inače rezervirani za velike i snažne forme. Ovako fragmentirani, dopustili su nam da ih poslušamo iz nekog drugog kuta, sa svjetlom usmjerenim na sitnim detaljima.
Vlado Sunko, skladatelj bogatog i raznolikog opusa, iza sebe ima dugu karijeru profesora na UMAS-u u Splitu, a od dirigentskih postignuća posebno je važno vođenje Gradskog pjevačkog društva Brodosplit. Skladbu Ljepotica i zvijer, za mandolinu, violončelo i klavir skladatelj piše imajući na umu nesklad između mandoline i violončela – „nježno naspram robusnom“. Tako instrumenti postaju likovi iz bajke, dok zvuk odnosa tih likova ima u Sunkovom rukopisu nešto filmsko u sebi. Njegovu raznolikost i bogatstvo opusa mogli smo opipati na ovom koncertu jer su skladbe koje je napisao na tekstove Jamesa Joycea posve drugačijeg zvuka i doživljaja. Ecce puer i Na plaži u Fontani zvuče lucidno, svježe te zaneseno.
Posljednja praizvedba večeri bila je ona Mirka Krstičevića, skladatelja koji je podjednako prisutan i na pop i rock sceni, kao i na onoj suvremene klasične glazbe. Gospode, osjećam Te blizu, skladba za sopran, mandolinu, violončelo, klavir i elektroniku inspirirana je filmom Stalker Andreja Tarkovskog. Zvuk elektronike predstavljao je svemir, a pitko uglazbljeni tekst iz dnevnika Andreja Tarkovskog mirno je zaključio ovu koncertnu večer.
Naslov ovog koncerta, koji je ujedno i glavni moto koncerta, preuzet je iz Biblije (Luka 14,10): „Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!“ Mirko Krstičević, osnivač i umjetnički voditelj Arthesisa, na taj moto nadodaje kratko promišljanje: „(…) Lozinka avangarde, koja je proizvodila neslušljivu glazbu, bila je ‘propitkivanje’. To zvuči lijepo, ali slušatelju (ljudskoj duši) nisu dovoljna pitanja – on traži odgovore. Dosta mu je pitanja. Zato je dužnost svakog umjetnika, tako i skladatelja, slati svjetlo u dubinu ljudskog srca (Robert Schumann). To je, po meni, najbolji odgovor (…)”
Bez želje za sustizanjem nametnutih suvremenih tendencija i imajući jasnu ideju o tome što je slušljivo, a što ne, nekoliko splitskih skladatelja priuštilo je publici ugodnu koncertnu večer u kojoj smo mogli zaviriti u stanja njihove skladateljske svijesti koje su posve različite jedna od druge. Nedaleko od ove koncertne dvorane, istovremeno se u dvorani Glazbene škole Josip Hatze odvijao koncert saksofonista Tomislava Žužaka koji je na programu imao i neke splitske skladatelje.
Istovremeno održavanje dvaju koncerata suvremene glazbe sa splitskim skladateljima na programu pravo je bogatstvo koje je za Split donedavno bilo nezamislivo. To je izvrsna prilika za publiku da sebi bira ono što joj je slušljivo i doživi dvojbe „na koji koncert ići“, koje su prije bile rezervirane samo za veće gradove.
_______
Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.