Avril Lavigne u Areni
Punk princeza osvojila Pulu
Da mi je netko prije dvadeset i dvije godine rekao da ću jednog dana usred antičkog amfiteatra gledati ovu klinku koja upravo žari i pali MTV playlistom, još k tome da ću biti na nečijim ramenima i raširenih ruku poderati grlo, rekao bih da je lud. Ali eto nas – tu smo gdje smo.
Malo što je tako sposobno pomutiti razum i izmamiti golem blesav osmijeh na lice kao nostalgija, a sinoć je u Areni, na koncertu pop-punk princeze Avril Lavigne koja je u sklopu svjetske The Greatest Hits Tour po prvi put došla u Hrvatsku – nije falilo.
Stari obožavatelji, kao i nova generacija fanova sad već marginaliziranog pop punka koji više ne uživa glavnu ulogu među glazbenim žanrovima kao što je to bilo u vrijeme Blink 182-a, Avril Lavigne i ostalih MTV senzacija, ispunili su Arenu koja je naprosto eksplodirala kad je ova skoro četrdesetogodišnja kanadska zvijezda izašla na pozornicu i otvorila s hitom “Girlfriend”.
Međutim, prava euforija krenula je s trećom pjesmom.
Ne mogu garantirati, ali čini mi se da u cijeloj Areni nije bilo osobe, sve od petnaestogodišnjih curica pa do četrdeset-i-nešto godišnjaka koji su odavno Vansice, poderane hlače, prišivke i pirseve zamijenili udobnim tenisicama, košuljama i naočalama, koja nije uglas pjevala “Complicated”, pjesmu koja se zacementirala kao neka vrsta himne generacije, ili u najmanju ruku ode jednom minulom vremenu za kojim svi pomalo žalimo.
Pulska Arena odzvanjala je kroz večer hitovima kao što su “My Happy Ending”, “Losing my Grip”, nezaobilaznim “Sk8er Boi” za vrijeme koje je Avril izvukla na stage dvije ekstatične obožavateljice, potpisala im skateboarde i otpjevala s njima refren, do himnične “I’m With You”.
Za one koji su se bojali da Avril više nije ona ista, i da to naprosto neće biti TO – nema razloga za strah. Avril je zvučala odlično čak i u najzahtjevnijim dionicama te donijela zaraznu energiju po kojoj je i postala poznata, zvuk je bio čist i moćan, s izvrsnom rasvjetom i video produkcijom.
Postoji nešto magično u pulskoj Areni, možda je sam čin stajanja u takvom kolosalnom zdanju koje već dvije tisuće godine odolijeva vremenu, možda činjenica da je mjesto koje je nekoć bilo poprište borbi na smrt postalo dom za slavlje života, ali ne mogu zamisliti bolji ambijent za ovaj šarmantni, nostalgični throwback nekim starim vremenima.
Sad, dok pišem ovaj tekst i slušam Avril, tražiti nešto negativno u cijeloj večeri čini mi se nepotrebnim, ali ako nešto moram reći onda je to da je koncert možda bio prekratak. Sat i petnaest minuta je više nekako festivalski timing, dovoljan za proći kroz najveće hitove, ali da je dodala još petnaest-dvadeset minuta repertoaru – siguran sam da se nitko ne bi bunio.
Gdje u budućnosti možete gledati punk princezu – pogledajte OVDJE.