Belfast Food u klubu Porat: Van iz grada za punokrvni nastup

Riječki “Irci” iz benda Belfast Food nastupili su u subotu, 15. ožujka, u splitskom klubu Porat

Nastup grupe Belfast food svrstavam u jedan od onih nastupa čiji dojmovi rastu za vrijeme i poslije koncerta. Bez obzira na slabiju posjećenost ili baš uprkos tome, riječki su glazbenici odsvirali i više nego dojmljiv koncert.
Ne znam postoji li instrument koji netko od članova benda ne zna svirati? Ako i postoji, mislim da bi ga naučili svirati u roku od jednog dana – prirodna, urođena jednostavnost u pristupu muziciranju, izvođenju pjesama koje, većina njih, imaju i jako zahtjevne dionice.

Sinoćnji fokus bio je na preskakanju iz žanra u žanr tijekom pjesme, improvizaciji, odnosno blagom odmaku od zadanog koji nadograđuje aranžman, a ne uzima ništa od originala. Pa onda opet mijenjanje instrumenata, višeglasno pjevanje, glavni vokali koji se mijenjaju ovisno o pjesama, unisona sola harmonike i gitare ili solo u terci gitare i harmonike…. Što više razmišljam o koncertu, više mi u sjećanje dolazi sama svirka. Otud i konstatacija s početka teksta o dojmovima koji naknadno rastu.

Melodije Irske i Kvarnera

Ne spadam u red onih koje glazbenici nazivaju „glazbenom policijom“, a koji odlaze na koncerte tražiti greške u sviranju ili pjevanju bendu. Sinoć je vjerojatno i bilo nekih greškica (bend najbolje zna!) što je i normalno kad sviraju ljudi, a ne strojevi, ali nije bilo one temeljne greške, greške u pristupu, u stavu. Iz benda je izvirala ona iskra ljubavi prema glazbi i prema izvođenju glazbe koja ih je i spojila zajedno prije gotovo već 30 godina i koja ih još uvijek drži zajedno. Nisam imamo namjeru slušati i secirati glazbeničko umijeće benda, ali jednostavno sam uvučen u to sve skupa. Uvijek pustim sebe ponijeti atmosferom koju bend emitira, svedem se na puki doživljaj koji kasnije ne apstrahiram i ne lomim nekakvim alatima ratia nego uživam u tom stanju duha koji je obogaćen dobrim glazbenim nastupom.

No, Belfast Food mi jednostavno nije dao izbora. Što sam više slušao, to sam dublje ulazio u promišljanja o muziciranju. U kompoziciju, aranžman, raznolikost instrumenata, bogate dionice, usklađenost, u put koji je u pjesmi zadan i put koji bend sam sebi utaba. Tako je bilo od početnog instrumentala preko “Rocky Roada”, “Step it out Mary”, “Marrie’s wedding”, “Star of the C.D.”, pa preko autorskih “Bio jednom bend”, “Ribarska”, sinoć premijerno izvedene “Sretne ulice”, “Van iz grada”, “Svjetla Kontinentala”, “Nisan pijan”, “Usne od meda”, “Trivijalna stvar”.

Obrade i autorske

Belfast Food jednako je impresivan u izvođenju obrada koliko i u autorskom radu. Poznavanje tradicije i inkorporiranje iste u vlastiti izraz, jedan od aksioma u umjetnosti i stvaralačkom radu. Netko to radi dobro, netko ne, a Belfast Food to radi vrhunski. Bilo da izvode “Get Back” ili “Spanish Lady”, bilo da izvode “Svjetla Kontinentala” ili “Da si tu”…

Erik Malnar, Alen Širola, Marko Anić, Marko Jurić i Sebastian Mavrić pokazali su kako treba izgledati jedan prvoklasan, iskren i punokrvan glazbeni nastup.