Burn Out Festival: Alternativa je tu, samo je treba podržati

„U Zagrebu nema dovoljno alternativnih mjesta za izaći, sve su cajke“, rečenica je koje smo se već podosta naslušali, a opet se nerijetko događa da novi alternativniji festivali zjape prazni

Tvornica nam je ove godine donijela Burn Out Festival, na kojem su u velikom pogonu nastupale novi nezavisni domaći bendovi, sve je zvučalo jako dobro na papiru, no moram priznati da je publika podbacila.

Već klasičan uvod, idem s posla, nosim sto stvari sa sobom i razmišljam gdje ću to sve staviti i što će mi reći teta iz garderobe. Nalazim se s prijateljicom ispred Tvornice i malo nam je čudno što nema više ljudi, ali kao početak je, to je normalno. Ulazimo unutra i teatralno pogledamo naprijed, pa jedna drugu, pa opet naprijed. „Pa ovo je prazno, gdje su ljudi?“. Odlazimo si po pive, jer što drugo možeš, a ona briga o kaputima i stvarima se pokazala besmislenom, jer je mjesta bilo kao u priči.

Šarena pojava/Roman Avdagić

Balkanski Gorillaz

Za početak je svirala Šarena pojava, sisački podosta svestrani rock, punk i grunge bend, koji je specifičan po svojim odrepanim stihovima razne tematike. Iako sviraju dosta duže, ušli su u glazbeni svijet albumom Ravnoteža 2021. godine, a od tada ih se može vidjeti, pa i čuti, na raznim festivalima. Otkrila sam ih tek prije godinu dana, pa sam i tada komentirala da mi jako daju Gorillaz vibru, jer spajaju rap i rock, samo oni to rade na naš balkanski način. Svakako, tko još nije, poslušajte si ih i dođite na koncert, sigurno će vam se svidjeti!

Rimljani Ite Doma/Roman Avdagić

Rimljani Ite Doma

Nakon Šarene, ekipa se polako počela skupljati, ali i dalje dosta slabo, a na pozornicu su se popeli dečki u plahtama, Rimljani Ite Doma, koji su mi, moram priznati, osobni favorit od kad sam ih čula na festivalu u Gajnicama. Ovaj varaždinsko-zagrebački sastav donosi toliko dobru energiju i imaju jako dobru interakciju s publikom. Svoje podrijetlo i inspiraciju Rimljani vuku iz Monty Pythona i filma Life of Brian. Zvuk i estetika Rimljana uklapaju elemente ska, punk, rock i reggae glazbe. Predstavili su se 2019. Godine albumom Torpedo, a sad su se vratili na scenu nakon petogodišnje pauze, u izmijenjenoj postavi. Iako je moglo biti više ljudi, svakako su digli atmosferu i sve nas zabavili.

Klinika Denisa Kataneca/Roman Avdagić

Kad su završili, počela je klasična pauza, a za to vrijeme se Veliki pogon počeo puniti, što me šokiralo jer nisam očekivala toliku publiku na eksperimentalnoj glazbi. Uslijedila je Klinika Denisa Kataneca, bend koji je prije godinu dana trijumfirao na istom mjestu, u Tvornici, pri promociji svojeg drugog studijskog albuma. Mogu reći da ih nisam prije slušala, nisu mi bili sjeli poslije Rimljana, ali su definitivno nešto što bih si pustila dok sam sama doma, sjedim i pijem kavu na balkonu.

Klinika je završila i odjednom se sva ta ekipa koja je  napunila  pogon razbježala van. Ostalo je maksimalno 30-ak ljudi u Pogonu, a za dolazak se spremao punk duo Šiza.

Šiza/Roman Avdagić

Pankerski duo: ŠIZA

Osim što ih krasi vrlo specifično ime, ono što je meni posebno kod ovog benda je to što je duo, a uopće tako ne zvuči. Svaki put kad bih slušala njihove pjesme, zaklela bih se da čujem četvero, a na koncertu su dokazali da se dvoje ljudi može nositi s intenzitetom i snagom koju imaju veći bendovi. Iako nas je bilo malo, svi smo se zabavili i jednostavno nisi mogao ne pjevati, čak i ako nisi znao pjesmu. Šiza se javnosti predstavila 2021. godine debitantskim albumom Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem , a u ožujku ove godine su objavili svoj drugi studijski album Zebra, koji definitivno nije razočarao, pa definitivno svaka preporuka da ako ništa, preslušate njihov rad, nećete požaliti.

Klotljudi/Roman Avdagić

Na kraju večeri doma su nas otpratili Klot ljudi, beogradski bend koji svira protopunk kakav se svirao 1976., a koji svoj žanr u 2024. godini opisuje kao deathpop. Javnosti su se predstavili još 2017. S prvijencem Svi oće voće, a sinoć su svirali i svoje nove uspješnice “Neki bendovi”, “Boye pravde” i “Vila”.

Prijateljica i ja smo se opet teatralno pogledale i odlučile da je sad stvarno vrijeme za polazak i lagani spavanac. Možda smo imale malo prevelika očekivanja, a možda je Tvornica bio preveliki zalogaj pa nam se činilo da je bilo manje ljudi, ali ako se prostor kao što je Tvornica za festival kao što je ovakav ne može napuniti, mislim da stvarno imamo problem. Alternativa je tu, samo je treba podržati.