Splitske skladateljice i skladatelji za otvorenje sezone

„Svečana dvorana Hrvatskog doma Split ponijet će od nove sezone novo ime, koje posuđuje od jednog od najvažnijih glazbeničkih i kulturnih osobnosti grada Splita, Ive Tijardovića, čije je djelovanje bilo opsežno i dalekosežno: do nas su doprle njegove operete, čije su melodije i nezaboravni likovi utkani u identitet grada Splita.

Tijardović je bio vođen stvaralačkim žarom, velikim i raznolikim talentom i brojnim interesima, a njegovo se djelovanje iz glazbenog širilo na područja književnosti, prevoditeljstva, koreografije, kostimografije, slikanja i crtanja karikatura. Bio je intendant i redatelj, a njegov angažman nije bio usmjeren isključivo na Split, iako je Split bio izvorište njegove inspiracije. Ivo Tijardović bio je i prvi predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, kao i jedan od prvih dirigenata Zagrebačke filharmonije“, stoji u najavi koncerta otvorenja četvrte koncertne sezone u Hrvatskom domu u Splitu.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Tim se povodom organizirala i prigodna izložba osobnih predmeta Ive Tijardovića, zahvaljujući donaciji Zaklade Karlo Grenc, a posjetitelji su prije koncerta mogli vidjeti projekciju Tijardovićevih likovnih radova na velikom platnu u samoj koncertnoj dvorani. Iako već četvrtu godinu zaredom marljivo pohodimo koncerte i pratimo sva zbivanja koja se u ovoj lijepoj dvorani odvijaju, još nam je nestvarno da Split ima koncertni prostor i još su nam puna usta hvale što se koncertna sezona uopće odvija.

Možda to i nije tako čudno s obzirom na to koliko se vremena dvorana čekala. A možda zato što će, čini se, proći još neko vrijeme dok se ne proširi krug ljudi koji zna za postojanje dvorane ili još bolje, koji prati zbivanja u njoj i ima tendenciju posjetiti neki od brojnih najavljenih događaja. Teško se, naime, oteti dojmu da je na otvorenju koncertne sezone moglo biti još više ljudi, pogotovo ako uzmemo u obzir sjajan program i svečanost koja je prethodila samom koncertu. No, o tom možda nekom drugom zgodom.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Nakon što je svečano objavljeno kako od 5. listopada svečana dvorana Hrvatskog doma Split nosi naziv po Ivi Tijardoviću, još smo nekoliko puta zapljeskali uvaženim gostima, a zatim bili prepušteni Cantus Ansamblu, pod vodstvom Berislava Šipuša, koji u Splitu nije nastupao od 2012. godine. Te je godine po prvi put nastupio ne samo na festivalu Splitsko ljeto, već i u samom Splitu i to s programom Splitski skladatelji u glazbi 20. i 21. stoljeća. Za tu programsku koncepciju koja je bila okosnicom i ovog koncerta, Cantus Ansambl dobio je Nagradu Judita, koja se dodjeljuje za najbolje umjetničko ostvarenje glazbenog programa.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Od davne 2012. godine u Splitu se štošta događalo po pitanju suvremenog glazbenog stvaralaštva. Primjerice, Dani nove glazbe koje su pokrenuli Mirela Ivčević i Gordan Tudor, kao i koncerti projekta *SPLITHESIS u organizaciji Mirka Krstičevića. Brojni su programi i kolegiji pokrenuti na Umjetničkoj akademiji u Splitu, od kojih valja izdvojiti izvrstan ansambl za suvremenu glazbu S/UMAS. Solidan broj koncerata suvremene glazbe dogodio se i u prethodnoj koncertnoj sezoni Hrvatskog doma, od kojih je naročito zanimljiv koncert Mladena Tarbuka povodom njegova 60. rođendana i 35. obljetnice umjetničkog rada.

Smještanjem ovog programa i Cantus Ansambla na sami početak sezone u ovu „veliku i važnu večer“, vodstvo Hrvatskog doma Split šalje pravu poruku o važnosti suvremene glazbe, napose one hrvatske

Ovaj nepotpuni pregled koncertnih ostvarenja sa suvremenom glazbom samo želi reći da koncert poput ovog nije atrakcija sama po sebi. Ipak, smještanjem ovog programa i Cantus Ansambla na sami početak sezone u ovu „veliku i važnu večer“, vodstvo Hrvatskog doma Split šalje pravu poruku o važnosti suvremene glazbe, napose one hrvatske.

Koncert je otvoren skladbom Leptiri Olje Jelaske. Pitomi početak koncerta i fino istkane teksture uljuljale su nas u priču u kojoj su protagonisti najčešće bili puhači, dok su gudači bili poput prizemlja, livade koja je omogućavala leptirima slobodan let. Za skladbu Mirka Krstičevića Whole Lotta Zeppelin, pozornica se dodatno punila izvođačima. Iz klasične fakture skladbe vire reminiscencije na popularnu glazbu, koje Krstičevićevoj skladbi daju ambivalentan šarm koji nas tjera na dodatnu pozornost.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Sličan energijski intenzitet pružila je i skladba Ivana Božičevića Sustainable development koja je na koncu eruptirala, u čemu su vidno uživali i izvođači i publika. Nešto mirniji te s manjim sastavom kvinteta predstavio se Gordan Tudor skladbom Kroki. Neizostavno lice splitske glazbene scene koje se podjednako pojavljuje i kao profesor, skladatelj, ali i česti gost u publici posebno je važan za splitsku sredinu jer u nju stalno dovodi svjetske „face“ suvremene glazbe pa se tako brojni programi odvijaju upravo zahvaljujući njegovim poveznicama u skladateljskim i drugim krugovima.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Ciklus Memorie Frane Paraća na večerašnju je pozornicu po prvi put doveo i solo pjevačicu: Martina Gojčeta Silić izvrsno je ispjevala uglazbljene tekstove skladateljeva oca, Ive Paraća. Ulazak u dublju prošlost nije se očitovao samo korištenjem tekstova prethodne generacije, već i u zvuku. Parać je ove večeri u odnosu na ostale splitske skladatelja zvučao naročito svečano i prašnjavo, ali u najboljem mogućem smislu. Primjerice, treća pjesma, Il canto dell’usignolo (Slavujev pjev) zvučala je poput šetnje „starim spljetskim perivojem“. Pomalo mračni slavujev pjev ipak nije lišen mediteranske patetičnosti pa smo tako mogli osjetiti u ovoj skladbi Split – doduše, neki Split s perivojima koji ne služe za noćenja raznoraznih posjetitelja već šetnje građana.

Višestruko nagrađivana Mirela Ivčević nas pak uvlači u svijet dvostrukih kreacija: skladateljica kreira svijet u kojem razgovaraju skladatelj i Dominosa, njegova Ljubavnica/Muza/Vještica. U skladbi Dominosa Octarine za flautu i ansambl skladateljica u razgovor uključuje izmišljenu boju, octarine. Ona tako kreaciji neke druge stvarnosti pridodaje i glazbenu kreaciju te tako stvara dvostruku igru za slušatelja. Maštovita skladba još nam je jednom pokazala majstorstvo Mirele Ivičević te nas učinila ponosnima što je skladateljica potekla baš iz ovog grada.

Koncert je okrunjen skladbom Litanije svih svetih za papu Ivana Pavla Drugog Rubena Radice. Slučajno ili ne, izvedba se poklopila s 25. obljetnicom dolaska pape na ove prostore, točnije u vrlo nedaleki Solin. Maksimalno poštivanje repetitivne forme gregorijanskog napjeva koji je uvjetovan tekstualnim predloškom koji, iako u Radičinoj skladbi izostaje, kao da je prisutan u raznolikosti koju omogućava zanimljiva instrumentacija koja vodi do emfatičnog završetka, koji je savršeno poslužio i kao kraj ovog koncerta.

Činjenica da potječu iz istog, ne prevelikog grada, nije ih spriječila da ostvare posve različite i zanimljive skladateljske poetike koje dokazuju da ova sredina može biti više od male i zatvorene kakvom se ponekad čini

Premda je na koncertu predstavljena tek nekolicina splitskih skladatelja, dovoljno smo čuli da sa sigurnošću odbacimo lijepi, ali odveć poetski naziv ovog koncerta. Ova moćna gomilica nikako nije splitski skladateljski krug, negoli prije široko raznobojno polje skladatelja koji si međusobno nisu nimalo naliki. Činjenica da potječu iz istog, ne prevelikog grada, nije ih spriječila da ostvare posve različite i zanimljive skladateljske poetike koje dokazuju da ova sredina može biti više od male i zatvorene kakvom se ponekad čini.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

U to ime, zaplješćimo novoj koncertnoj sezoni, u nadi da će koncerti biti na uživanje što brojnijoj publici, a novom vodstvu dvorane na čelu s ravnateljicom Vanesom Klevom poželimo svu sreću u realizaciji izvrsno osmišljenih programa.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.