U karanteni, onkraj jazza

Vjerujem da se je svatko tko ovo čita, a živi u nekoj manjoj sredini, barem nekad u životu suočio s problemom odlaženja na koncert u neki veći grad, traženja slobodnog dana na poslu, prijevoza i smještaja, pogotovo ako je dani koncert zakazan za neki dan usred radnog tjedna. U tom se kontekstu već sad pokazao prilično uspješnim projekt AJMO! Ureda za izvoz glazbe Hrvatska, a čiji je cilj decentralizacija koncertne aktivnosti i glazbenog života Hrvatske i u čijem je sklopu predviđeno 48 koncerata u periodu od 1. listopada ove do 1. ožujka sljedeće godine.

Art radionica Lazareti, koja je još od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća sinonim za nezavisnu kulturu u Dubrovniku, tako je postala jednom od 12 dobitnica natječaja te na usklik AJMO! nadovezala pitanje ĐE ĆEMO? Nakon Kojota i lokalnog heroja Mate Granfarole u listopadu, u studenom je red došao na programski blok Novi instrumental & experimental, u sklopu kojeg su 14. studenog nastupili Jerko Jurin Quartet i Chui. Jurin i njegov kvartet tako su izvodili materijal s recentno izdanog albuma Deceptive Simplicity, dok je za Chui prostor Kluba Lazareti bio prva postaja u njihovoj kozmičkoj ekspediciji u kojoj promoviraju svoj zadnji album Do zvijezda.

Foto © ARL

Svaka prilika za čuti jazz u Dubrovniku stvarno zlata vrijedi, a odmah mogu reći – spoiler alert – kako su momci iz oba sastava dubrovačkoj publici priredili vrhunsku svirku. Ali ako znate išta o oba benda, to baš i nije neki spoiler, zar ne?

Dueling guitars

Kroz povijest jazz glazbe, sastavi i albumi vođeni upravo bubnjarima često su bili najzanimljiviji – od recentno preminulog velikana Roya Haynesa pa sve do Antonia Sáncheza, Larnella Lewisa, Natea Smitha i drugih – možebitno zbog drugog kuta gledišta na kompoziciju i formu. Kod nas je samo u proteklih 365 dana također izdan pozamašan broj bubnjarski pogonjenih diskografskih izdanja; nešto umjereniji bili su albumi Branimira Gazdika i Tončija Grabušića, a uz spomenuti Deceptive Simplicity Jurinova kvarteta svakako se ističe i Fragments Brune Matić kao predstavnik nešto eksperimentalnijeg pristupa.

Bilo kako bilo, te su večeri članovi Jerko Jurin Quarteta – sâm Jurin na bubnjevima, Hrvoje Kralj na bas gitari i Pavle Jovanović i Luka Čapeta na električnim gitarama – nonšalantno izašli na pozornicu i odsvirali odličan set, koji je bio pun zanimljivih grooveova i harmonija i sjajne međuigre između članova sastava. Počevši s numerom Bonus Level, kvartet je opetovano ilustrirao koliko je svaki do njegovih članova sposoban glazbenik; Jurin s čestim promjenama ritma i metra, nalik na, recimo, solo projekte Marka Guiliane ili Nerve Jojoa Mayera, a kad vidite toliko pedala na podu ispred basista i dvojice gitarista, znate da vas čeka nešto posebno.

Foto © ARL

Specifična tekstura uzrokovana prisutnošću dvojice gitarista svakako je jedan od zaštitnih znakova ovoga projekta, ali to ništa ne bi imalo učinak kakav ima da Jovanović i Čapeta jednostavno nisu toliko prokleto kreativni glazbenici. Čapeta nas je tako proveo kroz gotovo nebrojivu količinu različitih idioma dok je Jovanović do ekstrema doveo svaki komad opreme, uključujući i solo na jacku kabela pojačala à la Tom Morello. Svakako treba spomenuti i Kralja, koji je neprekidno ,,štancao“ najraznolikije bas linije, a u introdukciji jedne od pjesama iz njegove bas gitare kao da su odjekivali zvukovi cijele galaksije.

Doviđenja, i hvala na svim onim klavijaturama

S druge strane, Chui je kao sastav Dubrovčanima ipak nešto poznatiji; 2018. godine svoj prvi doticaj s njihovom glazbom uživo imao sam upravo u Dubrovniku, u Parku Orsula u sklopu 69. Dubrovačkih ljetnih igara. Međutim, to je sastav s kojim sam svih ovih godina imao jedan takoreći love-hate relationship s obzirom na to da sam oduvijek bio mišljenja da njihov tretman prog-jazz-rock žanrovske odrednice – s jedne strane glazba koja je suviše pretenciozna da bude rock, a s druge strane pre obuzdana da uistinu bude jazz – zamagljuje individualne adute članova benda. U tom mi se pogledu Do zvijezda kao njihov najnoviji album upravo dopao zbog nešto hrabrijeg i određenijeg iskoraka u žanrovskom smislu.

Foto © ARL

Iako su se pri snimanje albuma proširili na sedam članova, Chuijevci su u četvrtak u Lazaretima pred publiku istupili u dobro poznatom obliku kvarteta – Vojkan Jocić na saksofonu, Toni Starešinić na raznoraznim klavijaturama, Konrad Lovrenčić na bas gitari i Ivan Levačić na bubnjevima – te su prvi dio koncerta posvetili skoro cijeloj jednoj strani najnovijeg albuma, počevši s lead singlom, Svemir ima novi pozivni.

Ta njihova retro-futuristička, svemirska estetika (kakvu su, ne zaboravimo, često njegovali upravo prog-rock bendovi sedamdesetih godina prošlog stoljeća) svoje uporište svakako ima u obilatom oslanjanju na Starešinićeve klavijature unutar samoga glazbenog sloga, pa su me tako njegove dionice koji put podsjetile i na diskografske vrhunce legendarnog Camela.

U tom je pogledu Jocić na saksofonu praktički služio kao surogat za vokal, s često manje pokretnim melodijskim linijama i naglaskom na ponavljanju tonova kako bi se stvorio taj efekt vokala bez riječi. Naravno, kad bi došao njegov red za soliranje, itekako je otkrio svoju potkovanost, iako se i tad oslanjao pretežito na provjerene, mogli bismo reći vojkanovske, linije.

Za Chuijevu specifičnu teksturu svakako su zaslužni i Lovrenčić, koji svoj bas svira koristeći trzalicu, a što tom zvuku daje nešto prljaviju kvalitetu, i Levačić čije su dionice taman na toj tankoj liniji između rock’n’rolla i načela modernijeg jazz bubnjarstva.

Drugi dio koncerta bio je posvećen njihovim ranijim diskografskim izdanjima, pa su ga Chuijevci tako otvorili izvedbom pjesme Night s njihova prvog, eponimnog albuma Chui iz 2012. godine, a set su zatvorili kojom drugom pjesmom nego Eternautovom temom s albuma Iz kapetanovog dnevnika, jednom od njihovih najpoznatijih i najuspjelijih numera, i promptno iščezli.

Foto © ARL

Ne bojte se, bit će vidljivi golim okom sigurno još puta tijekom svoje zvjezdane putanje, zajedno s Jerko Jurin Quartetom s obzirom na to da su i došli i pošli zajedno, u istom kombiju sa svom opremom. Što se tiče Art radionice Lazareti i programa ĐE ĆEMO?, sljedeći bend na meniju je Portman, 29. studenog.