Šetnja bučnom stranom ulice

U četvrtak, 23. studenog u klubu Attack održao se koncert Čuješ!? Drugačije, suradnja ZEZ-a i KSET-a koji je zapravo otvorena pozornica za promociju eksperimentalnih izvođača i autora. Nastupili su Layka, žuж, Krekativ i Dronišnica

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Za jedan četvrtak kasno navečer, klub je bio solidno popunjen, oko polovice kapaciteta. Publiku svakako treba javno pohvaliti jer je bez znatnog brojčanog i energetskog osipanja dočekala kraj koncerta oko jedan ujutro, usprkos hladnoći (Attack se grije na peć s drvima) i podužim pauzama između izvođača. Ovo  „hladno”, „podužim”, „kasno”, možda su epiteti koji su u meni sazreli s godinama koje publika te večeri nije još dosegla, ali svejedno treba spomenuti njihovu predanost.

Koncept koji su organizatori primijenili za događanje, gotovo na principu „prijavi se i sviraj” zanimljiv je i prilično hrabar. U šali smo zaključili da poput neke gitarijade, ali bučne s namjerom. Odabrani izvođači gotovo nemaju prisutnost na internetu, medije da ne spominjem. Iznimka je možda Dronišnica, ali tijekom koncerta postalo je jasno zašto je to tako.

To znači da se Čuješ!? Drugačije oslanja na relativno malen, ali vjeran broj posjetitelja koji će doći jer vjeruju ZEZ-u i KSET-u, a takav odnos je bio početak i srž svake glazbene scene ikad stvorene. Iz ove perspektive ta polovica kluba izgleda još ljepše i važnije. Namjere i ideje su dobre i pohvalne, ali kakva je bila realizacija?

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Layka – dobar smjer, zanimljive ideje i energija

Layka se može opisati kao opušteniji Death From Above, američki duo koji je formu bas+bubanj uz mnogo buke i efekata doveo do zavidnih razina. To je inicijalna referenca koja mi se nametnula nakon prvih nekoliko minuta slušanja. Početak se također činio i pomalo nervozan, možda je bilo prisutno malo treme (svirali su prvi), možda i zbog ugodbe. Layka se ne boji glasnoće i slobodno se upušta u improvizaciju. No, ta improvizacija na trenutke rastače pjesmu u čistu buku.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Buka kao željeni ishod nije loša, ali ovdje je bila rezultatom preklapanja inače zanimljivih fraza koje su oba člana istovremeno izvodila. Je li se to događalo zbog manjka koordinacije, kvalitete ozvučenja ili autorskih odluka teško je odrediti, ali na trenutke je ometalo dojam inače solidno posloženih i tehnički dobro odsviranih pjesama. Iako bi za aranžerske škare bilo posla, glazba ima dobar smjer, zanimljive ideje i energiju.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Kamo dalje, žuж?

Multimedijski projekt interdisciplinarne umjetnice Dore Fodor i francuskog umjetnika Huga Barangera možda bi impresivnije ili lakše funkcionirao u kontekstu koje nije primarno koncertni, ali ‘drži vodu’ i (tek) kao glazbeni doživljaj. Barangerove industrial tehno beatove koji povremeno posežu u noise i distorziju prate Fodorine vokalne improvizacije koje kombiniraju pjevanje, recitaciju i repanje, uz manipulaciju vokala efektima uživo. Ima tu i lakših ritmova koji se naslanjaju na trep i breakbeat što Dori Fodor daje više prostora da pokaže svoje vrlo dobro pjevanje.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Tekstovi se ponekad dotiču političkih tema („otrovi kleče na trgovima”) i oba člana nose maske od tkanine što neizbježno povlači asocijacije na švedski sastav Fever Ray. U jednoj pjesmi preko trap beata koristi se kadenca folk prizvuka i tu sam se poveselio da sve odlazi u pravcu sulude ukrajinske tehno-folk scene. (U tu zečju rupu Youtubea upao sam, naravno, nakon Eurosonga 2021. Preporučam izlet – krenite uz Shum, Zventu Svetanu i Onuka). Ukupan dojam je da zvučno lakši dijelovi nastupa ne uspijevaju u potpunosti ostvariti atmosferičnost kojoj se teži, dok se oni agresivniji ne predaju do kraja vožnji na intenzitetu klupskog ritma koji koriste.

Ipak, ovo je vrlo kreativan i konceptualno svjež projekt s mnogo potencijala i bit će zanimljivo vidjeti kamo će dalje krenuti. (Navijam za klupsko-ukrajinski smjer!)

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Akustička poplava Krekativ 

Krekativ su tri bučna momka, odnosno bubanj, bas, gitara i dva syntha iscijeđena do posljednjeg decibela glasnoće. Plivanje u ovakvoj akustičkoj poplavi izazivalo je mnogo veselja kod samih izvođača, a svakako i publike koja je Krekativu pružila najviše razdragane potpore.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

U prvoj polovici nastupa sam se još dobro držao, ali kako je odmicao, manjak strukture i dinamika koja se sastoji od stabilnog marširanja prema sve bučnijem vrhuncu izmorili su me. Produženi crescendo kojim završava svaka pjesma jednostavno nije dopirao do mene jer je kontekst iz kojeg je krenuo već bio poprilično intenzivan. Intelektualno mogu shvatiti i cijeniti ovaj koncept kao čišćenje preopterećenjem osjetila, ali tijekom ovog nastupa emocionalno me nije dotaknuo. Dobra stvar je što sam očito bio u manjini jer se ostatak publike odlično zabavljao.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Dronišnica: Tko je Kandela W. Simoniti

Slovenska Dronišnica izvela je audiovizualni performans Tko je Kandela W. Simoniti. Počeli su šetnjom kroz publiku noseći svoje modularne sintetizatore i zvučnike, uz projekciju vizualnog dijela performansa s projektora koji je pričvršćen na žute građevinske kacige na njihovim glavama. Sjajan početak, izvrsno pogođen balans zbunjenosti i privlačenja pozornosti.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Nastup se nastavio okrepljujućom kupkom drone noise buke sačinjene većinom od semplova koji kao da su nastali snimanjem gradilišta ili tvornice. Ili možda gradilišta tvornice buke. Dinamika zvučnog dijela nastupa sjajno je usklađena s vizualnom projekcijom koja ritmički i konceptualno prati zvukove kojima smo izloženi. Kažem izloženi jer vas Dronišnica ciljanim promjenama intenziteta pretvara u komad plastelina koje će decibelima oblikovati u nešto bolje i novo.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Ili vas možda zdrobiti u amorfnu neprepoznatljivu gvalju, niti u jednom trenutku niste sigurni. I to je ono što čini ovaj nastup toliko uzbudljivim. Zvukovna dramaturgija vodi vas od zainteresiranog promišljanja hladnih industrijskih semplova do panične nelagode koju izaziva usklađivanje rezonancije cijelog vašeg tijela i razglasa. Izbijanje osigurača, čišćenje tijela i uma fantastičnom bukom. Fina ironija je u tome da drošinica na slovenskom znači osigurač. Kao što uostalom opis performansa i kaže da: „odražava naš svakodnevni susret s tehnologijom koja sama rješava svoje probleme, dok ih sama ne počne stvarati”.

Na samome kraju ponovno su okačili svoje instrumente na ramena i poveli nas sve van kluba, van Medike, na ulicu. Svi smo krenuli za njima, ni ne pitajući se kamo smo pošli, kao da slijedimo inkarnaciju čarobnog frulaša iz 21. stoljeća. Kada smo došli na pola Jukićeve ulice probudila se tiha nada da zapravo idemo u Krivi put gdje nas čeka još jedna porcija buke, ali nastup je ipak završio na tramvajskoj pruzi kod križanja sa Savskom. Šteta.

Foto: Katarina Pešić / Fotosekcija KSET-a

Čini mi se suvišnim naglašavati da je ekipa iz ZEZ-a i KSET-a organizirala događaj na kojem se može čuti nešto zaista drukčije od bilo čega što ćete čuti na glazbenoj sceni, čak i onoj alternativnoj. Činjenica da su na tom događaju nastupali potpuno novi sastavi, odnosno predstavljeni novi projekti zaista je sjajna, a to da su u pitanju lokalni, odnosno regionalni izvođači je još bolja.

Sljedeći Čuješ!? Drugačije svakako treba posjetiti, uz nadu da se i u drugim žanrovima, van elektronike i noisea, događaju jednako uzbudljive stvari.