Dark Tree Bark iz Zagreba i Hrvoje Šenjug & The Bypassers: kvaliteta iznad kvantitete

Prava alternativna glazbena poslastica – dobro, nećemo se lagati, Palach je kroz desetljeća rada postao sinonim za dobre bendove i glazbu – tako se ukratko može nazvati jedna subotnja večer u Rijeci kada su na scenu izašli relativno novi hrvatski bendovi Dark Tree Bark iz Zagreba te Hrvoje Šenjug & The Bypassers iz Varaždina.

Nazivamo ih relativno novima jer su DTB okupljeni prošle, a objavili album Kameni spavač ove godine, dok je Šenjug okupio The Bypasserse 2022., da bi album The Cycle Continues izašao 2023. godine. K tome, znali smo da krećemo na koncert vrlo iskusnih lica s glazbene scene, koji su se okupili pod Dark Tree Bark (Josip Šustić, Jakov Koščak, Mario Petrinjak i Leo Beslać) te akademskih glazbenika Renata Palatinuša, Jure Hercega i Hrvoja Šenjuga, koji su postali The Bypassers.

Tmuran oblačan i kišni dan u Rijeci – kao da je drugačije moguće na Kvarneru – ustvari je dao sasvim dobru kulisu za ulazak u kultni Palach. Ne prevelik broj ljudi odlučio je hodočastiti subotnje večeri u klub, a s obzirom na ono što smo čuli, prava je šteta da nije prisustvovalo više Riječanki i Riječana. Prvi je izašao Dark Tree Bark. Bez puno govorancije krenuli su moćno s pjesmom ”Sanjarenje”, ujedno i uvodnom numerom na albumu prvijencu.

Dark Tree Bark / Jelena Popović

Šustić je počeo dirigirati, bend nadopunjen klavijaturisticom Anamarijom Žugić krenuo je u izgradnju pjesme duge sedam minuta. Ambijent se posve promijenio, bend je u nekoliko minuta pretvorio prostoriju u svoju glazbenu kutiju iz koje ne možete izaći samo tako. Sljedeća ”Mrkla šuma” nastavila se na ”Sanjarenje” uz minimalno upotrebljavanje stihova jer instrumenti govore nekad više od (suvišnih) riječi (…Postoji praznina koja šuti).

Za inspiraciju za ”Vražji prolaz” moralo se otići u Gorski kotar i na impozantni kanjon. Za Dark Tree Bark može se reći da imaju neku posebnu notu u svojim pjesmama u kojima odzvanja priroda, pogotovo ona skrivena i ne toliko napučena turistima. Mirnoća koju pružaju u svojim „tišim“ trenucima muziciranja ravna je meditaciji u prirodi, dok je s druge strane progresivnost svake pjesme zapanjujuća. Upijaju zvukom koji izlazi iz zvučnika.

Točka na i

Pretposljednja, ”Bijela šuma” predstavljena je kao pjesma u kojoj možete pjevati pred pozornicom pa ako uspijete tih par stihova pročitati na Bandcampu, dobijete ploču. Nitko se nije odlučio na pjevanje U bijeloj sobi, misao jedna, zvoni u glavi, jasno i glasno, ali osobno se radi o njihovoj najslojevitijoj pjesmi u kojoj svaki instrument dobije svoju dionicu da isprazni dušu pred publikom. Kada na to dodamo introspektivan, tjeskoban i mračan ton stihova, sve se pomiče na neku granicu egzistencijalističke poezije s elementima modernizma i simbolizma. Završna ”Fjord”, ponovno barem preko naslova povezana s prirodom, bila je trinaestominutna odiseja kojom su stavili točku na i svojega prvog riječkog nastupa. Ako volite glazbu, preslušajte Kamenog spavača. I više je nego dostojan za tmurne, kišne jesenske dane koji su pred nama.

Dark Tree Bark / Jelena Popović

Nedugo potom, Šenjug, Herceg i Palatinuš kao The Bypasser izašli su na pozornicu, također na prvome riječkom nastupu. Krenuli su pjesmom ”Gone”, koja je simbolično posljednja na albumu, ali ovdje se našla prva – kao da se željelo nadograditi atmosferom na prethodni bend, ali ujedno i stupnjevati svoj nastup.

Šenjug & The Bypassers imaju više up-tempo pjesama kojima se publika može i rasplesati. Iako su izričito bend bez vokala, i njihove pjesme govore preko zvuka i osjećaja koji stvaraju. To se ponajviše vidjelo u ”Childhood”, kojom vas upotrebom vibrafona drže za ruke i kreću na put down memory lane. Vrsnu su glazbenici koji vas uspiju tako smjestiti u mjesto i vrijeme, možda koje je već davno prošlo, ali ga se uz pomoć glazbe prisjetite za sekundu. Reklo bi se, klasični Proust i kolačić madeleine.

Back to funk

Kada smo govorili o nešto bržim pjesmama, referirali smo se na ”Zumba Jam”, funky pjesmu koja je došla četvrta po redu i dominirala prostorom s catchy gitarom i riffom te igrom basa i bubnja. ”Zumba” vas uzme na prvu pa ništa čudno da im je to ujedno bio i prvi singl prije nego što su prošle godine objavili album. ”Mr. Psycho” također počinje s dominantnom gitarom koju zatim slijedi bas, ali vas uzme na nešto ozbiljniji i nešto drugačiji način nego prethodno spomenuta pjesma. Ujedno je to njihova najduža, preko sedam minuta duga pjesma u kojoj se promjeni nekoliko raspoloženja i lica. Pravi Mr. Psycho.

Hrvoje Šenjug / Jelena Popović

Povratak na funk dobivamo obradom The Metersa i njihovom ”Cissy Strut”. Šenjug & The Bypassers tada publiku potpuno imaju na svojoj strani, a sve zaključuju ponovno povratkom na autorske – ”Cheap is Your Bribe” i ”Nebula”. Koliko je možda ispočetka bilo čudno da je ”Gone” odabrana za početak, nakon što je ”Nebula” završila s fantastičnim, svemirskim outrom u kojem se dogodila fuzija kraut rocka, prog rocka i space rocka, nije bilo sumnje da se setlisti nema što prigovoriti. S pozornice se pred kraj prvo povlači gitarist Hrvoje Šenjug, da bi basist Jura Herceg i bubnjar Renato Palatinuš dovršili pjesmu čije smo odjeke slušali još kada je trojka izašla i naklonila se te za kraj poklonila kratku obradu ”Full Moon Lullaby”. I oni su, kao i Dark Tree Bark prije njih, izveli kompletni album.

Oba benda imaju slične polazišne postavke – instrumentali koji se nadograđuju kroz fuziju prog rocka, jazza, post rocka, psihodelije i metala, ujedinjeni su u jednom eksplozivnom vrhuncu koji praktički ima svaka pjesma. Da, ne radi se tu o velikom broju pjesama, ali o kvantiteti bi se uvijek moglo raspravljati, dok je o kvaliteti provedbe i izvedbe uvijek suvišno pričati.