Dubrovački simfonijski orkestar uz sjajne soliste u posveti Pavlu Dešpalju
Pavle Dešpalj – skladatelj
Neveliki glazbeni opus maestra Pavla Dešpalja nastao je mahom na studijskim godinama kompozicije. I začudno je, usprkos činjenici da je uglavnom riječ o studentskim zadacima, kako iz njih izbija nesumnjiva glazbena zrelost. U njegovoj partituri nema dilema. Već u tako mladoj dobi zadržao je svoj integritet ne udovoljavajući avangardnim zahtjevima toga vremena. Međutim, iako se čini da je intelektualni oklop akademske teorije u njegovim skladbama jednim dijelom uzrokovao evidentnu hermetičnost, riječ je samo o strukturnom okviru u kojem Dešpalj itekako eksperimentira kroz razgranatu kompleksnu glazbenu rječitost i ozbiljno uzrokuje potrese u konzervativnim elementima tradicionalnog izričaja.
Već u mladoj dobi Dešpalj je zadržao svoj integritet ne udovoljavajući avangardnim zahtjevima toga vremena
Emocionalnost je ipak zapela u nekoj vrsti pjesničke metafore ne dajući ulaz tada aktualnoj postmodernističkoj destrukciji i površnom, artificijelnom buntovništvu. Ostat ćemo bez saznanja na koji način bi se dalje razvijao njegov skladateljski opus, s obzirom na to da je netom nakon studija kompozicije počeo uspješnu karijeru dirigenta.
Gudački hommage Dubrovačkog simfonijskog orkestra
Cjelovečernji program koncerta Dubrovačkog simfonijskog orkestra 17. svibnja 2022. u atriju Kneževa dvora posvećen Pavlu Dešpalju i njegovim djelima, najvećim dijelom je potaknuo i osmislio dirigent Ivan Hut.
Uokvirena dvjema kraćim skladbama za gudače – Čežnja i Omaggio a Bellini – Passacaglia i fuga za klavir i gudače bila je žarišna točka prvog dijela. Solist na klaviru, Danijel Detoni, s proživljenim sentimentom je izvrsno gradio gusti notni tekst, od intimnih uzdaha do čeličnih zvukovnih gromada.
Danijel Detoni i Ivan Hut uz Dubrovački simfonijski orkestar
Tehnički zahtjevno i intelektualno izazovno, ovo djelo traži promišljena interpreta kakav je pijanist Detoni. U spajanju interpretatora i ove skladbe poremetile su se vremenske zone, jer kao da je ono upravo pisano za pijanista koji će se roditi desetljećima kasnije od nastanka djela. Zbog svoje složenosti i višeslojnosti, Passacaglia i fuga za klavir i gudače je najzreliji Dešpaljev muzički pečat.
Tehnički zahtjevno i intelektualno izazovno, ovo djelo traži promišljena interpreta kakav je pijanist Detoni.
Foto: DSO
Slijedio je trostavačni Koncert za violončelo, a interpretirao ga je čelist Branimir Pustički bez nepotrebnih velikih gesta, podređujući svoju umjetničku osobnost skladateljevoj misli. Violončelo je instrument kojim bismo mogli opisati gotovo cijelu nutrinu maestra Dešpalja. Pišući za ovaj instrument – ne samo u ovom koncertu u dionici soliste, nego kad je riječ i o solo dionicama u sklopu orkestralne partiture – melodika instrumenta nalazi svoje stanište u dubokoj utrobi najprirodnijeg i homogenog svijeta, bez prethodnog arhetipa i propitivanja.
Branimir Pustički i Ivan Hut uz Dubrovački simfonijski orkestar / Foto: DSO
U Dešpaljevu Koncertu Tudor je uspio zaokupiti potpunu pažnju slušateljstva svojom fantazijom i zaigranošću
Čega god se dotakne, bilo skladanja ili soliranja na svom instrumentu, saksofonist Gordan Tudor radi to punokrvnom, pozitivnom artističkom nametljivošću. I u Dešpaljevu Koncertu za saksofon i gudače uspio je zaokupiti potpunu pažnju slušateljstva svojom fantazijom i zaigranošću. Njegov interpretativni nerv ne daje prostora nikakvoj sumnji, a uvjerljivost izvedbe je tolika da se glazba ne ‘gubi u prijevodu’ i glazbeni jezik je samorazumljiv. K tome, mora se još mora dodati njegova sceničnost koja nije nebitan dio cjelokupnog dojma izvedbe.
Gordan Tudor i Dubrovački simfonijski orkestar
Pisati o koncertu posvećenom maestru Pavlu Dešpalju, a ne govoriti o njegovoj osobnosti, bio bi veliki propust. Maestro Dešpalj jedinstvena je osoba, njegov neupitan uspjeh izbjegnuo je sve parametre koji slijede vertikalan put ka umjetničkim visinama u suvremenoj društvenoj percepciji. Danas, kao i onda, kad je tek počinjao svoju blistavu karijeru ovjenčanu nagradama i angažmanima, bile su poželjne na tom putu probitačnost i proračunatost. A on je toga bio sasvim lišen. Aristokrat duha, kojemu nikad nije nedostajalo profinjenog humora i blagog, mudrog sarkazma, ostao je vjeran svojoj dubokoj i iskonskoj predanosti glazbi.
Maestro Dešpalj jedinstvena je osoba, njegov neupitan uspjeh izbjegnuo je sve parametre koji slijede vertikalan put ka umjetničkim visinama u suvremenoj društvenoj percepciji.
Mogu osobno posvjedočiti (jer jedna sam od onih privilegiranih solistica kojima je maestro višekratno dirigirao na koncertima s orkestrom) koliko je mlade umjetnike bodrio i podržavao bez velikog hvalisanja i pompe. Bio je i ostao ideal mnogim generacijama glazbenika zbog svojeg samozatajnog autoriteta, skromnosti i dostojanstva kojeg je vraćao u glazbu i za glazbu.
Solisti i Dubrovački simfonijski orkestar
