U kraljevstvu boja Saše Bastalca
Premda glazbu skladatelja, harmonikaša i pedagoga Saše Bastalca jednako rado izvode učenici glazbenih škola, kao i profesionalci, Bastalec svejedno kao kompozitor, barem izvan stručnih pedagoških i harmonikaških krugova, nije naročito poznat. Zato je njegova djela bilo doista vrijedno čuti i, u pravom smislu riječi, otkriti na autorskom koncertu održanom u Pučkom otvorenom učilištu u Velikoj Gorici, 30. ožujka 2022.
Autorska večer u povodu Dana škole
Bio je to o jedan od tri koncerta u organizaciji Umjetničke škole Franje Lučića, održanim povodom Dana škole koji se slavi krajem ožujka, kada je rođen turopoljski skladatelj, glazbeni pedagog i orguljaš Franjo Lučić čije ime škola nosi.
Na koncertu se Saša Bastalec predstavio kao izrazito inventivan i znatiželjan skladatelj koji svoju potrebu da komponira s lakoćom povezuje s poslom koji obavlja: dapače, njegova djela izvodili su učenici, budući glazbenici iz triju glazbenih škola: Umjetničke škole Franje Lučića, Glazbenog učilišta Elly Bašić i Glazbene škole Zlatka Grgoševića. Mnoge Bastalčeve skladbe su, pokazalo se, kratke i aforistične (Kradljivac, Dva skoka, Bingo, Heine), temeljene na elementima suvremenog glazbenog izričaja.
Program prvog dijela koncerta, oblikovan uz pomoć tih glazbenih crtica koje slikovito i bez problema prenose cijeli jedan glazbeni svijet, uokvirila su zahtjevnija djela poput Varijacija na židovsku temu „Kol Dodi“ za klarinet i harmoniku, koje je na samom početku koncerta izveo Duo P.J. (iza tog se naziva kriju učenici Glazbenog učilišta Elly Bašić, klarinetist Juraj Panić i harmonikašica Petra Juriša). Petra Juriša je ‘dječji’ dio koncerta zaključila nadahnutom izvedbom stavka „Djevojčica modre kose“ iz Bastalčeve suite Pinokio.
Glas, harmonika i plesna suita
Uz učeničke izvedbe (a svirali su: Tonka Pavić, Petar Kubin, Dora Smolković, Martin Kreber i Ivan Smolković), posebno je, pred kraj prvog dijela programa, pažnju privukla Ave Marija, koju su duboko introspektivno interpretirale mezzosopranistica Sofija Cingula i harmonikašica Biljana Bastalec. Zatim je uslijedila duhovita Parafraza na popularne teme, a nju su izveli sam skladatelj i njegova supruga, Biljana Bastalec. U skladbi, koja je nasmijala publiku do suza, temeljito su se, naime, posvađale, a onda i pomirile dvije češke poznate melodije – jedna iz crtano-filmskog serijala A je to!, a druga iz ciklusa Slavenski plesovi češkog skladatelja Antonína Dvořáka.
Drugi dio programa donio je malu baletnu predstavu koja je inicirala cijeli koncert. Bila je to plesna suita Dugine boje, skladana na temeljima suite za solo harmoniku koja je nastala prije desetak godina. Bastalec je tu skladbu upotpunio novim stavcima te ju je priredio za pomalo neobičan, ali učenicima prilagođen instrumentalni sastav: bazu sastava činio je harmonikaški orkestar, a obogatili su ga zvukom puhači, udaraljke, clavinova, dva violončela i kontrabas.
Skladba je formirana, kao što je objasnio sam skladatelj, na ideji o šest duginih boja koje su inicijalno predstavljale šest stavaka suite za solo harmoniku, a koje su u plesnoj suiti dobile dublje značenje. U osnovi, istaknuo je skladatelj, boje u baletu predstavljaju čovjekov životni ciklus, od djetinjstva do zrelosti, pa tako žuta simbolizira djetinjstvo, narančasta adolescenciju, crvena boju ljubavi. Hladne su boje dodatno oplemenjene skladateljevom sklonošću za proučavanjem sunčevog spektra kao i njegovim subjektivnim tumačenjem: ljubičasta je stoga, kreativna i umjetnička, plava znači vjernost, vjeru i povjerenje, a zelena mudrost i zrelost.
Simboličko-metaforički, šarolik temelj kompozicije iznjedrio je kreativan i svima zanimljiv libreto baleta Dugine boje. Osmislili su ga sam skladatelj i nastavnica plesa Umjetničke škole Franje Lučića, Deana Gobac. Priča se odvija „jednom davno“ i govori o Srebrnom kraljeviću koji poželi oženiti Dugu, no ona ga odbije jer zna da njezine boje mogu živjeti samo u slobodi prirode. To naljuti kraljevićevog oca, Tirkiznog kralja, pa on zatoči Dugu i protjera njezine boje iz kraljevstva. No kraljević se sažali nad Dugom, oslobodi je i njih dvoje zajedno kreću na put u daleku, hladnu zemlju u potrazi za bojama Duge…
Mora se priznati da roditelji učenika koji su većinom sjedili u publici, kao i ostali uzvanici, uključujući i autoricu ovog teksta, nisu ni izbliza očekivali toliko mašte, toliko fantazije i toliko obuzimajuće, bajkovite kreativnosti na jednom mjestu. Dapače, plesna je suita i izvedbom daleko nadišla običnu školsku predstavu, a to se doživjelo u svakom njezinom aspektu: u libretu i kostimografiji koju je osmislila Deana Gobac te koreografiji koju su kreirale nastavnice plesa Umjetničke škole Franje Lučića Deana Gobac, Ana Vesel Križaj, Jasna Čizmek Tarbuk, Katarina Rilović i Jelena Mihajlović.
Njihove plesne zamisli s mnogo je dražesnosti i elegancije izveo plesni ansambl srednje škole UŠ Franje Lučića (Lana Šumiga kao Duga, Lana Mijatović kao Tirkizni kralj, Lucija Barišić kao kraljev Paž, Sara Kovač kao Srebrni kraljević, Stella Meštrović kao Žuta, Ema Manojlović kao Narančasta, Paula Žagar kao Ljubičasta, Ana Milatović kao Plava i Karla Ciprić kao Zelena). Naravno, plesačice ne bi tako nadahnuto plesale da nije bilo prelijepe glazbe Saše Bastalca. A njegovu je glazbu, precizno, gotovo kao da se radi o profesionalcima, izveo mali simfonijski orkestar UŠ Franje Lučića pod dirigentskim ravnanjem Igora Jugeca, koji je u ‘stvarnom’ životu nastavnik harmonike.
Jugec je, zapravo, inicirao cijeli projekt pa se tijekom njegove realizacije hrabro nosio s brojnim izazovima. Treba, naime, imati na umu da rad s (velikom i malom) djecom na ovako zahtjevnom glazbeno-scenskom poduhvatu traži mnogo strpljenja, mnogo vremena i doista mnogo truda te da taj trud i uloženo vrijeme daleko nadilaze predviđenu satnicu nastavnika u glazbenoj i/ili plesnoj školi. I tako, dok su se mnogi učenici diljem Republike Hrvatske tijekom praznika odmarali, učenici Umjetničke škole Franje Lučića marljivo su vježbali kako bi za Dan škole zadivili velikogoričku publiku i zablistali u ovom doista hvalevrijednom te impresivnom glazbeno-scenskom ostvarenju.
Plesna suita Dugine boje bila je, jednostavno, vrhunac autorske večeri Saše Bastalca koji će, nadamo se, skladati još mnogo lijepe glazbe kako bi je mogli izvoditi izvođači svih uzrasta i kako bi u njoj iskreno mogla uživati publika svih profila.
