Posveta slavljenici bez koje bi etno scena bila nezamisliva

U ciklusu Lisinski srijedom & Izvorišta u Maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski u srijedu, 12. ožujka, održan je koncert Dunje Knebl i prijatelja.

Ciklus koji se od početka ove sezone održava u Lisinskom, u suradnji s promotorom i organizatorom world music i etno koncerata Emirom Fulurijom, ovim koncertom obilježio je više od 30 godina karijere Dunje Knebl, jedne od začetnica etno scene u Hrvatskoj, koja je početkom ove godine dobila i Rock&Off nagradu za životno djelo. Proglašavana povremeno majkom hrvatskog etna, Knebl je – uz to što je pokretala scenu i gradila vlastiti stil – tijekom svoje karijere brižljivo pratila mlađe kolege i redovito pokretala suradnju s njima.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Mnogi od onih koji su u tih trideset i više godina dijelili pozornicu s Dunjom, podijelili su je i u srijedu u Lisinskom. Među njima su bili Mojmir Novaković, Adam Semijalac, Lidija Dokuzović, Lidija Bajuk, Nina Romić, Dunja Bahtijarević, Jelena Galić, Goran Farkaš, Zoran Majstorović, Vanesa Petrac, Ivan Marojević, Irina Vitorović, Nenad Kovačić, Teo Martinović, Vedran Živković, Roko Margeta, Tomo Sombolac, Hrvoje Ban, Hrvoje Nikšić, Sven Pavlović i Martin Turšić. Redatelj koncerta bio je Mario Kovač.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Repertoar i stil kojim je Knebl započela svoju karijeru i koji ju je trajno obilježio su međimurske popevke. Premda su rane devedesete, kada se Knebl počela baviti glazbom, društveno i glazbeno bile obilježene retradicionalizacijom i nacionalizmom u koji se buđenje interesa prema tradicijskoj glazbi dobro uklopio, izbor tužnih i intimnih međimurskih jednoglasnih popevki bio je, uz prevladavajući tamburaški domoljubni repertoar, ipak netipičan.

Jednako je tako netipično bilo da se za interpretaciju tih pjesama odlučila žena tada već srednjih godina i koja porijeklom nije iz Međimurja pa se morala vrlo pažljivo posvetiti i načinima vokalne i jezične izvedbe. Međimurske (i podravske) popevke su stoga, nimalo začuđujuće, dominirale i programom koncerta u Lisinskom. Usto, međimurski i kajkavski repertoar vezan je i uz velik dio drugih izvođača koji su nastupili na koncertu poput Lidije Bajuk, Mojmira Novakovića, Nine Romić, Lidije Dokuzović i drugih.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Uz kajkavske pjesme, čuli smo i druge, uglavnom izabirane kao prepoznatljive za pojedine gostujuće izvođače, poput Vejine ”Anke” u izvedbi Gorana Farkaša i Vedrana Živkovića ili ”Ode dite” Adama Semijalca, koje su kvalitetom obje iskočile iz programa, a izvedena je i omiljena korčulanska pjesma o Ivana Klakaru u višeglasnoj izvedbi Dunje Knebl, Dunje Bahtijarević i Lidije Dokuzović. Za razliku od odabira repertoara, prateći instrumenti su, mimo klavira, bili većinom izvaneuropski, poput afričke kore, perzijskog defa i arapskoga ouda i  dobrim dijelom uspješno kombinirani s odabranim hrvatskim tradicijskim pjesmama.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Izvedene su i dvije pjesme s najnovijeg albuma Bilo je sada uključujući i možda najpotresniju, moslavačku ”Kad je mene moj dragi sprosio” koja govori o bračnom nasilju. Riječ je o albumu koji je Knebl snimila sa sastavom Dunije, u čijem imenu se kriju imena članica – Dunje, Nine (Romić) i Jelene (Galić), a posvećen je repertoaru koji tematizira teške i okrutne stvarnosti žena.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Treba reći i da je Knebl nedavno načela i potencijal društveno-angažirane primjene tradicijskih pjesama, kako ovim albumom, tako i jednim od prethodnih, ženskim i antiratnim Moje srce se reskoli (čija naslovna pjesma je također izvedena na koncertu), a na kojem je surađivala s Adamom Semijalcem. Ideja reinterpretacije tradicijske glazbe u rodno angažiranom ključu je interesantna i dobrodošla, uzimajući u obzir to koliko je ona rijetko suočena s bilo kakvim kritičkim narativom, koji bi na idilično ocrtane slike tradicionalnog obiteljskog života bacio neko drugačije svjetlo te ga povezao i s danas učestalim rodno uvjetovanim nasiljem.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Osim u izvedbi pjesama s albuma Bilo je sada, i sam koncert je imao angažiranu antiratnu poruku koja je podvučena izborom repertoara, projekcijama na videozidu i tekstom Vanese Petrac iz sastava Cura i dečko, koja je osim kao pjevačica sudjelovala i kao naratorica programa.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

No, mimo antiratne i rodne angažiranosti, koncert je konceptualno odavao dojam nedorečenosti koja je povremeno zbunjivala i izvođače. Kao da se previše toga htjelo odjednom, ostaviti i dojam spontanosti i prijateljskog druženja uz jednostavnu scenografiju i dojam improvizacije, ali istovremeno i pomne promišljenosti i tendencioznosti kao na primjeru spomenute videoprojekcije.

Također je šteta što je velik dio jednoglasnih pjesama bio izveden grupno pa umjesto da su do izražaja dolazile pojedinačne boje glasova i interpretacijske mogućnosti, napjevi su se stapali u uglavnom korektne, ali ne i naročito zanimljive izvedbe.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Dapače, u velikom dijelu koncerta nedostajala je neposredna intimnost i iskrenost izvedbe po kojoj je Knebl, ali i mnogi drugi etno izvođači, najviše ostala zapamćena. No koncert je svakako uspješno proslavio glazbenu karijeru Dunje Knebl, podcrtavši njene najvažnije elemente, među kojima i Dunjin utjecaj na ostale izvođače te značaj za cjelokupnu hrvatsku etno scenu koja bi bez nje bila nezamisliva.

Na samom kraju koncerta svi su izvođači zajedno izveli nezaobilaznu ”Dej mi, Bože, oči sokolove”, izazvavši emotivni vrhunac večeri, na kojem više ni publika nije mogla odoljeti pridruživanju pjesmi.