Šarm, neposrednost i pozitivna atmosfera kakva nam je itekako potrebna

Duo Tudor - Režić /Foto: HDGU

Posljednji ovosezonski koncert ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu u utorak su u Maloj dvorani Lisinski održali Gordan Tudor i Mislav Režić, koji kao duo djeluju od 2020. godine, i u kratkom su se vremenu prometnuli u jednu od najuzbudljivijih glazbenih suradnji na našoj glazbenoj sceni. Obojica nagrađivani umjetnici s bogatim domaćim i međunarodnim karijerama, saksofonist i skladatelj Tudor i gitarist Režić zagrebačkoj su publici ponudili program sastavljen većinom od novih djela napisanih upravo za ovaj duo, na kojem se našla samo jedna skladba starija od stotinu godina.

Foto: HDGU

Taj je program bio vrlo pomno osmišljen, pa se u početku koncerta oslanjao na tradicijsku glazbu, da bi se u nastavku fokus prebacio na moderniji zvuk, kojim su dominirali električna gitara, amplificirani saksofon i računalni efekti. Glazbenici su pritom istaknuli svoju sklonost pop glazbi i pop kulturi uopće, koja se manifestirala kako u glazbenom izričaju, tako i u značenju i poruci izvedenih djela, ali i u neformalnom nastupu, koji je bio naglašen odjećom te nenametljivom i duhovitom konferansom.

Foto: HDGU

Koncert je otvoren skladbom Motherlands velškog skladatelja Stephena Gossa (1964.), jednim od rijetkih djela svjetske glazbene literature napisanih za neuobičajenu kombinaciju sopran saksofona i gitare (dionicu saksofona može izvoditi i viola). Motherlands tematizira migracije, koje mogu biti dobrovoljne i prisilne, te nostalgiju koju u emigrantima budi pomisao na domovinu, idealiziranu u njihovoj mašti. Goss se u trostavačnoj skladbi poslužio elementima židovske, ruske i američke tradicijske glazbe, čiju su plesnost i pjevnost sjajno dočarali Tudor i Režić, naročito u polaganome srednjem stavku, nošenom lirskim zvukom Tudorova saksofona.

Foto: HDGU

Šimun-Čarli Botica (1997.) student je četvrte godine kompozicije na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a svojim je radovima dosad osvojio nekoliko nacionalnih nagrada. Chant et Danse napisao je za duo Tudor-Režić, koji ga je i praizveo u veljači ove godine u Splitu. Botica je, prema vlastitim riječima, bio nadahnut narikačom na pogrebu u Dalmatinskoj zagori, odnosno „povremenim međusobnim preklapanjem, ali i čestim odstupanjem triju zvučnosti: svećenikova pjeva pogrebnog psalma, zvonjave crkvenoga zvona te naricanja narikače – sva tri elementa u savršenom neskladu“.

Pod tim dojmom stvorio je skladbu sastavljenu od elemenata koji se tek povremeno nadopunjuju, a u čijem prvom, meditativnom stavku saksofon donosi „naricanje“, dok su u drugom stavku dva instrumenta u stalnom zaigranom dijalogu. Iako inspiriran danas već zamrlim narodnim običajem, Botica je vješto izbjegao prvoloptaški folklor te se tradicijski elementi ovog djela ne očituju u doslovnim citatima ili asocijacijama, već u atmosferi koju su predano i virtuozno prenijeli Tudor i Režić.

Foto: HDGU

Pièce en forme de Habanera Mauricea Ravela (1875.-1937.) najstarije je djelo koje smo čuli na ovom koncertu. Ravel ga je napisao 1907. za bas i klavir te kasnije preradio za violončelo i klavir; iz te su verzije proizašle brojne obrade za razne instrumente, pa tako i ova za saksofon i gitaru koju potpisuje Bruce Roberts. Pažljivom i rafiniranom izvedbom skladbe u kojoj se elementi španjolske tradicijske glazbe pojavljuju s elegancijom i diskrecijom tipičnima za Ravela, Tudor i Režić zaključili su „folklorni“ dio koncerta.

Foto: HDGU

Izvedba Les ombres longues Sande Majurec (1971.) u potpunosti je promijenila zvuk koji je dopirao s pozornice. Autorica je skladbu – namijenjenu sopran i alt saksofonu i električnoj gitari – napisala za duo Tudor-Režić, koji ju je praizveo prošle godine u Parizu. Riječ je o vrlo zanimljivom i sadržajnom djelu, kojim skladateljica kroz brojne imitacije i stalne promjene boja nastoji pronaći sličnost između zvukova ovih potpuno različitih instrumenata. Idealne je suradnike pronašla u Gordanu Tudoru i Mislavu Režiću, koji su, uz savršen dosluh, dugačke zvučne sjene u prostoru širili angažirano i efektno.

Foto: HDGU

Veteran hrvatske avangarde, Dubravko Detoni (1937.), godine 2020. napisao je 41 kanontemu i rukopis poštom poslao Tudoru, uz napomenu – kako je u najavi rekao Tudor – „da s time radi što god hoće“. Način izvedbe i sastav u potpunosti su prepušteni glazbenicima, i ne znamo koliko su za konačni zvuk djela zaslužni izvođači a koliko autor, no vješto balansiranje između pitkih motiva, zvukova i šumova te duhovitost i ironičnost skladbe nesumnjivo nose Detonijev potpis.

Foto: HDGU

Uslijedila je Režićeva obrada pjesme Exit Music (For a Film) s antologijskog albuma OK Computer britanske rock grupe Radiohead iz 1997., koja govori o otuđenju i destrukciji suvremenog društva. Tudorov je saksofon ovdje zvučao daleko sentimentalnije od sablasnog vokala Thoma Yorkea iz originalne verzije, no ova se obrada tematski uklopila u ostatak programa, posebno kao uvod Tudorovoj skladbi King City, California.

To je pak djelo, kako je Tudor napisao, audio-razglednica iz istoimenoga američkog gradića u kojem su navodno viđeni vanzemaljci, skladana u avantpop formi, gdje saksofon i gitara koreliraju s elektronikom sastavljenom od zvukova analognih sintesajzera i dokumentarnih snimki svjedoka vanzemaljske prisutnosti. Kako je i uobičajeno za Tudora, King City gotovo je minimalističko i izrazito ritmično djelo obogaćeno elementima više glazbenih žanrova, a uz savršen osjećaj za protok vremena i trajanje odlikuje se dopadljivošću i duhovitošću. Tudorova dopadljivost međutim nije anakrona, a njegova se duhovitost ne odvija samo na razini glazbene dosjetke već potiče na donošenje vlastitih zaključaka.

Foto: HDGU

Koncert je završen skladbom Autobahnkrieg za sopran saksofon i gitaru iz 1997. Nizozemca Chiela Meijeringa (1954.), koja tematizira agresivnu vožnju na autocestama, a obiluje ugođajnim kontrastima, elementima jazza, rocka i latino glazbe te ritmičnim zajedničkim recitacijama obojice glazbenika. Bio je to efektan kraj večeri koju su – u jednakoj mjeri kao i muzikalnost i virtuozitet Tudora i Režića – obilježili njihov šarm i neposrednost te nadasve vrlo pozitivna atmosfera kakva nam je danas itekako potrebna.