Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a: muzika kao topla dekica i novčanica u džepu svirača

Jazz orkestar HRT-a sinoć je u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti otvorio novu sezonu, i to fantastičnim koncertom na kojem je gostovao reper Edo Maajka.

Kad se u istu formulu stave Maajka i jazz orkestar, na prvu je lako pomisliti kako će odabir pjesama ići u smjeru onih u kojima je najmanje ‘ružnih’ (ako takve uopće postoje) riječi karakterističnih za hip hop ili da će se pak eksplicitni tekstovi cenzurirati i pretakati u svoje takozvane clean verzije, tim više kad se u obzir uzmu direktni radijski i budući televizijski prijenos koncerta. No ta je ideja sasječena u korijenu, prvom pjesmom “Dragi moj Vlado”.

– Jebo Vladu!
– Jebo!
– Politiku!
– Jebo!
– U saboru!
– Jebo!
– Sve njih redom!

Već na prvom refrenu prve pjesme isplivala je odlučnost koja je zapravo bila jedina ispravna – ni Maajka ni orkestar pri pripremi aranžmana nisu kao opciju uzimali ni najmanji odmak od autentičnosti reperovog opusa, a stvar je bila tim jasnija što je dirigent Miron Hauser Edi osobno pjevao back vokale.

Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a / Matej Grgić

Koncert se nastavio “Saletovom osvetom”, još jednom sočnom pripovijetkom starom preko 20 godina, koja jedna je od stvari koje su soundtrack mojeg djetinjstva i vjerojatno pjesma koju sam, zahvaljujući bratu, tada osnovnoškolcu koji je bio kompletno zaluđen Edom, čula na repeat više puta nego ijednu pjesmu nakon toga. Uvijek smo se pri slušanju “Saletove osvete” i ostalih Edinih hitova barem malo osjećali kao buntovnici – najviše zbog hrpe psovki u stihovima – no već je i tada bilo jasno da je kod Ede psovka služavka priče, a ne sama sebi svrha. Dvadeset i nešto godina kasnije, za to smo dobili i službenu potvrdu: Maajka u odijelu i u pratnji orkestra pjeva “Sve se vraća, sve se plaća, majmune” i još jednom dokazuje zašto je jedan od ponajboljih liričara u svojem žanru.

„Krenuli smo s pjesmama u glavu, da se na početku ispsujemo i probijemo led“, rekao je Edo u pauzi od pjesama.

Panika kao algoritam života

Koncert se nastavio s “Jesmo l’ sami” i “Panikom”. Prije “Panike” je Maajka naglasio kako je stvar u originalnom aranžmanu vrlo elektronička, zbog čega ga je bilo strah kako će ona zvučati u izvedbi orkestra.

Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a / Matej Grgić

„Elektronika s jazz orkestrom uvijek zvuči bolje nego jazz orkestar s elektronikom“, dobacio mu je dirigent Hauser, a treba spomenuti i da je za većinu aranžmana bio zaslužan Luka Žužić, inače i član orkestra i Maajkin suradnik.

Edo se osvrnuo i na tematiku pjesme “Panika”, dodajući kako je taj osjećaj danas dominantno sredstvo kojim se koriste mediji i algoritmi, prenoseći ga u algoritam naših života.

Poseban shoutout prije pjesme “Moćno” dobio je Matko Koolade Šašek, Maajkin producent i beatmaker. Edo je priznao kako je u razdoblju pandemije imao kreativnu blokadu koju je odčepio upravo Koolade, i to upravo beatom za ovu stvar.

„U hip hopu su beatovi neizmjerno važna stvar“, rekao je, dodajući kako je, nakon što je čuo što je Koolade napravio, u samo deset dana napravio cijeli album koji je dobio ime upravo po pjesmi “Moćno”. Izvedba ove pjesme na tom je valu bila jedna od srčanijih.

Oduševljenje je izazvala i “Bomba”, no posebna kapa dolje svima uključenima ide za “Prikaze”. Maajka je istaknuo kako cijelu pjesmu nije izveo preko 15 godina jer je iznimno zahtijevna i traži oko tri minute repanja samo da bi se stiglo do refrena. Zanimljiv je bio i novi aranžman u kojem je ova stvar počela prvom dionicom iz Bachove Toccate.

Narodnjaci i dirigent reper

Nakon toga slijedio je „folk blok“, otvoren pjesmom „Pržiii“, za koju je Maajka rekao da mu je promijenila život.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Glazba.hr (@glazba.hr.portal)

„Pjesma je izašla prije više od 20 godina, u posljednjoj godini u kojoj je trubofolk bio tabu. Danas je stvar totalno obrnuta, narodnjak je shortcut do hita“, rekao je Maajka, na što se Hauser nadovezao:

„Šrotcut“.

Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a / Matej Grgić

„Odrastao sam kao panker i sve što je mainstream bilo mi je grozno. Danas su se stvari totalno obrnule – zatvorio se jedan krug – pa narodnjaci i reperi skupa rade da bi napravili hit“, rekao je Maajka i time u nekoliko rečenica sažeo generalna zbivanja na glazbenoj sceni ovih prostora.

Potom je, kako i doliči dok se svira narodna muzika, saksofonistu u džep zataknuo novčanicu.

Narodnjački blok nastavljen je pjesmom “Dolazim i odlazim” u kojoj su, rekao je Maajka, folk elementi u službi ornamenta koji opisuje mentalitet.

Do kraja koncerta su izveli još “Sve prolazi”, “Izdajničko kolo” i “No sikiriki”.

„Ova je muzika kao topla dekica, za sakrit se ispod nje, pa čak i prdnut u nju“, rekao je u svojoj maniri Maajka.

Publika masivnim pljeskom nije pustila izvođače s pozornice, pa su se vratili na maestralni bis pjesmom “I Like to Dance”, u kojoj je Miron Hauser preuzeo dionice koje inače izvodi Vojko V, uz riječi da mu je to najveći izazov u dosadašnjoj glazbenoj karijeri. Premda je Hauser povremeno nepotrebno privatizirao koncert pričama iz osobnog života i spomenuo gotovo svakog člana svoje familije, mora mu se priznati da ima jako snažnu karizmu, da vidljivo uživa u onome što radi i da je potvrdio titulu najboljeg plesača među hrvatskim (a i šire) dirigentima, koju smo mu već prethodno dodijelili.

Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a / Matej Grgić

Sve u svemu, ovaj je koncert vjerojatno bio najbolje mjesto na kojem ste mogli biti u srijedu navečer. Sjajni aranžmani potvrdili su da su jazz i hip hop dva komplementarna žanra, Maajkine su pjesme zadržale autentičnost i energiju originalnih verzija, ali i dobile jednu novu, raskošnu dimenziju, a Jazz orkestar HRT-a je još jednom pokazao kako se na najbolji mogući način širi publika klasičarskog sastava.