Elvis Stanić French Touch Accordion Trio u HKD-u: Od Pariza do Pazina

U srijedu, 17. svibnja Elvis Stanić i njegiov trio prepuni atrij riječkog HKD-a poveli su na glazbenu šetnju najrazličitijim dijelovima svijeta

Elvis Stanić je prikazao svoju varijantu tanga / Foto: Claudia Bošković

Češljajući svjetskom pjesmaricom vrhunski glazbeni tercet Elvis Stanić French Touch Accordion Trio kojega čine Elvis Stanić na harmonici, Spartaco Črnjarić na gitari i Darko Mihelić na kontrabasu s posebnom je vatrom u duši i vještinom u prstima oživio komade upisane u glazbenu baštinu.

Da novi glazbeni projekt renomiranoga hrvatskog multiinstrumentalista Elvisa Stanića osvaja sve više poklonika, definitivno je potvrdio nastup za koji se tražila stolica više. U gitarističkom svijetu poznat i priznat kao jedan od najboljih regionalnih instrumentalista, u svome posljednjem projektu Stanić se publici predstavio i kao vrsni harmonikaš.

Elegantno ispreplitanje tanga, francuske šansone i valcera – u kojem glavnu ulogu preuzima harmonika – gledatelje je odvelo na šetnju ulicama svijeta. Glazbeni izbor od Pariza do Pazina – kako se našalio i sam Stanić – dodatno potvrđuje njegovu ulogu mecene hrvatske tradicijske glazbe prožete duhom Mediterana, koju uspješno spaja s utjecajima različitih kultura i suvremenim jazz tendencijama. Cijeli taj hibridni kulturni pripravak – World Music u Stanićevoj maniri – stvara ništa manje od bezvremenskih glazbenih komada koji reminisciraju tradicionalno u duhu suvremenog, inovativnog, improvizacijskog.

Isto podsjeća i potvrđuje zašto je Stanić smatran jednim od ponajboljih hrvatskih suvremenih gitarista i harmonikaša – ali i najnagrađivaniji jazz skladatelj srednje generacije. Jazz nišu Stanić proširuje kroz već standardno koketiranje s više žanrova – od kojih su uobičajene kombinacije s popularnom glazbom i tradicijskim koji jazz koristi kao inkluzivnu pozadinu objedinjavanja iskustva i predaja naših i drugih. Konstantu čini držanje do glazbene estetike – bez egoistične potrebe za upiranjem reflektora u jednu instancu – kojoj sastavnice doprinose svojim najjačim atributima, tvoreći jedinstvenu i postojanu cjelinu.

Mnogima je dah oduzela izvedba tanga koga Argentinci izvode u svome slobodnijem, fluidnijem obliku, a ne u strogoj formi koju smo inače navikli čuti. Taj prototipni djelić tanga zapravo je samo mali dio plesa koji nema ograničenja – već je sklon eksperimentu i improvizaciji. Toplina i intenzivnost pokazala je da se ovdje ne radi samo o glazbenoj izvedbi, već o svojevrsnoj instrumentalnoj konverzaciji u najvišoj formi koja kroz sve sitne diskontinuitete – stanke, promjene ritma i ostale oscilacije – daje poseban štih cjelokupnoj glazbenoj fuziji.

Senzualnim melodijama i joie de vivre – koji se ne odnosi samo na francuski dio pjesmarice – Stanić ispituje i transcendira granice žanra koji ga je stvorio, dajući mu danak obilježen njegovim prepoznatljivim pečatom.