Drugi dan Exita: Headlineri Black Eyed Peas nastupili u stilu Davida Guette

Što se mog maratona tiče – sinoć smo ušli u onaj dio utrke kada popušta adrenalin starta, kad je maraton najviše maraton, nepregledan, mučan.

Sve si dalje od početka i ništa bliže kraju, jedino o čemu razmišljaš je mogućnost stajanja, koju moraš ignorirati.

Nakon što sam jučerašnji tekst štafetno predala dalje za objavu ubacila sam spremanje u petu jer sam imala zakazan intervju s Nikom Turković i Joker Outom. To je značilo da sam na festivalsko tlo trebala stići nešto poslije osam = otprilike dva života prerano. U press zoni su me divne žene zadužene za medije dočekale i upoznale dirljivo brižno i srdačno, a tamošnja radna atmosfera ulila je dozu ozbiljnosti u ovaj moj putujući radni cirkus.

Nakon što je to obavljeno, krećem se prema Tesla Universu, blago nadrkana doduše. Planove o mom dvokratnom dolaženju na festival izbrisalo je pravilo o jednokratnom ulazu na festival pa sam, dok su se moji prijatelji van festivala zdušno zagrijavali, bila osuđena na samovanje i točeno pola pivo pola voda.

Ništa od rakije

Kad smo kod tog. Od onih jučer spomenutih primjedbi, prva, provjerena i za mene neoprostiva je sljedeća (caps lock je tu da ne bude zabune oko intonacije): na prostoru FESTIVALA, EXIT FESTIVALA, ŠANKOVI NE DRŽE ŽESTU. Ponavljam: na festivalu nije MOGUĆE trgnut jednu, dvije, šest ljutih s nogu. Jedino približno u ponudi, poražavajuće i malo ponižavajuće, je gin-tonic. Možda ovo je svjetski festival, ali i dalje na Balkanskom tlu. Vjerujem da ovo nije propust koliko je namjera da nas sporo, skupo i neefektno napijaju. Neprijatno.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by EXIT Festival (@exitfestival)

Slatki Joker Out me malo oraspoložio. Mislila sam da su transparenti i natpisi na koncertima izumrla vrsta obožavanja. Drago mi je vidjeti da nisu. No, vrijedni su euforije, stvarno su genijalan proizvod, i moje su tvrdo srce smekšali. Moram priznati da su mi malo prošli ispod radara, izuzev „Carpe Diem“ i „Demoni“, i da imaju baš lijepih sviračkih dionica. Također, bendovski teret i doprinos među njima čini mi se ravnomjerno raspoređen, nitko u bendu nije sporedan lik, što predviđam da će biti ključ njihove uspješnosti i dugovječnosti. Na setlisti našle su se „Dopamin“, „Plastika“, „Ngvot“, „Vem da greš“ i po prvi puta izvedena „Šta bih ja“ koja je objavljena ranije u danu. Meni se najviše svidjela tankoćutno prodorna „Novi val“. Nenadano su bili svjetla točka moje večeri.

Joker Out / Zoran Ješić

Ideja je bila zadržati se na mjestu i dočekati Black Eyed Peas, što se ispostavilo dobrovoljnim mučenjem. Čekanje je probilo najavljenu satnicu za dobrih pola sata, manjak prostora i zraka (da, na otvorenom!) strelovito raste, a tu su negdje i pali prvi buuuovi. To ih je izgleda požurilo jer su se brzo ukazali s „Lets Get It Started“. Jučer sam bila previše skeptična pa sam ostala oduševljena. Sinoć sam bila previše optimistična pa sam ostala ojađena. Vlastitom krivicom, jer sam zamislila da će jezgra seta biti Y2K melos zlatnog njihovog doba, potpuno smetnuvši s uma brojnost njihovih 2010 ala David Guetta numera. A s uma sam smetnula i svoju smrtnu alergiju na takav pop-rap.  Zaključila sam da mi se doimaju kao neka planetarna Colonia. Zvjezdani jesu, no bili su mi  potpuno van konteksta. S time se, doduše, ne bi složilo 50 tisuća na mainu među kojima sam upala u svoj prvi stampedo. Oni su se unisono i neiscrpno oduševljavali svakim ispreživanim hitom poput „I Gotta Feeling“, „Scream And Shout“, „Boom Boom Pow“.

Black Eyed Peas na Exitu / press

Ovca bez pastira

TO je druga stvar. Kao da već nisam ustala na krivu festivalsku nogu, u pokušaju da odem na set Prti Bee Geea na Gang Beats stage-u (da, to je bila moja odabrana glazbena atrakcija večeri i stojim iza toga) brzinski sam postala ovca u ogromnom stadu bez pastira. 15 minuta, jedan napad panike i sto metara pomaka kasnije nisam stigla dalje od realizacije da je ovakva nekontrolirana kritična masa ozbiljna sigurnosna ugroza i teško podnošljiv napor. Horde slijepih ljudi koji ne idu nikuda i nereguliranost takvog prometa onemogućuje kretanje i funkcioniranje po festivalu. Iz aviona je jasno da je Exit prerastao tvrđavu i da je nužno regulirati broj posjetitelja, ako su, naravno, sigunost i ugodnost prioritet nad zaradom.

Moja mi je press akreditacija omogućila prolazak kroz zatvorene prolaze i stageove, a zaštitari su mi potvrdili da se dogodio privremeni kolaps u infrastrukturi. Tako sam bila primorana odsjesti na reggae stageu koji se također prepunio, što govori dovoljno o kritičnosti situacije. Četrdeset pet minuta kasnije promet se nešto rasteretio pa sam pronašla svoj put do Gang Beatsa, gdje je Prti uz poprilično loš razglas završavao svoj set. Nisam priznala poraz nego principijelno obustavila svoje daljnje sudjelovanje u partiji druge večeri.

Ultra / press

Tajna maratonaca je, čini mi se, procijeniti kada dozirati tempo, optimizirati se i ne rasipati se.

Čuvati se za počasni krug.